Malo stariji čitatelji sjećaju se da je u novijoj povijesti, u tada sasvim mladoj, samostalnoj hrvatskoj državi, bilo razdoblja kada se hrvatska domovnica "dijelila šakom i kapom". U nešto dužem razdoblju nastavljena je praksa podjele dokumenata s hrvatskim grbom krajnje spornim likovima, poput glavnih srbijanskih narkobosova i mafijaša, pa se tako hrvatskim državljanstvom mogao podičiti i glavni osuđenik za ubojstvo prvog demokratskog premijera Srbije Zorana Đinđića – časnik specijalnih srbijanskih postrojbi Milorad Ulemek Legija, koji je imao hrvatsku putovnicu s lažnim imenom Vlado Vukomanović.
Među povlaštenim vlasnicima dokumenata našli su se i pripadnici ozloglašenog zemunskog klana koji je harao Srbijom 2000-ih i koji je također izravno bio umiješan u ubojstvo Đinđića: Sretko Kalinić zvani Zver u putovnici je bio Drago Cesar, Luka Bojović bio je Marjan Barišić, a putovnice su imali i viđeniji pripadnici toga klana Vladimir Milisavljević zvani Budala, Miloš Simović te Zvezdan Jovanović zvani Zmija – čovjek koji je izravno usmrtio Đinđića hicima iz snajperske puške.
Hrvatske putovnice koristili su i Darko Šarić, jedan od najvećih narkobosova, te Veljko Belivuk, poznat po umiješanosti u brutalne sadističke egzekucije koje su dospjele u javnost. Putovnicu je imao i Jezdimir Vasiljević, poznatiji kao gazda Jezda, koji je ojadio brojne građane blokirane Srbije tijekom međunarodnih sankcija i hiperinflacije 90-ih kroz piramidalne sheme u svojem "Jugoskandiku", u čiju su se zamku mnogi osiromašeni građani u očaju upecali.
Hrvatska putovnica
Svi ti primjeri bili su dokaz da je bratstvo i jedinstvo iz bivše nam zajedničke države, unatoč krvavom Miloševićevu ratu u kojem je ta država skončala, preživjelo – u kriminalnim krugovima. Naravno, ne iz neke ljubavi koju su srbijanski kriminalci gajili prema Hrvatskoj, već ponajprije iz praktičnih razloga – hrvatska putovnica bila je "zlato" za prelaženje granica u usporedbi s putovnicom tada izolirane Srbije, a očito su bili pronašli način da do nje dođu lakše nego do putovnice neke zemlje EU-a.
Republika Hrvatska tu je mučnu aferu učinkovito riješila, pa je danas situacija drastično drukčija – do putovnice se dolazi neusporedivo teže i u skladu sa zakonom. No i danas to obilato koriste Srbi podrijetlom iz Hrvatske koji upravo sa šahovnicom u džepu, uz putovnicu Srbije, u znatnoj mjeri podržavaju režim srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića, što bi mogla biti neka odvojena priča.
Koliko je značajno danas imati putnu ispravu neke članice EU-a, odnedavno je posebno vidljivo na graničnim prijelazima koji su ujedno i granica Unije, gdje državljani zemalja koje nisu članice prolaze gotovo ponižavajuću proceduru poziranja za fotografiranje i ostavljanja otisaka prstiju.
Stoga se postavlja pitanje zašto bi netko iz EU-a želio imati putovnicu te i takve, sve izoliranije Srbije koja se ne može nadati integraciji u EU, barem dok ne smijeni aktualnu vlast koja je zemlju, čini se, dodatno zakucala na stranputici odajući počast osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.
A neovisni istraživački mediji ovih su dana otkrili primjer koji je teško objasniti – da je sin ljubljanskoga gradonačelnika Zorana Jankovića, Jure Janković, koji se ni po čemu posebno ne ističe, dobio državljanstvo Republike Srbije s obrazloženjem da je riječ o nacionalnom interesu.
Neovisni istraživački portal KRIK, koji je ovo prvi objavio i istragu proveo zajedno sa slovenskim portalom Oštro, objavio je i podatak da Jure Janković ima prebivalište u Srbiji prijavljeno na adresi vile Nikole Petrovića, bivšeg direktora državne tvrtke Elektromreža Srbije i kuma predsjednika Aleksandra Vučića. Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
Petrović, očekivano, nije odgovorio na pitanja novinara KRIK-a i portala Oštro o tome kada je i zbog čega prijavio Juru Jankovića na svojoj adresi u Beogradu niti je objasnio svoje odnose s njegovim ocem Zoranom, ali jest bio žustar:
"Vi ste nekulturni i bezobrazni do krajnjih granica čim uopće imate ideju da ću vam odgovarati na istražiteljska pitanja s namjerom da napišete ogavan tekst, kao što ste ih stotine do sada napisali", poslao je poruku KRIK-u kum predsjednika Srbije. "Najljepše vas molim da u vašoj redakciji velikim slovima napišete – ne obraćati se Nikoli Petroviću! Za sve što mislite da je učinio mimo zakona postoje nadležne institucije. Prijatno, i sve najgore vam želim!", odbrusio je Petrović.
