U Srbiji, zemlji koja je službeno na putu prema članstvu u Europskoj uniji, vlada popriličan medijski mrak, kakav bi trebao biti nezamisliv u Europi usred 21. stoljeća. Sve televizije s nacionalnom frekvencijom pod čvrstom su kontrolom režima. Gotovo je nezamislivo na njima čuti kritiku vlasti ili vidjeti nekoga tko je oporbeno raspoložen - a da to nije u cilju satanizacije i propagande. Najgledanije televizije služe za konstantno širenje propagande, često i mržnje, uz redovito gaženje novinarskih standarda, etike i važećih zakona.
Iz tog mraka još uvijek svijetle mediji United Grupe – TV N1, TV Nova, dnevnik Danas i tjednik Radar, uz par časnih i slabašnijih izuzetaka, glavni su trn u oku režimu predsjednika Aleksandra Vučića. Neki analitičari bi rekli – i jedan od glavnih političkih faktora i protivnika u nedostatku snažnih političkih oporbenih snaga, koje je režim tijekom svoje vladavine gotovo politički samljeo do granice da je čudo da uopće postoje.
Tijekom niza godina, mediji United Grupe su prošli razne oblike pritisaka, satanizacije i maltretiranja od najviših predstavnika režima ili njima vjernih medija. Primjera radi, postojali su dugi periodi kada niste mogli čuti gotovo niti jedno izlaganje nekog poslanika u skupštini iz vladajuće stranke u kom nije pomenut i popljuvan dvojac “zla”, koji su prema tadašnjim procjenama stratega režima činili lider pojedinačno najjače oporbene Stranke slobode i pravde Dragan Đilas i tadašnji manjinski vlasnik kompanije u čijem je posjedu N1, biznismen Dragan Šolak.
I dok je Đilas kao lider oporbene stranke u javnosti radio što političari u oporbi inače rade, u tom suženom prostoru koji oporba ima u Srbiji za svoje djelanje, Šolak se nikada nigdje nije oglašavao ni pojavljivao, pa ga je običan svijet, koji nije znao niti kako on izgleda, počeo doživljavati kao nekakvo mitsko zlo biće.
Režim je na sve načine pokušavao otjerati vlasnike N1, saplesti ih poslovno, nikako im ne dajući da se s kabla na kojem su prisutni prošire i u eter preko nacionalne frekvencije. To je dotle išlo da je slobodna nacionalna frekvencija u Srbiji dugi niz godina protuzakonito ostala nedodijeljena, jer bi favorit za njeno dobivanje bila Šolakova TV Nova.
Pod takvim okolnostima, u Srbiji je počela studentska i građanska pobuna, nakon pogibije 16 ljudi ispod pale nadstrešnice novosadskog kolodvora. Kao i obično, izvještači N1 izašli su na teren kako bi pratili prosvjede, često u programu uživo, ne sanjajući koliko će dugo to svojevrsno medijsko izvanredno stanje trajati.
A potrajala je duže od 10 mjeseci i još uvijek traje bez naznaka da će se brzo okončati.
I onda na koncu, nakon nikad dužeg iscrpljujućeg perioda za novinare terence i sve one koji omogućavaju proizvodnju informativnog programa, stigla je najava udarca s leđa, od preostalog većinskog stranog vlasnika. Režim je konačno pronašao, čini se, način kako ušutkati buntovnu televiziju – preko većinskog vlasnika, koji je prethodno iz igre izbacio manjinskog vlasnika Dragana Šolaka, garanta neovisnosti N1.
Jer, objašnjava to režim, Bože moj, živimo u kapitalizmu i vlasnik je vlasnik.
Igor Božić, programski direktor N1, u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju govori o povijesti borbe režima protiv N1, aktualnom trenutku i šansama da ta nezavisna ekipa prekaljenih novinara koji su puno puta dokazali svoj profesionalizam i svoju hrabrost, nastavi raditi slobodno i zadržati posljednje nezavisno medijsko svjetlo u Srbiji upaljenim.
- Cilj svega ovoga je preuzeti kontrolu i potpuno ušutkati kritički nastrojene, profesionalne medije. Ono što se samo ne zna je koliko se sve to plaća i hoće li vlasnici kazati “e, ovo je loše za našu reputaciju i nećemo ići dalje s tim”.
Postoji li realna šansa da vaši strani vlasnici tako nešto kažu i od koga to sve zavisi? Može li javno mnijenje u zemljama Europske unije nešto uraditi, ili institucije? Medijski mrak u Srbiji sigurno nikome nije u interesu...
- Ja ne vjerujem da političari mogu nešto učiniti, jer to bi onda značilo miješanje u privatne poslove. Međutim, s druge strane, ovdje imamo situaciju da je u razgovoru koji je objavio OCCRP otkriveno kako postoji direktna trgovina političkim utjecajem preko direktora državne firme, što je tražio direktno Aleksandar Vučić. Prema tome, tu postoje elementi zbog kojih bi Europa mogla reagirati, jer je naša kompanija, United grupa, registrirana u Europi.
