Novi istup ambasadorice mnoge je ostavio u nevjerici. Nevjerojatan je i njen put od aktivistice do Vučićeve marionete

Nakon što je Jelena Milić sjela, uslijedio je pljesak.

Okupljeni su, naime, zapljeskali onome što je Jelena Milić upravo bila izgovorila. A govorila je kratko i oštro. Bez dvoznačja i namjere da se ikome svidi. Osim Aleksandru Vučiću. I publici koja njemu plješće.

"Thompson über alles" bio je naziv tribine koju je organiziralo Srpsko privredno društvo "Privrednik" i Vijeće srpske nacionalne manjine grada Zagreba.

Na tribini su gostovali aktivist Zoran Pusić, povjesničar Hrvoje Klasić i saborski zastupnik Nino Raspudić, a u raspravi su sa svojim komentarima mogli sudjelovati i svi nazočni. Što su neki, poput Jelene Milić, veleposlanice Republike Srbije u Republici Hrvatskoj, sa zadovoljstvom i učinili.

S obzirom da nismo uživo čuli njezine riječi, ovom ćemo se prigodom koristiti izvješćima s lica mjesta naših kolega iz drugih medija, ali i dostupnim snimkama objavljenim na društvenim mrežama. Iz kojih je jasno da je istup Jelene Milić izazvao podijeljene reakcije.

Okupljeni građani, za pretpostaviti je da se većinski radilo o pripadnicima srpske nacionalne manjine, zapljeskali su, dok su uzvanici, i s lijevog i s desnog ideološkog spektra podjednako, ostali u nevjerici. Nisu naprosto mogli vjerovati u ono što čuju.

Ako ne znate što je bilo, poštovana veleposlanice, onda vam je bolje šutjeti, poručili su joj Klasić i Raspudić, no to nju nije previše dirnulo, dapače. Jelena Milić nastavila je jahati Vučićevom stazom ne osvrćući se na lavež.

‘Žao mi vas je...‘

"Ja sam ambasador Srbije koja ima bolji izvještaj o suočavanju s recentnom prošlošću i s davnom prošlošću nego ga ima Republika Hrvatska. Država Srbija nema presudu za zajednički zločinački poduhvat o kojem pjeva pjesma ‘Ako ne znaš što je bilo‘, ali to je vaš problem.

Žao mi vas je i voljela bih da pratite politiku Republike Srbije koja je u tom pravcu mnogo progresivnija od vas", naglasila je nakon što je citirala stihove iz posljednjeg Thompsonova hita "Jel se Gospa Hercegovska suza naplakala, to upitaj, milo moje, putem do Mostara".

Uslijedila je, javljaju kolege, žučna rasprava i povišeni tonovi koje je voditelj Saša Kosanović jedva uspio umiriti, pri čemu je gospođa ambasadorica poručila Hrvatima i državi Hrvatskoj da se fokusiraju na ono što su devedesetih radili protiv Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i koliko su se s time suočili.

"Željela bih vam da se suočite kao što se suočila Republika Srbija", zaključila je Jelena Milić, dok su se iz publike, baš kako je i red nakon dobrih predstava, čuli povici "bravo, bravo!".

Drugi je to veleposlaničin "eksces" u manje od dva mjeseca. Još se pamti njezino demonstrativno napuštanje tradicionalnoga božićnog domjenka Srpskog narodnog vijeća nakon što je čula poruku koju su Jasminka Petrović i Radivoj Raša Andrić, autori filma "Ljeto kada sam naučila letjeti", uputili javnosti.

Zasmetalo joj je što su, među ostalima, zahvalili i "mladima u Srbiji koji nas ovih dana uče kako se leti", što je, naravno, bila nimalo skrivena aluzija na studente koji već mjesecima diljem Srbije predvode prosvjede protiv Vučićeva režima.

"Reagirala sam kao i svaki drugi veleposlanik na flagrantnu uvredu svoje države (...) Na žalost, velik dio tih mladih smatra da su moje državno vodstvo ubojice i da imaju krvave ruke. Ono što sam ja napravila je najmanje moguće što bi bilo koji veleposlanik u bilo kojoj zemlji napravio", objasnila je svoj neuobičajen diplomatski čin.

Ono što je, međutim, još više neuobičajeno jest njezina nagla metamorfoza iz liberalne proeuropske intelektualke, koja je javni imidž gradila otvorenim protivljenjem nedemokratskom društvu Slobodana Miloševića, u tvrdu zagovornicu Aleksandra Vučića i njegovih autoritarnih socnacionalnih politika recentno sažetih u koncept "srpskog sveta".

Šamar Pupovcu

"Ja znam što su nenasilne metode borbe, znam što su diktatorski režimi, a sad sam ambasador zemlje koja je kandidat za EU. Ne znam gdje mladi, koji sada demonstriraju, trebaju poletjeti", dodala je pred Miloradom Pupovcem opalivši mu tako u Vučićevo ime još jedan šamar. I upozorivši ga kako u Hrvatskoj ima mjesta samo za velike Srbe.

