Crnogorska obitelj Ivanović je imala veliku neseću da su dva brata, Filip i Andrija, bili članovi škaljarskog klana. U nepunih mjesec dana su stradali u mafijaškim obračunima.. Jedan je ubijen 24 rujna ove godine, a drugi prije svega nekoliko dana - 16. listopada u Beogradu. Ovo je priča o njima...
Filip Ivanović bio je jedan od najpoznatijih crnogorskih bjegunaca i pripadnik cetinjskog ogranka škaljarskog klana, kojeg su sigurnosne službe u Crnoj Gori i Srbiji godinama povezivale s nizom teških kaznenih djela, uključujući ubojstva, pokušaje ubojstava, iznude i organizirani kriminal.
Povezanost sa škaljarskim klanom
Ivanović (33) rođen je u Cetinju i bio je istaknuti član škaljarskog klana, jedne od dvije dominantne kriminalne frakcije u Crnoj Gori, koja već gotovo deset godina vodi krvavi sukob sa suparničkim kavačkim klanom. Njegova uloga u klanu odnosila se na operativno djelovanje cetinjske ćelije – zadužene za organizaciju likvidacija, šverc oružja i nadzor kriminalne mreže u Crnoj Gori i Srbiji. Policijski izvori navode da je bio „blizak ljudima iz samog vrha“ škaljarske strukture.
Protiv Ivanovića je Crna Gora podigla više kaznenih prijava zbog stvaranja kriminalne organizacije, ubojstva i teškog ubojstva. Posebno ga se sumnjičilo da je 2020. godine bio jedan od organizatora ubojstava Petra Muhadinovića i Andrije Gazivode, žrtava atentata i oružanih napada povezanih sa sukobima unutar škaljarskog klana. U Srbiji se protiv njega vodio postupak zbog pomaganja Lazaru Tejiću nakon ubojstva Bojana Mirkovića u jednom beogradskom naselju 2020. godine – događaja u kojem se sumnja da je Tejiću osigurao sklonište i plan bijega preko granice.
Bijeg i međunarodna tjeralica
Nakon što je 2024. stavljen u kućni pritvor u Beogradu, Ivanović je 4. prosinca iste godine skinuo elektronsku narukvicu (tzv. nanogicu) i nestao. Od tada mu se gubi svaki trag, a Srbija i Crna Gora raspisale su za njim međunarodnu Interpolovu tjeralicu. Policija je smatrala da se uz pomoć lažnih dokumenata skrivao pod identitetom slovenskog državljanina, jer mu je kod ubojstva pronađena falsificirana slovenska putovnica.
Filip Ivanović slovio je kao nasilan i nepouzdan unutar kriminalne scene Cetinja. Tijekom godina bio je povezan s više slučajeva iznuda i premlaćivanja lokalnih ugostitelja i manjih dilera drogom, koji su odbijali surađivati s klanom. Policijski dosje pokazuje da je često koristio oružje te nosio zaštitni prsluk zbog stalnog straha od atentata. Prema dostupnim svjedočenjima, unutar škaljarskog miljea bio je poznat pod nadimkom Filip Cetinjanin i važio je za operativca koji izvršava naređenja, a ne za lidera.
Smrt u Beogradu
Filip Ivanović ubijen je 16. listopada 2025. u beogradskom naselju Beograd na vodi, pucnjem u čelo na dječjem igralištu. Napadač, 21-godišnji Đorđe Z., uhićen je samo dvjestotinjak metara od mjesta zločina s dva pištolja i lažnim dokumentima. Njegova smrt uslijedila je nepuna tri tjedna nakon što je u Crnoj Gori ubijen njegov brat Andrija Ivanović, također povezan s istom kriminalnom grupacijom. Srpske i crnogorske službe sigurnosti smatraju da je Ivanović likvidiran u nastavku međusobnih obračuna unutar škaljarskih frakcija.
Filip Ivanović tako je završio put tipičan za mnoge pripadnike crnogorskog podzemlja – od lokalnog kriminalca do mete mafijaškog reketa i osvete, u vrtlogu koji su kreirali ratovi škaljarskog i kavačkog klana. Njegova brutalna likvidacija usred bijela dana u srcu Beograda simbolički je označila kraj još jednog poglavlja tog krvavog sukoba.
Ubojstvo Andrije Ivanovića
Brat Filipa Ivanovića, Andrija Ivanović bio je crnogorski državljanin iz Cetinja, široj javnosti poznat kao član jednog od najopasnijih kriminalnih klanova na Balkanu – škaljarskog klana. Njegov život, obilježen brojnim kriminalnim djelima, ali i stalnim sukobima, završio je tragično kada je ubijen u dvostrukom mafijaškom obračunu krajem rujna 2025. godine na makadamskom putu u mjestu Ugnji kraj Cetinja, zajedno sa Stefanom Beladom.