Prije par dana pojavio se tekst na režimskim medijima o navodno pristranoj uređivačkoj politici medija United Grupe. Optužili su vas kako ste prenosili priopćenja kompanije i bili pristrani povodom nekih poslovnih pothvata kompanije. I inače vas optužuju za neobjektivnost. Koji je vaš komentar?
- To je samo jalov pokušaj skretanja pažnje s ključne teme, a to je da vlast želi preuzeti kontrolu nad i ovim slobodnim medijima u ovom trenutku. To hoćete li objaviti priopćenje kompanije za koju radite - pa naravno da ćete objaviti. Ne vidim ništa sporno, trebali bi i drugi mediji objavljivati priopćenja koja se tiču nekakvih financijskih ulaganja, ali se to u Srbiji očigledno ne događa... To je uobičajena praksa medija i ne vidim kako to ima bilo kakve veze s pričom o utjecaju na uređivačku politiku.
To ne mijenja suštinu - mi sami određujemo koje su ključne vijesti, mi sami određujemo koje teme obrađujemo, novinari sami predlažu te teme, urednici odlučuju o redoslijedu, o opremi i glavnim i udarnim vijestima... To je osnova svakog medija, a to hoće li biti objavljeno priopćenje kompanije, to je potpuno nebitna star. Objavljujemo priopćenja i drugih kompanija.
Vučićeva borba protiv vas je dugo trajala, na neki način je on i napravio od vas nekakvu stranu na političkoj sceni, nekakav politički faktor što mediji u normalnoj situaciji ne bi trebao biti. Dugo su otrovne strelice režima ispaljivane ka vama, dugo ste odolijevali. Koji je bio ključni trenutak pa su sada stvari došle do ove, čini se odsudne faze i kada su stvari krenule biti loše po vas?
- Ključni je trenutak bio, mislim, taj zakulisni dogovor s većinskim vlasnikom koji zadire u samu slobodu medija i to smo mogli vidjeti u tom razgovoru gdje direktor United Grupe pominje smanjivanje operacija u samoj Srbiji.
No, što je ključni trenutak u Vučićevoj namjeri da nas stavi pod kontrolu? Mislim da to doseže mnogo dalje u prošlost i da je on to pokušavao prije svega pritiscima na našeg manjinskog vlasnika koji je upravljao United grupom (biznismena Dragana Šolaka) i to provodio kroz vrlo prljavu kampanju koju je vodio što kroz tabloide, što on osobno, što svi ostali koji su od njega (Šolaka) napravili političku figuru.
To nema nikakve veze s realnošću. Jer prvo, čovjek se ne bavi politikom, drugo on nikakve novinarske niti bilo kakve druge inpute nije davao niti komentirao, tako da je Vučić pokušao tim pritiskom njega navesti da popusti ili odluči prodati te medije zbog pritiska - i to se nije dogodilo. I kada je Vučić vidio kako se to neće dogoditi, krenuo je drugim sredstvima, kako to i inače radi - pritiskom na većinskog vlasnika.
Ali očigledno je da se na vlasnike strane kompanije ne može utjecati običnim pritiskom, jer prosto ih to ne dotiče kao nekoga tko živi u ovoj zemlji.
E onda je učinio sve kako bi to financijski završio. I sada kada pogledate par godina unazad, kada vidite koliko je Telekom ulagao para u to, odnosno kada se vratite u period kada je, da bi spriječio da United grupa kupi tadašnji B92 i TV Prva (te kuće su već imale nacionalnu frekvenciju), kada je cijelu operaciju izveo tako da kompanija Kopernikus proda svoju kablovsku operaciju i da za to dobije nevjerojatno puno para, da bi onda tim parama kupila ove dvije strane televizije, samo kako bi spriječio da United grupa dođe do toga...
OK, to je prvi momenat. Sljedeći momenat je preuzimanje drugih kablovskih operatera i isključivanje N1 iz njihove ponude, jer N1 je bio u njihovoj ponudi, i tog Kopernikusa. Time je postigao smanjivanje naše vidljivosti, a i smanjivane prihoda pošto smo mi zarađivali i od toga što smo se emitirali na Kopernikusu. Sve to vrijeme traje kampanja protiv nas, potpuno nas izoliraju od bilo kakve normalne komunikacije s vlastima i pretvaraju nas u ljude koji navodno ne žele čuti njihovu stranu, a zapravo oni ne žele dolaziti kod nas u program, a na pitanja (na terenu) nam odgovaraju na vrlo bahat i osion način.
Zapravo, to čini samo Vučić, jer svi ostali funkcioneri više ni ne drže presice. Nemate priliku niti jednog ministra nešto pitati, to godinama traje.
I onda dolazimo do situacije u kojoj sada mi nemamo u programu predstavnike vlasti, oni ne odgovaraju na naša pitanja, i onda se mi pokušavamo dovijati tako što koristimo njihove izjave po režimskim televizijama kako bi to uklopili u naše priče i kako bismo našim gledateljima pružili priliku ne bi li vidjeli kako to izgleda na nekim drugim televizijama, naravno u kontekstu u kom mi to želimo jer ne želimo puštati propagandu.
