Poznati odvjetnik za ‘Slobodnu‘: ‘Vučič, obični Šešeljev radikal, uvijek to radi u kolovozu. Uvijek u vrijeme Oluje...‘

Situacija u Vojvodini, nakon napetosti i fizičkih sukoba pristalica režima i policije s jedne strane te građana u prosvjedu s druge tijekom vikenda, i dalje je napeta.

„Bački Petrovac je opet opkoljen žandarmerijom. Dok SNS-ove horde marširaju selom, mještani su upozoreni da ne napuštaju svoje domove. Dobro došli u otvoreni fašizam”, napisala je u javnom postu na Facebooku u utorak navečer novinarka Ana Hegediš Lalić, koja je zbog kritičkih istupa već bila izložena javnom linču režima.

Prosvjed zakazan za utorak navečer u Bačkom Petrovcu otkazan je jer je u to mjesto ponovno stiglo više od dvije stotine nepoznatih muškaraca, vjerojatno aktivista i simpatizera Srpske napredne stranke (SNS), prenio je N1, navodeći tvrdnje mještana.

Na stranici „Bački Petrovac uz studente” napisali su i da je ugrožena sigurnost triju novinarskih ekipa iz Slovačke, koje su došle izvještavati, te da je prosvjed otkazan iz sigurnosnih razloga.

Na istoj stranici navode da građani ne mogu računati na zaštitu policije te apeliraju da se ne izlazi na ulice i da se ostane na sigurnom.

„Desant” aktivista na Bački Petrovac

Dan ranije, nakon incidenta u malenom Bačkom Petrovcu do kojeg je došlo kada su pristalice režima napale sudionike manifestacije koju redovito organiziraju Slovaci u tom mjestu te iskidale fotografije sa skupova protiv režima obješene na nekoliko kratkih konopa, građanski aktivisti pozvali su se ponovno uputiti u mjesto i podržati tamošnje žitelje. Građani su krenuli prema Bačkom Petrovcu, no naišli su na policijske barikade. To ih, međutim, nije zaustavilo – krenuli su preko vojvođanskih njiva, a neki od njih izveli su i pravi mali desant čamcima, nadigravši tako Vučićevu policiju.

Na društvenoj mreži X objavljeno je da je, unatoč policijskoj blokadi ulaza u grad, u Bačkom Petrovcu te večeri ipak otvorena izložba fotografija u organizaciji neformalne skupine Slovaka iz Bačke, Banata i Srijema.

Sandra Adam, članica novosadskog Građanskog pokreta „Bravo”, ispričala je za Slobodnu kako je izgledao taj „desant” građana i aktivista na opkoljeni Bački Petrovac:

„Razmišljali smo kako to zaobići. Bili su tu bajkeri, biciklisti, otporaši, građani, i mi iz ‘Bravo’. Ljudi su ulazili u rasprave sa žandarmerijom, ali uzalud. Oni nikada ne pričaju, samo gledaju u prazno, tim praznim pogledom. Vidjeli smo kordon i s druge strane, dakle dupli, da im nitko ne bi mogao prići ni s leđa. Ljudi su bili vrlo uzbuđeni i poslije nekog vremena došli smo na ideju da probamo čamcem.”

Kako dalje priča, muški dio ekipe iz „Bravo” pronašao je čamac na obali kanala i prešao preko vode, nakon čega se jedan od njih vratio čamcem po ženski dio ekipe. „Ta vožnjica trajala je možda pet minuta, nije to široka voda poput Dunava. Brzo smo stigli na drugu stranu i počeli razmišljati što dalje. Mislili smo krenuti preko njiva, ali pojavio se kombi u koji smo se spakirali, u tovarni dio. Truckali smo se tako još neko vrijeme, uzbuđeni cijelom situacijom, time kako smo se uspjeli snaći, bodrili smo jedni druge... Ne pamtim kad sam imala takav dan.”

