Na visoravni Bile, između Mostara i Širokog Brijega, smješteno je jedno od najstarijih i najposebnijih svetišta u Hercegovini – Misište na Bilima. Ovo mjesto, skriveno od pogleda i do danas obavijeno aurom tajanstvenosti, stoljećima je bilo utočište vjernika i franjevaca koji su u najtežim vremenima, daleko od očiju osmanskih vlasti, održavali svetu misu i čuvali plamen katoličke vjere, pišu hercegovački portali.
Povijesni korijeni: Vjera pod progonima
Prema crkvenim zapisima koji sežu unatrag gotovo 700 godina, svete mise na Bilima služile su se još u srednjem vijeku. Franjevci iz župe Mostarski Gradac pomno su bilježili vjerski život i razvoj ovoga kraja, ostavljajući dragocjene tragove u crkvenim knjigama. Kroz stoljeća, Hercegovina je prolazila kroz burna razdoblja, a kršćanstvo je često bilo izloženo progonima i zabranama, osobito tijekom osmanske vladavine.
U tom kontekstu, Misište na Bilima postalo je simbol otpora i ustrajnosti. Franjevci i vjernici okupljali su se potajno, često pod okriljem noći ili u zoru, riskirajući život kako bi slavili svetu misu. Mjesto je bilo odabrano upravo zbog svoje nepristupačnosti i udaljenosti od glavnih prometnica i naselja, što je omogućavalo vjernicima da izbjegnu nadzor i represiju turskih vlasti, piše Hercegovački portal.
Zabrana i tajna okupljanja
U vrijeme osmanske vlasti, katolička vjera bila je strogo ograničena, a javno slavljenje mise često zabranjeno. Franjevci su, unatoč prijetnjama i kaznama, nastavili okupljati vjernike na Bilima. Prema predaji, mise su se služile u tišini, bez zvona i pjesme, a okupljeni su često morali čuvati stražu i biti spremni na bijeg u slučaju dolaska turskih patrola.
Svjedočanstva iz tog vremena govore o iznimnoj hrabrosti i odanosti vjernika, ali i o teškim posljedicama koje su snosili oni koji bi bili otkriveni. Unatoč svemu, služenje mise na Misištu nikada nije prekinuto, što ovo svetište čini jedinstvenim u povijesti hercegovačkog katoličanstva.
Tradicija koja traje stoljećima
S vremenom, Misište je postalo mjesto posebnog značaja za cijelu regiju. Svake godine sevjernici iz Mostara, Čitluka i okolnih župa okupljaju se na Bilima kako bi sudjelovali u svetoj misi i blagoslovu polja. Tako je bilo i jučer, 6. srpnja. Ta tradicija, koja traje stoljećima, duboko je ukorijenjena u kolektivnoj svijesti hercegovačkih katolika.
Za mnoge iseljenike i njihove potomke, povratak Bilima te nedjelje ima posebno emotivno značenje – to je povratak korijenima, sjećanje na pretke koji su ustrajno čuvali vjeru i identitet unatoč svim nedaćama. Misa na Bilima postala je svojevrsni nepisani zakon: gdje god da živite, znate da je prve nedjelje iza Petrovdana mjesto okupljanja upravo ovdje.
Svetište i danas: Simbol zajedništva i vjere
Danas, Misište na Bilima nije samo povijesni spomenik, već živo svetište koje okuplja vjernike svih generacija. Sveta misa i blagoslov polja održavaju se na otvorenom, u prirodnom ambijentu koji podsjeća na skromne početke i teškoće kroz koje su prošli prethodni naraštaji. Okupljanje na Bilima prilika je za molitvu, ali i za susret, razgovor i jačanje zajedništva.
Franjevci, koji su stoljećima bili nositelji vjerskog života u ovim krajevima, i danas predvode misno slavlje, podsjećajući okupljene na važnost ustrajnosti, solidarnosti i vjere u teškim vremenima. Misište je i mjesto gdje se prenose priče i sjećanja, gdje se uči o povijesti i identitetu, te gdje se mladi upoznaju s vrijednostima koje su oblikovale ovaj kraj.
Povijesni značaj Misišta
Misište na Bilima jedno je od najstarijih svetišta u Hercegovini, a njegov kontinuitet svjedoči o snazi i otpornosti katoličke zajednice. U crkvenim knjigama zabilježeni su brojni detalji o služenju misa, progonima i hrabrosti vjernika. Unatoč svim povijesnim izazovima – od osmanske vladavine, preko austro-ugarskog razdoblja, do novijih vremena – Misište je ostalo središnje mjesto okupljanja i duhovne obnove.
VIše o svetištu pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....