Ali sve vrijeme provijava taj njegov narativ, koji se šalje i diplomatskim, i drugim kanalima, da eto mi nemamo balansiran program i kako nismo profesionalni jer nema predstavnika vlasti, a zapravo on namjereno ne želi doći.
Paralelno s tim kreće gradacija onoga kako on promatra N1: prvo smo bili strana televizija, žuta televizija (po pejorativnom imenu za Demokratsku stranku), tajkunska televizija, CIA televizija, na kraju smo ove godine postali teroristički mediji, okupacijski mediji i mediji koji služi za pritisak radi rušenja države. I tu je granica totalno pređena, znači on nas je proglasio za nekakve državne neprijatelje samo zato što kritički postavljamo stvari, zato što ga pitamo nezgodna pitanja i zato što on na ta pitanja ne odgovara, već mijenja teze, napada manjinskog vlasnika, napada novinare direktno, targetira ih na sve moguće načine i zapravo vrši pritisak ne bi li naši ljudi odustali od svog posla, ne bi li se uplašili i povukli - a to se ne dešava.
Na kraju onda dolazi do situacije “e, ja ću sad ovo direktno platiti”. Jer sve vrijeme do sada on je koristio novac (državnog) Telekoma kako bi natjerao SBB da se povuče, odnosno kako bi ih natjerao prodati tu svoju kompaniju - i uspio je u tome.
Podsjetit ću kako je uložio 600 milijuna eura, dakle 700 posto više od onoga što je bila do tada cijena Premier lige. Dakle potpuno neracionalno i nekomercijalno je potrošio 600 milijuna eura državne firme, zadužio se tko zna koliko, pokupovao je sav sport da bi (SBB-ov) Sport klub bio nekonkurentan, da bi na kraju potrošili državni novac na kupovinu same konkurencije.
U konačnici, dolazimo do toga kako su ti mediji koji su bili isključeni iz te kupovine preostali - e onda je morao doći i do njih na kraju i sad pronalazi način kako će sklopiti neki novi dogovor. Tek na kraju ćemo vidjeti kakav je to dogovor bio - odnosno, volio bih nikad ne vidjeti to i da nikada ne bude ostvaren.
No to je sve manje bitno od krajnjeg cilja, a krajnji cilj je napraviti situaciju takvom da ne ispadne kako je Vučić direktno zatvorio ili ugušio medije, nego kako je to uradio vlasnik. A mi sada vidimo, i imamo dokaz, da nije to vlasnik sam od sebe htio uraditi, nego mu je netko dao nepristojnu ponudu koju je on prihvatio.
Mediji United Grupe rade po mnogim zemljama regije. Što mogu očekivati gledatelji televizije koja se emitira u Hrvatskoj i medija u drugim državama regije ako promjene u United grupi budu do kraja provedene?
- Ne znam hoće li to utjecati niti mogu pretpostaviti, mogu samo probati tumačiti ono što sam čuo u tom razgovoru - a ne želim ispasti neprecizan i samo špekulirati: Meni djeluje kako je namjera izdvojiti medije u Srbiji od ostalih medija u grupi. Ali ja za to nemam potvrdu. U tom dijelu razgovora Lučić obećava Mileru kako će smanjiti operacije po Srbiji, ali mi ne znamo do kraja što to znači, nismo dobili objašnjenje od same United Grupe što to znači i zašto je to potrebno. Srbija pravi pojedinačno naviše programa, ali objektivno ovdje ima i najviše materijala. U Srbiji smo profitabilni.
Kako novinari na N1 izdržavaju sav taj pritisak – svojevrsno dugo izvanredno stanje u radu i sada udarac od vlasnika?
- Ljudi su naravno i preumorni s obzirom na ovaj tempo. Ja ne znam niti jednu redakciju koja je uspjela ovako dugo raditi ovakvim tempom. Ali s druge strane, otkako su počele ove spekulacije od prije dva mjeseca i od promjena u United grupi, nas niti jedan novinar nije napustio. To znači da ljudi vole raditi to što rade, da se osjećaju korisnim za društvo.
Nije tu u pitanju samo plaća, oni su zadovoljni jer vjeruju kako ima svrhe proizvoditi to što proizvode. Prepoznaju kako publika prepoznaje njihov rad i trud i kako je publici važno da oni rade to što rade.
To je mnogo bitnije od osobnog osjećaja jesi li umoran i imaš li pritiske. Navikli su na pritiske. Naravno da je neprijatno i odvratno kroz što prolaze, kako ih i na koje načine targetiraju i vrijeđaju, ja riječi nemam za opisati na koji se način državni tabloidi odnose prema njihovom radu - i ne samo oni nego i državni funkcioneri - da na kraju dobiju ovako gorku pilulu od većinskog vlasnika svoje firme, ja mislim da u najmanju ruku to nije fer.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....