Na pitanje što im je bila motivacija, Sandra Adam kaže da su krenuli zbog ljudi iz Bačkog Petrovca:

„Dan ranije bili su maltretirani, dobili su batina, policija se pojavila i potom povukla – a mi smo na takvo ponašanje policije navikli – da bi onda SNS-ovci, koji ponekad budu dovedeni iz raznih mjesta, iskoristili priliku da nasrnu. Kao da je bilo dogovoreno. Bilo je zaista batina, bilo je udaraca šakom u glavu... Naš stav i uvjerenje jest da nitko nije sam, da nikoga ne ostavljamo na vjetrometini. To je bio moj jedini razlog: mora biti borbe, uvijek borbe, ne smijemo im dopustiti ništa. Ako oni udare, mi moramo biti dvostruko pametniji – ne smijemo se tući, ne smijemo nasrtati kao oni, ali moramo biti pametniji. I bili smo – mi smo ih preplivali.”

U Bačkom Petrovcu dočekani su srdačno. „Bili smo presretni što možemo pomoći ljudima iz malog mjesta da ostvare svoju ideju, koja je i najbolja namjera. Jer znamo da kada netko živi u malom mjestu i trudi se, daje sve od sebe da se suprotstavi, to je mnogo teže nego nama iz velikih gradova. Zato smo i otišli.”

Građanski pokret „Bravo” nastao je prije ovih prosvjeda u Srbiji, u jeku borbe za očuvanje prirode uz Dunav 2022. godine, a protiv novog Urbanističkog plana za izgradnju „Novog Sada na vodi”, po uzoru na „Beograd na vodi”. Pokret inzistira na građanskim idejama te je antifašistički i antinacionalistički.

Vučićev režim već ih dugo ima na nišanu, predstavlja ih kao teroriste, ekstremiste, čak ustaše i antisrbe, te hapsi njihove aktiviste. Na društvenim se mrežama objavljuju videosnimke protiv njih, a javno se iznose i adrese aktivista.

„Vrijeđanje je naša svakodnevica, trpimo napade sa svih strana. Žestoko je kada netko od nas bude napadnut i priveden. Doživljavali smo da žandarmerija ciljano iz gomile ispred kordona izvuče baš našeg čovjeka”, kaže Sandra Adam.

Zašto Vojvodina?

Čini se da se fokus režima, poslije Sandžaka, ponovno vratio na Vojvodinu. Vučić je u nedjelju ocijenio da je „autonomaški sektor podigao glavu”, očekujući da je moguće srušiti Srbiju, te najavio veliki skup u Novom Sadu idućeg mjeseca. Govoreći o situaciji u Bačkom Petrovcu, Vučić je na TV Pink naveo da su „blokaderi” tamo „doveli sedam automobila, uglavnom džipova, batinaša i veterana”, ali da su ih obični ljudi „izmlatili i otjerali iz Petrovca”.

Novosadski odvjetnik i potpredsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV), Aleksandar Olenik, podsjetio je da je režim prije nekoliko mjeseci vodio „bjesomučnu lažnu kampanju protiv nekakvog secesionizma i odcjepljenja Vojvodine, što jednostavno ne postoji, a ta kampanja se, što je dobro, nije primila jer u to više nitko ne vjeruje, čak ni ljudi koji su bili na tim mitinzima”.

„Pošto to nije uspjelo, onda se – kao i svaki radikal, a to jest Aleksandar Vučić, najobičniji Šešeljev radikal – vratio Hrvatima, Albancima, muslimanima, Bošnjacima kao najboljim protivnicima, jer oni moraju imati nekog protivnika, drukčije ne znaju. I to je uvijek kolovoz, uvijek u vrijeme ‘Oluje’”, kaže Olenik za Slobodnu.

Nastavlja da je suštinski najveći otpor Vučiću u Vojvodini, a to povezuje i s padom nadstrešnice te „ubojstvom zbog korupcije 16 građana”.