Ivanović je rođen i odrastao na Cetinju, gdje je od mladosti bio povezan s lokalnim kriminalnim miljeom. Prema policijskim podacima, Andrija je bio od ranije poznat: prvi veći incident zabilježen je još u kolovozu 2014., kada je uhićen zbog sumnje da je bacio ručnu bombu na autoparkiralište “Autoventura” na Cetinju, pri čemu je oštećeno nekoliko vozila. Tada ga je policija pustila da se brani sa slobode, iako je na ručki od bombe pronađen njegov DNK. Godinama kasnije, ponovno je dospio pod povećalo policije zbog povezanosti s nizom bombaških napada i iznuda, što ga je učinilo poznatim i među suparničkim klanovima kao osobu sklonu nasilnim metodama obračuna.
Klanski ratovi i stalna meta
Kao istaknuti član škaljarskog klana, Ivanović je od 2014. živio u sjeni sukoba s kavačkim klanom. Bio je i žrtva napada: na njegovu kuću bačena je eksplozivna naprava, a više puta je izbjegao atentat u klasičnim “sačekušama”. Isto tako, sam je bio osumnjičen za pokušaj atentata na protivnike klana i sudjelovao je u preuzimanju kontrole nad kriminalnim operacijama na teritoriju Cetinja i Budve. Prema navodima insajdera, bio je poznat po tome da je do informacija dolazio preko lojalnih veza unutar klana, ali i preko “krtica” – osoba iz suparničkih redova koje su prodavale informacije za novac.
Posljednji dani i likvidacija
Dana 24. rujna 2025., Andrija Ivanović i Stefan Belada su namamljeni na dogovoren sastanak i izrešetani u automobilu na lokalnom putu. Policija sumnja da je presudnu ulogu za ovu dvostruku likvidaciju odigrala “krtica” iz samog škaljarskog klana, koja ih je navela na lokaciju pod izlikom sigurnosti. Njihova tijela pronađena su u vozilu na makadamskom proširenju, a prema policijskim izvorima, u automobilu nije bilo tragova borbe, što upućuje na to da su bili iznenađeni ili nisu očekivali zasjedu. Ova likvidacija bila je još jedan u nizu mafijaških atentata u krvavom ratu crnogorskih klanova koji posljednjih godina ne jenjava, a istrage još nisu dovele do naručitelja, iako je nekoliko osoba privedeno zbog pomaganja u zločinu.
Nova generacija
Andrija Ivanović bio je predstavnik “nove generacije” članova balkanskih kriminalnih organizacija: energičan, impulzivan i sklon nasilju, ali i svjestan važnosti unutarnjih informacija i lojalnosti. Nakon njegove smrti mediji su naglasili da je riječ o “slaboj točki škaljarskog klana” jer su gubici mladih i operativno sposobnih članova dodatno destabilizirali organizaciju i otvorili nova poglavlja međuklanskog rata.
Njegova smrt nije izazvala suosjećanje javnosti ni lokalne zajednice – naprotiv, doživljavana je kao logična posljedica kriminalnog puta u kojem ni izdaja ni brutalnost nisu rijetkost.
Bili su iznimno povezani
Braća Filip i Andrija Ivanović bili su iznimno povezani i vjerni jedan drugome, ne samo po obiteljskim vezama već i po svome kriminalnom opredjeljenju i zajedničkim neprijateljima unutar balkanskog podzemlja. Iako su obojica percipirana kao istaknuti operativci škaljarskog klana, njihova međusobna podrška bila je izrazita i kad su bili mete policije i suparničkih skupina. Javnost je osobito zapamtila emotivnu obavijest o smrti koju je Filip objavio nakon ubojstva brata Andrije, pišući: “Brate, Ašo, bezgrešna i plemenita dušo… Volim te beskrajno, tvoj brat Filip”, što svjedoči o izrazitoj intimnoj i odanoj vezi među njima.
Poznato je da su zajedno, iako ne uvijek u isto vrijeme, sudjelovali u akcijama škaljarskog klana i bili na udaru istih neprijatelja i policijskih akcija. Nakon što je Andrija poginuo u zasjedi kod Cetinja, Filip je postao još oprezniji, skrivajući se i koristeći lažne identitete, pri čemu nije isključena hipoteza da je Filip djelomično zbog bratove smrti bio pod dodatnim pritiskom i paranojom, što je dodatno utjecalo na njegov način skrivanja i ponašanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....