Saša Milivojev, novinar i pisac rodom iz Aleksandrova u Srbiji, koji već dugi niz godina živi i radi u Dubaiju, nestao je 25. veljače, upravo u trenutku nemira i sukoba na Bliskom istoku. Njegova obitelj bezuspješno je pokušavala stupiti u kontakt s njim, obraćali su se i veleposlanstvima, Ministarstvu vanjskih poslova, ali odgovora nije bilo. Saša se nakon 25 dana pojavio. Bio je, kaže, izoliran, uhićen i mučen u zatvoru u Dubaiju.
Nakon 25 dana međunarodne potrage za nestalom osobom, državljaninom Srbije, portal Nova.rs stupio je u kontakt sa Sašom Milivojevim, koji je ispričao kakvu je torturu preživio u gradu koji je donedavno bio njegov — u Dubaiju.
U trenutku kada je Iran napao zemlje Zaljeva i kada su pale prve bombe na Dubai, zabrinuta obitelj i prijatelji izgubili su kontakt sa Sašom i nastala je panika.
Nestanak je bio prijavljen policiji, Interpolu, Ministarstvu vanjskih poslova Srbije te veleposlanstvima Srbije u Abu Dhabiju, Rijadu, Teheranu, Kuvajtu i Bahreinu.
Milivojev je, piše Nova.rs, uhićen u Dubaiju nakon povratka iz Irana, gdje je dulje vrijeme boravio u Širazu i pojavljivao se u iranskim medijima sa svojom pjesmom na perzijskom jeziku "Genocid u Gazi". Tehran Times objavio je na naslovnici njegovu kolumnu o humanitarnoj katastrofi u Gazi.
Nakon povratka u Dubai, a zbog ratnih napetosti u regiji, uhićen je pod optužbom da je suradnik iranske službe Sepah (Korpus islamske revolucionarne garde).
"Stavili su mi lisice, povezali oči crnom maskom da ništa ne vidim i iz policijske postaje luksuznim džipom vozili me u nepoznatom smjeru kroz pustinju. Sjećam se uspona automobila uzbrdo, prijetili su mi smrću, mislio sam da su me odvezli negdje da me bace niz neku liticu. Plakao sam i molio da me ne ubiju, a oni su se smijali i govorili ‘možemo te i ubiti‘", ispričao je Milivojev.
Kako dalje objašnjava, oduzeli su mu mobitel i sve stvari, a potom ga strpali u samicu.
"Strpali su me u strašnu samicu, tamnicu i ispitivali satima tijekom više dana, prijetili mi batinama i kaznom od 10 godina zatvora. Tražili su da priznam nešto za što nisam kriv – da radim za Sepah, da me plaćaju kao agenta na terenu, da prenosim osjetljive informacije o ratnim brodovima u Zaljevu. A ja nisam imao što priznati."
Kontakt sa Sepahom
Istina je, dodaje, da je imao kontakte sa Sepahom.
"Zvali su me kada sam produžavao iransku vizu. Pozvali su me prijateljski na ručak, govorili da im je čast što je autor poput mene u Iranu i da me žele ugostiti. Pitali su me što možemo zajedno učiniti za Palestinu, a ja sam im rekao da nemam nikakvu moć, samo talent za pisanje. Dakle, oni stoje iza mojih objava u iranskim medijima, gdje sam se pojavljivao kao slobodan, neovisan autor, pjesnik, umjetnik, novinar, kolumnist, mislilac. I ništa više od toga."
Naglašava da ne piše kako bi zaradio novac, nego kako bi pomogao drugima.
"Vjerovao sam da moja pjesma ‘Genocid u Gazi‘ može dotaknuti neko važno srce u svijetu. Sva ta objašnjenja nisu vrijedila, mučitelji su nastavili s mučenjem i prijetili mi da su oni ‘vladari svijeta‘, da mi nijedno veleposlanstvo, nijedan političar ni organizacija za ljudska prava neće moći pomoći da iziđem iz njihova zatvora. Ipak, netko mi je pomogao, ne znam tko – svi su zvali Abu Dhabi i Dubai zbog mene, moguće je da je bilo i diplomatskih pritisaka", kaže za Novu.rs.
Zahvaljuje roditeljima, bratu i svim prijateljima koji su brinuli i borili se za njega.
"Zahvaljujem i Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije te svim veleposlanstvima u regiji Bliskog istoka, ruskim, turskim i egipatskim sigurnosnim službama. Ne daj Bože nikome da robija nevin — nema veće tragedije i grijeha. Bila je to nepodnošljiva tortura, bojao sam se da će me doista držati tamo 10 godina — takav život bio bi besmislen."
Razmišljao je, dodaje, i o samoubojstvu.
"Razmišljao sam kako razbiti neko staklo i prerezati vene te kako se ubiti bez fizičke boli. No s druge strane vjerovao sam da je nemoguće da na ovom svijetu ne postoji nikakva pravda. Neprestano sam se molio Bogu i zazivao sve svece u pomoć te sam na zidovima jednim vijkom urezivao tekst ‘Bože, pomozi‘."
Nakon 23 dana mučenja u samici, rečeno mu je da putuje za Beograd.
"Deportacija. Nepravedno su mi ukinuli Golden vizu. Nitko nikada u povijesti Emirata nije pisao o Emiratima s ljubavlju kao ja — dovoljno je pročitati moju pjesmu ‘The Son of the UAE‘. Ovo nisam zaslužio od Emirata. Strašna nepravda i razočaranje. Trebat će mi puno vremena da se oporavim od šoka i stresa", kaže.
Inače, Milivojev je autor romana "Dječak iz Žute kuće", "Eho nuklearne bombe" i "Ljubav i smrt u Dubaiju".
Godinama je živio i radio u Dubaiju, gdje je od Ministarstva kulture UAE dobio Golden vizu kao značajan autor s međunarodnom karijerom. Ona mu je sada ukinuta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....