Novinari slovenskog Oštra poslali su pitanja Zoranu i Juri Jankoviću, ali oni na njih nisu odgovorili.
Jure – Srbijanac od 2024.
Istraživački novinari otkrili su nadalje da je državljanstvo mlađem Jankoviću u listopadu 2024. godine dodijelila Vlada koju je predvodio Miloš Vučević, današnji formalni predsjednik Vučićeve Srpske napredne stranke.
Šireg objašnjenja odluke nije bilo, a Vlada je ostala nijema na upit KRIK-a o ovom slučaju, što je uobičajena praksa u Srbiji kada je riječ o komunikaciji državnih institucija s javnošću, pogotovo s ono malo medija koji su uspjeli sačuvati profesionalizam i neovisnost.
Rodoljub Šabić, odvjetnik i dugogodišnji povjerenik za zaštitu podataka o ličnosti i informacije od javnog značaja – koji je dugo, do kraja svojeg mandata, uporno zadavao glavobolje Vučićevu režimu svojim rješenjima i istupima – kaže da samo dodjeljivanje državljanstva ne bi trebalo biti ništa neobično, no da ovaj slučaj nije dobio publicitet bez razloga.
"On ne otvara samo pitanja u vezi s tim konkretnim slučajem, već glede specifičnog načina stjecanja srbijanskog državljanstva koji se razlikuje od većine drugih, a tiče se diskrecijskog prava Vlade da državljanstvo dodijeli nekome jer je to ‘interes Republike Srbije‘ – ma što značila ta formulacija, budući da je zakon dalje ne precizira", kaže Šabić za "Slobodnu".
"Vi slična rješenja možete naći i u drugim zakonima u svijetu, dakle predviđa se mogućnost stjecanja državljanstva bržim putem, odnosno i bez ispunjavanja redovitih uvjeta za stjecanje – poput podrijetla jednog ili obaju roditelja, mjesta rođenja ili duljine boravka u zemlji... Ovdje tih uvjeta nema i sve se svodi na akt Vlade koja iz nekog interesa dodjeljuje državljanstvo", objašnjava nadalje on te dodaje:
"I sada možete pretpostaviti da ti interesi mogu biti vrlo različiti. U posljednje vrijeme, sa snažnim prodorom profesionalizma u sport, motivi za dodjelu državljanstva vrlo su često sportski. Sportske ekipe često imaju i utjecajne veze u političkom vrhu, pa se smatra nacionalnim interesom da neka zvijezda zaigra za naš klub ili za nacionalnu reprezentaciju, i to onda bude jedan od razloga."
Šabić u nastavku kao opravdane razloge spominje primjere kada bi se nekome dodijelilo državljanstvo zbog doprinosa na znanstvenom ili kulturnom planu.
"Mogu biti i samo humanitarni razlozi dodjele državljanstva ljudima koji su ovdje stigli tražeći politički azil ili iz sličnih razloga. Može biti i gospodarski razlog – poznato je da postoje primjeri koji bi se mogli nazvati i prodajom državljanstva, kada vam neke zemlje, ako investirate određeni iznos u njihovo gospodarstvo, za to daju svoje državljanstvo", kaže Šabić.
"Dakle, svuda figuriraju slični razlozi, no u ovom našem slučaju pitanje je o kojem je zapravo interesu riječ", primjećuje naš sugovornik, obrazlažući da ovdje nije riječ ni o istaknutom sportašu, ni kulturnom djelatniku, ni istaknutom znanstveniku, a teško je vidjeti i nekakav humanitarni razlog.
… i Srbijanci azijskog podrijetla
"I to onda otvara čitav niz pitanja koja traže odgovor. Sama mogućnost dodjeljivanja na temelju diskrecijskog prava na prvi pogled otvara mnoge moguće probleme, počevši, recimo, od korupcije – ne govorim sada o konkretnom slučaju. Imali smo primjer bivše premijerke Tajlanda Yingluck Shinawatre, koja je u svojoj zemlji bila proganjana zbog korupcije nakon pada s vlasti. Napustila je svoju zemlju, a ovdje je dobila državljanstvo. Kako tu stojimo s interesima Republike Srbije, ne bih spekulirao, ali to je u najmanju ruku problematična situacija", govori Šabić.