„On nema politički odgovor na to, nema pravni odgovor, jedino što ima – ima nasilje. I to je ono što provodi u Bačkom Petrovcu, u Novom Sadu i drugim mjestima. Ali mora nekako to golo policijsko nasilje i nasilje svojih sljedbenika opravdati, pa smo onda tako jučer čuli o nekakvom autonomašenju, nekom pokretu i ostalom. Povijesna je činjenica da je raspad Jugoslavije i dolazak radikala na vlast u Srbiji počeo takozvanom ‘jogurt-revolucijom’ Slobodana Miloševića u Novom Sadu i, kako sada stvari stoje, tu će se i završiti – Vučić će svoju karijeru završiti porazom, prije svega u Vojvodini, istodobno u cijeloj Srbiji, ali će najteže biti potučen baš u Vojvodini. I to je neka pravda – da se tamo gdje je sve počelo, sve i završi i da napravimo pun krug.”

Slično Oleniku, i Sandra Adam misli da režim bira Vojvodinu za izazivanje sukoba jer je Vojvodina multinacionalno društvo, bogato raznolikošću:

„On povremeno tako radikalski baca udicu, jer on je radikal – to je suština njegova bića – misleći da će ovoga puta ovdje biti plodno tlo da se ljudi zakrve, da se stvori nekakav kaos među ljudima u Vojvodini i da onda on može vući poteze i otežati nam život i rad, vjerujući da su svi ljudi nacionalisti. U Vojvodini nacionalizam nikada nije bio dio našeg društva, da bismo mi ovdje mrzili vlastite susjede. Zato mu to nikada neće uspjeti. Pokušavao je to prije dva tjedna u Novom Pazaru – nije mu uspjelo – pa se onda opet okrenuo Novom Sadu. Zato se boje te tzv. zastave, zato se poteže taj primitivni nacionalizam koji on želi da i dalje postoji u našem društvu, kako bi mogao vladati na način na koji to i sada radi”, kaže Sandra Adam.

Opasnost od sukoba uvijek postoji

Olenik kaže da opasnost od izbijanja sukoba uvijek postoji, ali da je to uvijek odgovor na poteze vlasti: „Nikada ne može doći do većih sukoba bez vlasti, a oni provociraju te sukobe.

U Novom Pazaru se desetljećima sije mržnja sa svih strana i to sijanje mržnje, nažalost, tamo je dalo rezultate. To što studenti (u Sandžaku) rade jako je bitno – da se jasno kaže da je ta mržnja stvorena umjetno i da građani tamo ne mrze jedni druge, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. U Vojvodini je situacija mnogo bolja i ne može se na taj način tako brzo rasplamsati nacionalna mržnja.”

Upitan da, kao potpredsjednik LSV-a, stranke koja se još od početka 90-ih dosljedno borila protiv ratova i nacionalizma Slobodana Miloševića, ocijeni ulogu ratnih veterana koji organizirano dolaze na prosvjede kako bi štitili ponajprije studente od primjene policijske sile, Olenik kaže da je njihova uloga dobra „u smislu sprječavanja primjene policijske sile”.

„Tu su se pokazali kao dobri i kao netko tko dobro surađuje s organizatorima prosvjeda – studentima, zborovima ili skupinama građana – i njihova je uloga krajnje konstruktivna. Moram priznati da su imali i da i dalje imaju rezultate. Ne mislim na neko povjerenje ili političko djelovanje, već doslovno na fizičku zaštitu građana.”

Sandru Adam pitali smo da odgovori na optužbe predstavnika režima da aktivistima smeta srpska trobojnica i simboli Srbije:

„Vučić pokušava vladati primitivnim nacionalizmom za koji vjeruje da uvijek može dobiti poene na banalan način: ‘Aha, zastave – oni mrze Srbiju, oni mrze sve što je srpsko, ovo (Vojvodina) je sjever Srbije…’. On izaziva te jednostavne emocije kod ljudi koji mu žele vjerovati. Nije nam, međutim, najvažnije raširiti zastavu, a da onda otvorim hladnjak i vidim kako nemam što jesti. Domovina je kad imaš normalan život, kad možeš živjeti od svoga rada, kada se dnevna politika ne svodi na nacionalizam i na priče kako nas mrze Hrvati, a mi smo najbolji na svijetu pa nas nitko ne voli – i da se o tome priča 25 sati osam dana u tjednu”, rekla je Sandra Adam.