Naš je novinar prije tri godine gledao Momčila Krajišnika u oči: ‘Pitate me kakvo je lice zločinca? Običan čovjek ne bi vidio što i žrtva‘

A što kada umre osuđeni ratni zločinac?
Ovisi čiji je! (Iako, ne bi trebao biti ničiji.) Ako je "naš", onda je najčešće "heroj", ako je "njihov", zemlja ga pozobala, proklet bio ili "lanet olsun", isto vam je.

I ako je baš "naš, naš", gledat "ćemo" ga više ko čovjeka, osobu, vjernika, druga, a ako je baš, baš "njihov", onda će đubre gorjeti u paklu. Džehenemu, svejedno.

Ali kada ste u međuzemlju, nije neobična pojava da "naši" i "njihovi", osuđeni ili oslobođeni, zajedno kartaju u zatvoru, jedni drugima objavljuju sućuti u novinama i slično. Još će biti da organiziraju i obljetnice, ono, 25 godina mature ili 30 godina diplome, ovisi tko se više trudio u to vrijeme.
Što ćete, isto su im tekli haaški dani...

Evo, na Momčilu Krajišniku nikada ne biste rekli da...