Podsjeća i na još bizarniji slučaj Jakuba Zakrijeva, bliskog rođaka ruskog političara i vojskovođe Ramzana Kadirova, koji vlada Čečenijom. Jakub je, naime, dobio srbijansko državljanstvo pod istim obrazloženjem nacionalnog interesa, ali ga je – pazite sad – izgubio nakon samo četiri dana!
"Zamislite to, to djeluje tragikomično! Prvo se pojavilo rješenje da mu se dodjeljuje državljanstvo – ja zaista ne vidim koji je tu interes Republike Srbije prepoznat – i samo četiri dana kasnije ga je izgubio! Državljanstvo mu je oduzeto iz sigurnosnih razloga! E sad, što se dogodilo u ta četiri dana i kakav je to odgovoran ili neodgovoran postupak dodjeljivanja državljanstva koje valjda ipak ima nekakvu vrijednost…"
Vraćajući se na slučaj Jankovića, Šabić kaže da se ne vidi nikakva posebna kvaliteta te osobe zbog koje bi ona zaslužila državljanstvo.
"Tu se otvara pitanje o čemu je riječ, pogotovo imajući u vidu da su neke činjenice ipak poznate – dobro je poznat blizak odnos gradonačelnika Ljubljane s aktualnom vlašću. A onda imate i tu koincidenciju koju su novinari otkrili: ne samo da je sin gradonačelnika dobio državljanstvo već mu je i boravak prijavljen na adresi vile koja je u vlasništvu kuma predsjednika Republike", kaže bivši povjerenik Šabić.
Šabić tu govori o sada već dugotrajnim posebnim odnosima prvog čovjeka glavnoga grada Slovenije i Vučića. Zoran Janković, naime, sam Vučića godinama naziva prijateljem. Još 2021. godine govorio je da je s njim u dobrim odnosima i da cijeni razvoj Srbije za vrijeme njegova vodstva.
Uspješni otac i nešto manje uspješni sinovi
Zoran Janković rođen je i živio je u Srbiji do svoje 12. godine, nakon čega se preselio u Sloveniju. On, dakle, pravo na državljanstvo Srbije ima na temelju rođenja i života u toj zemlji. Prije nego što je ušao u politiku, vodio je nekoliko slovenskih kompanija – uključujući čuveni Mercator. Za gradonačelnika Ljubljane, koju i danas vodi, izabran je 2006. godine.
Jure Janković, rođen 1979. godine, jedan je od dvojice Zoranovih sinova, piše KRIK. On je sa starijim bratom Damijanom naslijedio obiteljsku grupaciju Electa kada je njihov otac 2004. godine ušao u politiku. Braća nisu bila uspješna u vođenju kompanije. Dug od više desetaka milijuna eura koji su stvorili prema bankama, državi i privatnim tvrtkama s kojima su surađivali, otpisan je za tri kompanije u okviru grupacije Electa tijekom postupka pojednostavljene prisilne nagodbe.
Obitelj Janković je, naime, iskoristila rupu u slovenskom zakonu koja je omogućavala otpisivanje dugova, što je zakon ukinuo 2023. godine, piše nadalje KRIK.
U ljeto 2024. godine porezna tijela otpisala su dug od gotovo pola milijuna eura koji je Jure osobno imao prema državi. Nije poznato koliki je dio tog duga prethodno otplatio.
Mlađi Janković u Srbiji službeno nema nikakve poslove, ali ima imovinu – u selu Saraorci kod Smedereva, odakle je njegov otac Zoran, Jure posjeduje zemljište i kuću koja je izgrađena bez dozvole, prema službenim podacima katastra u koje su uvid imali novinari KRIK-a.
Odnos Zorana Jankovića i Vučića: Spominjao ga čak i kao mogućeg premijera Srbije!
Taj odnos nije bio samo protokolaran. Primjerice, Vučić je u rujnu 2024. godine Jankovića osobno ugostio u Loznici i napisao da se raduje njihovoj "suradnji na mnogim projektima". Pozvao ga je i da bude gost na famoznom EXPO-u 2027., koji je za Vučićevu vlast iznimno važan, o čemu je "Slobodna" odvojeno pisala. Janković je razmatrao i poziv da bude specijalni savjetnik pri toj manifestaciji.
