Prva obljetnica velike lanjske tragedije u Novom Sadu obilježena je upornom odlučnošću druge Srbije da ne poklekne pred nasilničkom i koruptivnom moći Aleksandra Vučića, bez obzira na cijenu. Studenti koji su protiv njegova režima započeli prosvjede prije točno godinu dana, s rukama obojenim u crveno, zahtijevajući javnu odgovornost i skandirajući slogan "korupcija ubija", uspjeli su iznova na ulicama gradova okupiti na desetke tisuća ljudi. Vučićevi mediji uzalud su se trudili minorizirati taj njima ‘strašni‘ broj.
Mirno su prosvjednici na mjesta okupljanja u Beogradu i Novom Sadu stigli u nedjelju iz raznih dijelova zemlje i otišli na isti način: tiho, bez vidljivih vođa, baš kao što su to činili tijekom cijele protekle godine. Ali, ovaj put i s jednom bitnom razlikom: tražeći ultimativan odlazak štetočinskog predsjednika države, kao i njegove korumpirane i ljudožderske Srpske napredne stranke.
Usprkos svim represivnim alatima i mašineriji laži kojom raspolaže, Vučićeva sve veća nemoć i moralni sunovrat može se gotovo rukom opipati. Što je on brutalniji, perfidniji i ljigaviji, sve su hrabriji, uporniji i glasniji njegovi kritičari.
Među mnogim glavama na prosvjedu u Beogradu isticao se 190 cm visoki košarkaš Vladimir Štimac, koji je pozdravio studente i pristaše principa političke odgovornosti ovim riječima:
„Vučićeva vlada želi podijeliti ljude sijući mržnju. Ali, mi smo multietnička zemlja a studenti su uspjeli ujediniti sve ljude.“ Vladimir Štimac iste je te večeri uhapšen, zajedno s još 37 kolega čiji je jedini grijeh taj što su pomislili da je Vučićeva vlast smjenjiva. Bivši košarkaški reprezentativac Srbije priveden je ispred RTS-a, nakon što je oštro reagirao na incident koji su Vučićevi plaćenici (Ćaci) izazvali ispred Skupštine Srbije, nasrnuvši na jednog prosvjednika i otevši mu zastavu.
Na prosvjedno okupljanje u Novom Sadu otišao je u nedjelju i bivši predsjednik Srbije Boris Tadić, pozvavši građane preko društvenih mreža da ustraju u demonstriranju nezadovoljstva, ‘sve do pobjede‘. „Vlast čini sve da relativizira krivnju i odgovornost za izgubljene živote. Ta vlast je u posljednjoj godini sve one koji su tražili pravdu nazivala teroristima, fašistima, mrziteljima svoje države. A upravo je ta i takva naprednjačka vlast teroristička”, poručio je sunarodnjacima Boris Tadić.
Dijana Hrka, majka mladića poginulog u padu nadstrešnice na novosadskom željezničkom kolodvoru prije godinu dana, počela je u nedjelju svoj štrajk glađu, tražeći na taj način odgovornost Vučićeve vlasti za nesreću u kojoj je poginulo 16 ljudi. Hrka je zatražila i puštanje iz pritvora studenata koji su uhićeni tijekom višemjesečnih protuvladinih prosvjeda i apelirala na raspisivanje prijevremenih izbora.
“Režim krije istinu o ubojstvu mog sina. Neću više šutjeti”, objavila je Hrka na Instagramu, dodavši da je štrajk njezin osobni čin kritike režima predsjednika Aleksandra Vučića “koji već godinu dana krije istinu o ubojstvu njezina sina Stefana i još 15 žrtava”.
