Vrije u Srbiji. Mjesecima na ulice izlaze stotine tisuća studenata koji traže da nakon tragedije u Novom Sadu institucije profunkcioniraju, a njihovi nositelji pronađu i kazne krivce za pad nadstrešnice na željezničkom kolodvoru koja je usmrtila dvanaest ljudi.
Sad se takvi prosvjedi polako, ali sigurno, otimaju kontroli, pa su se ispred zgrade državne televizije u Beogradu žestoko sukobili studenti i žandarmerija.
Dugo je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prosvjednicima nudio "mrkvu": demonstracije je nadgledala "obična" policija, na raspolaganju su im bile cisterne s vodom, sanitarni čvorovi, a promet koji su blokirali, prilagođavan je, kako bi se sve u velikim gradovima moglo nesmetano odvijati. Čekao je da se ispušu. Da im dosadi.
Podrška
No ni ostavka SNS-ova premijera Miloša Vučevića i javno preuzimanje političke odgovornosti za nesreću u Vojvodini, nije ih udobrovoljilo. Dapače, svakim novim tjednom pridružuju im se nove skupine građana: profesori, liječnici, taksisti, sportaši i estradni umjetnici... Neki s njima marširaju, drugi im daju podršku, no među prosvjednicima, a pogotovo među govornicima, nema opozicijskih političara.
Bez obzira što se anagžman opozicije od strane nezadovoljnih studenata pošto poto htio izbjeći, ona više nije mogla stajati sa strane i tek tako priopćenjima i presicama podržavati njihove zahtjeve. Zato se žestoko zakuhalo u Skupštini: palile su se dimne kutije, galamilo i vrijeđalo, naguravalo. Izmijenjen je i pokoji udarac, ali vlast nije pala. Vučić je i dalje u sedlu, moblizira(o) je i protuprosvjednike, odreda pristaše njegova SNS-a, ali i studente koji "žele učiti, a ne tračiti vreme". Igra na podjelu na "naše i vaše", tobožnje patriote i tobožnje strane plaćenike.
Partitokracija
Zašto se toliko dugo i bezuspješno prosvjeduje u Srbiji? Cijeli je niz razloga za to. Novosadska tragedija bila je samo okidač za ustanak protiv Vučićeve partijske države u kojoj institucije ne funkcioniraju u skladu s Ustavom i zakonima, nego interesima SNS-a i koalicijskih partnera. U Srbiji, za razliku od Hrvatske, koja također umjesto demokracije na djelu ima partitokraciju, nakon afera koje izlaze na površinu nema istraga, hapšenja i ostavki, pa je situacija utoliko lošija nego u nas.
Dalje; ni gospodarstvo u susjednoj državi, unatoč propagandi njenog autokratskog predsjednika koji stalno ističe što je sve vlast poduzela na gradnji infrastrukture, daleko je od bajnog. Znamo da u Hrvatskoj ne teku med i mlijeko, a u Srbiji su plaće i mirovine u odnosu na naše upola manje, a cijene skoro iste. E, sad, zamislite onda kako se teško rastegnuti od prvog do prvog u Srbiji, i koliko je to dovoljan razlog da nezadovoljstvo eskalira.
Na kraju, ali ne i manje važno – Kosovo. Srbija se opravdano i legitimno ne želi odreći suvereniteta nad tom svojom bivšom autonomnom pokrajinom, no i vlast i opozicija svjesni su da je to izgubljena bitka, jer je dobar dio zemalja, između kojih SAD i većina članica EU-a, Kosovo priznao kao suverenu državu. Kosovo tako (p)ostaje vječni izvor frustracija i kamen spoticanja između Srba i Albanaca, što dodatno usložava društveno-političku situaciju u Srbiji jer se nalazi raspeta između Moskve, Bruxellesa i Washngtona. Kao; Srbija bi u EU, a možda i ne bi, jer čeka da joj Rusija, koja se bavi Ukrajinom pa za nju ne mari, ponudi nešto bolje.
Izbori
Kako će završiti kriza u susjedstvu? Hoće li prerasti u nerede, obračune policije i naroda? Nažalost, i ovaj je scenarij moguć.
Vlast miroljubive prosvjede koji traju mimo svih očekivanja, želi prokazati kao nasilne. Prvo su se kojekakvi likovi zalijetali automobilima u prosvjednike koji su blokirali raskršća i ulice, a oni na silu u pravilu nisu odgovarali silom.
Sad je jedan od policajaca u civilu, a nakon sukoba žandarmerije i studenata pred zgradom RTS-a, dobio batine. Vučić tvrdi da su ga izmlatili studenti, oni odvraćaju da je Lazara Baćića izbatinala policija jer nisu znali da je njihov. Uglavnom, krv je pala, rade bokseri i palice rade.
Zašto se iz ove situacije ne može izići raspisivanjem parlamentarnih izbora? Zato što dobar dio javnosti smatra da se volja naroda falsificira pomoću uvezenih birača iz BiH, neažuriranih biračkih popisa iz čega onda proizlazi da glasaju i mrtvi, te brojnih nepravilnosti koje pronalaze neovisni promatrači izbornog ciklusa. Srbiji se ne piše dobro jer tamo malo tko više vjeruje u demokraciju i njene mehanizme, a pitanje je što je od nje uopće pod Vučićem i ostalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....