Janković je EXPO javno vrlo snažno podržavao, govoreći da je dobivanje EXPO-a za Beograd i Srbiju "nevjerojatno" postignuće. Za takve tvrdnje, međutim, ne može se naći utemeljenje u analizama viđenijih ekonomista, odnosno javnosti i dalje izmiče odgovor na pitanje kako će Srbija iole trajno profitirati od skupog EXPO-a.
U vrijeme studentskih prosvjeda protiv vlasti u Srbiji – dakle, u vrlo kriznom razdoblju za Vučićevu vlast koje još nije okončano – Janković je Vučiću poslao pismo podrške. U njemu je napisao da su Vučićevo "vodstvo, odlučnost i vizija" ključni za napredak Srbije te ga pozvao da nastavi "svoj put kao predsjednik". Također je napisao da mu je "uvijek na raspolaganju".
Janković je kasnije objasnio da time nije želio podržati bilo kakvu represiju nad studentima, nego Vučićevo nastojanje da pronađe rješenje krize. Istodobno je izričito rekao da Vučića smatra prijateljem i da iza tog pisma stoji. Vučić je, s druge strane, čak govorio o Jankoviću kao mogućem budućem političkom akteru u Srbiji!
Prema izvještavanju N1 Slovenija, Vučić je 2025. godine rekao da bi volio da Janković "jednom u budućnosti" bude "glavni", a da bi mu on pomagao. U istom kontekstu spominjala se i Vučićeva ponuda Jankoviću da bude premijer Srbije, odnosno Jankovićevo objašnjenje da mu mandat gradonačelnika Ljubljane traje do listopada ove, 2026. godine.
Steven Seagal – Srbijanac i Rus
Odvjetnik Šabić nastavlja za "Slobodnu" da bi predstavnici vlasti u Srbiji trebali pružiti javnosti odgovor o razlozima zbog kojih su se odlučili dati državljanstvo sinu Zorana Jankovića.
"Dakle, da nam Ministarstvo unutarnjih poslova ili Ministarstvo vanjskih poslova objasne koji su to razlozi diktirali prijedlog, pa da, recimo, premijer Đuro Macut ili ministri u Vladi objasne iz kojih su razloga dodijelili to državljanstvo", kaže Šabić, podsjećajući na to da je državljanstvo Srbije dodjeljivano i nekim glumcima "kada je to trebalo režimu".
Tako je srbijanski državljanin danas i Steven Seagal, holivudski glumac i redatelj akcijskih filmova. Seagal je, uz to, po državljanstvu i Rus, a bazično je Amerikanac. Osim s Vučićem, volio se fotografirati i s Vladimirom Putinom, pa je internet prepun tih fotografija.
Objašnjenje u slučaju mlađeg Jankovića stoga je neophodno, naglašava Šabić, tim više što je već bilo slučajeva dodjeljivanja državljanstva koji su ozbiljno ugrožavali interese Republike Srbije:
"Imali smo nakon početka ruske agresije na Ukrajinu više stotina slučajeva dodjele državljanstva raznim ruskim biznismenima, ljudima bliskim sigurnosnim strukturama, i to ljudima koji su se nalazili na listama sankcija Europske unije i Sjedinjenih Država. Bilo je i formalnih upozorenja da takvi slučajevi otvaraju pitanje ugrožavanja sigurnosti Europske unije, budući da Srbija ima bezvizni režim s EU-om – ljudi s takvim putovnicama komfornije putuju po svijetu nego s domicilnima."
Dodatnu zabunu u moguće motive za ovakvo dodjeljivanje državljanstva Juri Jankoviću unosi i pitanje – što će njemu to zapravo? Jer Srbija je prilično otvorena za strance koji u njoj žele boraviti i raditi, pogotovo za državljane EU-a. Za one koji žele investirati, Srbija je čak nerijetko voljna dati veće poticaje nego domicilnim srbijanskim poduzetnicima. Boraviti možete bez problema ako ondje radite, a jedino bitno pravo koje nemate kao strani državljanin jest biračko pravo.
Zamoljen da zaključi je li, poslije svega, slučaj Jure Jankovića primjer preklapanja državnih s partijskim, pa čak i privatnim razlozima srbijanske političke elite, Šabić odgovara:
"Vratio bih se tu na svoju staru funkciju povjerenika za informacije od javnog značaja – javnost Srbije morala bi znati što je zapravo razlog. Ako netko ima razloga to kriti, to otvara čitav niz dilema i pitanja jesu li u posrijedi osobni ili uskopolitički interesi. Ako su razlozi opravdani, nema razloga kriti ih".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....