“Zahtjevam da Aleksandar Vučić odmah raspiše izbore i pusti iz pritvora sve studente koji su dosad protupravno lišeni slobode”, istaknula je Hrka i pozvala građane koji vjeruju u istinu i pravdu da je podrže u njezinoj borbi. Skupina studenata iz Novog Sada krenula je u nedjelju pješice u Beograd podržati Hrku. Majka poginulog je štrajk glađu otpočela odjevena u bijelu majicu s natpisom “Mama protiv mašinerije”, no nakon što je došla pred srbijanski parlament policija joj nije dopustila da priđe bliže zgradi ispred koje je postavljen šatorski kamp Vučićevih pretorijanskih pristaša, poznat kao “Ćacilend”. Dok su je policajci zaustavljali, iz prorežimskog šatorskog tabora puštali su glazbu i cinično se izrugivali boli Dijane Hrke pjesmom ‘Pošla majka da potraži sina‘. Ubrzo se atmosfera između dva tabora do te mjere naelektrizirala da je otpočeo nasilni obračun s međusobnim bacanjem kamenja i pirotehnike. Prema riječima Dijane Hrke koja je bila u neposrednoj blizini, ljudi iz Ćacilenda su prvi agresivno krenuli na okupljene prosvjednike.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, naravno, ubrzo cijelu stvar reinterpretirao u svoju korist: optužio je demonstrante da su pokušali napasti njegove simpatizere, čak i da su ih pokušali zapaliti. Vučićev omiljeni tabloid Informer je zdušno širio njegove laži, baš kao i laži o broju sudionika na prosvjedu u Novom Sadu. U maniri pučkoškolske djece, pokušali su prikazati da je u Novom Sadu na godišnjicu tragedije s nadstrešnicom došlo samo par stotina ljudi, i to su htjeli ilustrirati snimkom drona sa samog početka okupljanja. Profesionalci kakvi vučićevci već jesu, pustili su u program, na svoju žalost, krivu snimku koja prikazuje krcat plato željezničkog kolodvora u Novom Sadu, s najmanje 40 tisuća ljudi.
Premda je okidač općeg nezadovoljstva građana Vučićevom vlašću tragedija s 16 smrti za koju nitko u godinu dana nije odgovarao, svima je, pa i njemu, jasno da je ljudima dosta čitavog tog režima i njegove nakazne naravi. Generacije u Srbiji umiru a da nikad nisu osjetili pravdu ili pronašli pošten posao jer nisu dio koruptivne mreže. Gotovo svi ljudi na najodgovornijim funkcijama su posve nekvalificirani, ali su zato stranački i politički podobni. Tužitelji i suci imaju potpuno vezane ruke kada je u pitanju otkrivanje bilo kakve istine. Spirala nesreće u Srbiji koja je otpočela s Miloševićem pod Vučićem se doslovce zabetonirala. No, on je ipak svakim danom sve slabiji i nesigurniji: brojne generacije su shvatile da im je ovo posljednja prilika za promjenu budućnosti.
No, veliki izazov za ovaj raznoliki prosvjedni pokret je ubrzo pokazati da može biti kredibilna alternativa na predstojećim izborima koje traže. Srđan Cvijić, predsjednik Međunarodnog savjetodavnog odbora pri Beogradskom centru za sigurnosnu politiku, smatra da Vučićeva vlada sad neće raspisati prijevremene izbore, „jer je slabija nego ikad". Vjeruje da će se njezina iduća strategija sastojati od sijanja razdora između studenata i oporbenih stranaka. „No, ako demokratski front usprkos svemu nastupi ujedinjeno, čak i s različitim listama, režim neće imati šanse za pobjedu", drži Cvijić.
Profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka Dušan Vučićević tumači da je za Vučićevu vlast jako važno da i dalje drži milijun i osam stotina tisuća birača u izolaciji i “iza informativnog zida”, te da im se šalje lažna poruka da ne postoji nikakva pobuna. Zato i tolike laži Vučićeve medijske mašinerije i umanjivanje broja prosvjednika. Politolog Boban Stojanović smatra da to koliko se Srbija promijenila nabolje najbolje pokazuje to što Vučić više ne smije ni na svoje ‘neslobodne i nepoštene izbore‘. Poznato je, naime, da je on svih ovih desetljeća rado raspisivao prijevremene izbore, pa čak ih i koristio kao demonstraciju svoje popularnosti. Na zadnjim je izborima SNS pobijedio na taj način osvojivši 48 posto svih glasova. Sad Vučić ipak diže ručnu kočnicu: jok, bato. Rizik je prevelik.
Strateško pitanje srbijanske budućnosti, zanimljivo za cijelu ovdašnju regiju, glasi: ako sutra dođe do nekakvih političkih promjena u Srbiji, u kojoj će mjeri s Vučićem biti eliminirana i srpska antieuropska orijentacija? Ni na jednom od aktualnih prosvjeda nema nikakvih europskih obilježja, ali se zato simbolika pravoslavlja, Rusije i svetosavlja itekako prelijeva i na ‘alternativce‘. Je li europska priča u našem susjedstvu zauvijek ubijena onim davnim snajperskim metkom u Zorana Đinđića?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....