Semir Šabić iz Zenice ponovno je izazvao veliku pažnju javnosti nakon što se na društvenim mrežama oglasio u povodu brojnih reakcija na svoju raniju objavu o prelasku s islama na kršćanstvo. U novom, opsežnom obraćanju, koje prenosi portal Crna-Hronika, Semir je odlučio otvoreno ispričati svoj duhovni put, dileme kroz koje je prolazio i razloge zbog kojih je danas član Novoapostolske crkve te zaređeni đakon.
Kako kaže, rođen je i odrastao u islamskoj vjeri, u tradiciji koju poštuje i koju je dugo prakticirao. Ipak, unatoč molitvi i običajima koje je naslijedio, godinama je osjećao unutarnju prazninu i snažnu potrebu za, kako ističe, “sigurnošću spasenja” i jasnijim vodstvom u odnosu na Boga. U toj potrazi za dubljim smislom života rodila su se pitanja na koja, tvrdi, nije uspijevao pronaći odgovore – sve dok, kako opisuje, “kroz Božju milost” nije došao u dodir s porukom Novoapostolske crkve.
Presudna prekretnica dogodila se kad je prvi put čuo nauk ove zajednice o “živom apostolatu”, daru Duha Svetoga koji se, prema njihovu vjerovanju, danas aktivno dijeli, te o sigurnosti oprosta grijeha i pripremi za dolazak Isusa Krista. Upravo je ta kombinacija poruka, kaže, “duboko dirnula” njegovo srce i dala odgovore na pitanja koja su ga mučila godinama. Slijedili su mjeseci i godine promišljanja, molitve i proučavanja, nakon čega je donio odluku da u Novoapostolskoj crkvi primi krštenje vodom i Duhom Svetim.
Semir ne skriva da to nije bio lagan korak. U svojem obraćanju ističe kako je takva odluka značila napuštanje poznatog okruženja, suočavanje s očekivanjima obitelji i prijatelja te preispitivanje vlastitog identiteta. Ipak, naglašava da je, unatoč strahovima, u srcu osjetio mir i uvjerenje da je to put kojim ga Bog vodi. Danas kaže da je zahvalan što je dio zajednice koja, prema njegovim riječima, “živi u iščekivanju uskorošnjeg dolaska našeg Gospodina i Spasitelja”.
Nekoliko godina nakon što je postao član Novoapostolske crkve, Semir tvrdi da je osjetio “Božji poziv” te je zaređen za đakona. Taj trenutak naziva jednim od najvećih blagoslova u svojem životu. Ulogu đakona shvaća vrlo praktično: govori o posjetima bolesnima, pomoći članovima zajednice, sudjelovanju u bogoslužjima, poučavanju djece i mladih te organiziranju crkvenih aktivnosti. Svoje slobodno vrijeme i energiju, kako kaže, nastoji staviti u službu crkve – kroz slušanje, ohrabrivanje i molitvu s onima koji prolaze kroz teške životne faze.
Posebno naglašava da ga u svemu vodi želja da “učini nešto najvrjednije za Gospodina i Njegovu djecu”. Zbog toga, nakon višegodišnjeg služenja u đakonskom činu, danas osjeća i “unutarnji poziv i želju” za daljnjim produbljivanjem svoje službe – premda u objavi ne navodi konkretno koji bi to sljedeći korak trebao biti.
Njegova ispovijest na društvenim mrežama dolazi nakon burnih reakcija dijela javnosti, ali i podrške koju je dobio od vjernika različitih konfesija. Dok jedni njegov prelazak doživljavaju kao “napuštanje vjere predaka”, drugi ga vide kao osobno svjedočanstvo o potrazi za Bogom i pravu na izbor vjerskog identiteta. Semir, pak, svoju poruku završava tonom pomirenja – obraća se “braći i sestrama, prijateljima i porodici”, naglašavajući da njegov put nije napad ni na koga, nego izraz osobnog uvjerenja i duhovnog iskustva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....