Što se točno dogodilo da se dugogodišnja predsjednica Centra za euroatlantske studije preobrazila iz ljute kritičarke režima Srpske napredne stranke, u koju se, nota bene, nije učlanila, u vjernog podanika beogradske vlasti, znaju samo ona i njezin predsjednik.

Mediji neskloni Vučiću pišu kako je Jelena Milić danas postala sve ono protiv čega ja oduvijek bila i što je sve donedavno bilo nezamislivo. Uz napomenu kako ni njezin život prije Vučića, koliko god ona tvrdila drukčije, nije bio baš tako akademski uzbudljiv. I poticajan.

Po obrazovanju je tehničar za nuklearnu fiziku, studirala je elektrotehniku, ali taj fakultet nije završila. Bila je, kako reče u jednom intervjuu, Tuzlanka, Jajčanka, pa Beograđanka.

Slušala je Zdravka Čolića, Deep Purple, Dire Straitse i Pink Floyd, a povijest joj je u Jajcu predavao katolički fratar. Kad je napustila studij, otvorila je prvu agenciju za catering u Jugoslaviji, pa je bila pozvana i kao tajanstvena osoba u jednu od igara slavne "Kviskoteke".

"I tako, dok sam radila jednu narudžbu za neku međunarodnu humanitarnu organizaciju, netko pita, hoćeš li raditi kao prevoditelj i vozač za OSCE, misiju kontrole nekih izbora. Hoću! Pa sam radila i paralelno. I prodavala kasnih devedesetih novine po kavanama, pa žurila kući da otpustim bejbisiterke. Al u JUL i SPS ušla nisam. Na demonstracije zbog krađe na lokalnim izborima jesam", rekla je za Danas u siječnju 2016. godine.

Četnik i dama

Na koncu je ipak diplomirala. U zreloj dobi. S više od 50 godina. Na Univerzitetu Union – Nikola Tesla stekla je zvanje master inženjer menadžmenta. Nedugo nakon toga približila se Vučiću.

A dok su još bili dva svijeta različita, tamo devedesetih godina prošlog stoljeća, on četnik, a ona dama, bila je angažirana u brojnim projektima i programima nevladina sektora. Bila je u braku s Nenadom Milićem, bivšim pomoćnikom ministra policije Dušana Mihajlovića u vladi Zorana Đinđića, "zadnje nade demokratske Srbije".

Od travnja 1997. do veljače 1999. radila je na projektu povratka izbjeglih Srba u Hrvatsku "Hoću kući" Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, kada je u Knin i okolna sela organizirano vraćena prva veća skupina izbjeglica te su pokrenuti prvi sudski sporovi pred hrvatskim pravosuđem za povrat imovine.

Godine 2007. osnovala je Centar za euroatlantske studije (CEAS), koji se bavio praćenjem i analizom trendova u liberalnim zapadnim demokracijama i zagovarao punopravno i aktivno članstvo Republike Srbije u Europskoj uniji i NATO-u, zbog čega je bila omiljeni sugovornik zapadnjačkih medija i gost različitih think tankova.

Bila je izvršna direktorica CEAS-a do 2021. godine. Centar je tada zauvijek zatvoren, a ona se sasvim otvorila Vučiću, istom onom od kojega je pobjegla tijekom jedne televizijske debate. On joj je rekao da radi protiv interesa vlastite zemlje, a ona se ustala i otišla.

Bilo je to 2017. godine. I nitko joj nije pljeskao.

Četiri godine kasnije Vučić ju je, na zgražanje srpskih radikala, poslao u Zagreb. Objasnivši kako ona, bez obzira što nema nikakvo diplomatsko iskustvo, itekako zna što je dobro za Srbiju. Ključan trenutak, smatraju mnogi, bilo je njezino javno zalaganje za "korekciju administrativne linije između Beograda i Prištine", odnosno za podjelu Kosova upravo u trenutku u kojem je Vučić pokušao progurati taj koncept.

Predaju vjerodajnica predsjedniku Zoranu Milanoviću većina medija popratila je osvrtima na njezinu, kako su opisali, smjelu modnu kombinaciju, a popraćen je bio i njezin posjet Vukovaru, kada je u knjigu dojmova Vodotornja ostavila poruku sljedećeg sadržaja: "Nema riječi. Samo sućut za nevine civilne hrvatske žrtve. I vječno poštovanje."

U Srbiji je, očekivano, zbog toga bila izložena hajci, što ju je nagnalo da post o svom posjetu Vukovaru ukloni s privatnog Facebook profila, na kojemu uglavnom dijeli Vučićeve misli. I djela. Aplaudirajući i njemu i sebi.