Mi smo donijeli odluku da ostajemo u Pionirskom parku i dajemo rok državi da riješi stvari do 28. lipnja, rekao je u utorak predstavnik grupacije "Studenti koji žele da uče" Miloš Pavlović i poručio da će, ako im zahtjevi - od kojih je glavni da fakulteti u Srbiji budu odblokirani, a nastava nastavljena - ne budu ispunjeni, stupiti u štrajk glađu. Time su ti prorežimski studenti, popularno i pejorativno nazvani "ćaciji", makar za iduća tri tjedna izašli u susret srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću koji ih je dan ranije javno molio da ne započinju štrajk glađu.
"Ćacilend" - gotovo pa pravo nehigijensko šatorsko naselje u najstrožem centru Beograda, dobio je ime po "ćacijima", što je kolokvijalni naziv za prorežimsku studentsku grupaciju nastao na osnovu nepismeno napisanog grafita na zidu "Ćaci u školu", kojim se nepoznati autor želio suprotstaviti tada sve masovnijim studentskim prosvjedima.
"Ćacilent" se iz Pionirskog parka, u kojemu je nastao, ograđen bedemima od starih traktora, neposredno prije velikog studentskog i građanskog prosvjeda u Beogradu 15. ožujka, u dva i pol mjeseca svog postojanja proširio na čitav prostor između zgrade Predsjedništva Srbije, Bijelog dvora (sjedišta gradonačelnika Beograda) i Doma Narodne skupštine Srbije (nekadašnje Savezne skupštine SFRJ). To je prostor ilegalno ograđen zaštitnim komunalnim ogradama (poput onih na koncertima), parkiranim automobilima ili mobilnim toaletima "Toi-toi", zabranjen za Beograđane, posebno za one opozicijski nastrojene, ali i novinare koji bi željeli porazgovarati sa žiteljima naselja ili napraviti po koju fotografiju. Zabilježeno je nekoliko fizičkih napada na izvjestitelje iz tog kampa, od kojih su se neki dogodili naočigled uniformiranih pripadnika policije, koji nisu reagirali ili su reagirali kasno.
Službeno u "Ćacilendu" borave "Studenti koji žele da uče" ili "Studenti 2.0" - grupacija koju u javnosti predstavlja samo jedan student medicine, momak iz Doboja Miloš Pavlović, po svoj prilici omiljeni omladinac Aleksandra Vučića. Pored studenata puno puta su se mogli vidjeti uniformirani, pa i maskirani ljudi, naoružani metalnim šipkama, bejzbolskim palicama ili čekićima, ili ljudi u neslužbenim uniformama sa zloglasnim crvenim beretkama na glavi, ali i stariji ljudi iz siromašnijih slojeva društva koji očito nisu studenti.
Studenti u blokadi i neke oporbene stranke uzalud traže da se "Ćacilend" ukloni. Neki funkcionari vladajuće Srpske napredne stranke čak su najavili da će se kamp proširiti i na druge parkove po Beogradu.
Oni bi, kao, gladovali
Miloš Pavlović je na konferenciji za novinare, posvećenoj najavljenom štrajku glađu, u šatoru ispred police s knjigama u Pionirskom parku rekao da najava gladovanja "nije šala, politički performans, već posljednji korak" u njihovoj "borbi protiv nepravde".
Samo dan prije, "ćacije" je posjetio prvi čovjek države Aleksandar Vučić. Napisao je na Instagramu da mu je drago da vidi studente, da i želi čuti i vidjeti što se promijenilo i popravilo. "Veoma sam zabrinut vašim najavama o štrajku glađu, zato bih želio čudi vaše ideje i probleme s kojima se suočavate, pa da ih probamo riješiti", rekao je Vučić, izražavajući žaljenje zbog svega kroz što su studenti morali proći. "Moja molba vama je da ne sudjelujete u ideji grupnoga gladovanja, koja je potekla od blokatora. Vi ste ozbiljni momci, pa vas molim da to ne radite. Nema razloga za to. To je teška odluka koja trajno narušava zdravlje. To je suviše ozbiljna stvar. Nemojte to raditi jer ne znam kako bih mogao pogledati u lice vašim roditeljima. To je moja molba."
I molba je - barem za sada - uslišena.
"Ovo me podsjeća na onaj legendarni klip s početka rata u Jugoslaviji kad zbunjeni vojnik kaže ‘oni bi, kao, da se odcijepe, a mi im, kao, ne damo‘. Tako i ovdje, ‘ćaciji‘ bi, kao, da štrajkaju glađu, a on im, kao, ne da", kaže za "Slobodnu" urednik satiričnog portala Njuz.net i jedan od autora popularnog Njuz podcasta Marko Dražić.
"Ne bi me začudilo da u nekom trenutku zaista započnu štrajk glađu, odnosno nešto što će biti tako predstavljeno, ne bi li probali obesmisliti sve prethodne iskrene štrajkove glađu ljudi koji nemaju nijednu drugu opciju nego da tako skrenu pažnju na svoju muku."
"S velikom pažnjom pratim hoće li ‘ćacije‘ stupiti u štrajk, koji vjerojatno ne bi bio pravi štrajk glađu, ali bi političarima na vlasti i njihovim medijima dao dosta dramatičnog materijala, gdje bi oni bili predstavljeni kao žrtve", kaže Dražić i podsjeća na snimke iz Feketića, od prije dosta godina, kada je predsjednik Vučić nosio dijete kroz snježni nanos. "Pomislio sam da bi isto tako mogao snimiti ‘remake‘ te scene i tako na rukama nositi nekog izgladnjelog ćacija na infuziju."
Redatelj Janko Baljak kaže za "Slobodnu" da ovo nije prvi put da se kompromitira jedan hrabar i očajnički čin "koji su razni ljudi kroz povijest iz opravdanih razloga pokretali".
"Ali, sjetit ćemo se da su oni i došli na vlast štrajkom glađu Tomislava Nikolića na stiroporu. To je sve jedna farsična predstava s Vučićem koji ih obilazi, koji se brine o njima, koji s vremena na vrijeme pravi te predstave, pa ih moli da nešto ne urade, pa mu oni ili izađu u susret ili ne... Zaista nemam riječi koliko je to naivno, neukusno, iritantno, da su gađani na rubu živčanog sloma."
Paravojni punkt
Baljak ocjenjuje da "Ćacilend" nema nikakve veze sa studentima, najmanje sa studentima koji žele učiti.
"To je jedan paravojni punkt u srcu grada... To je jedna od stvari koje će se, mislim, izučavati na fakultetima u budućnosti, jedna takva pojava, i to ne samo to iz ovog završnog razdoblja Vučićeve vlasti."
Baljak srbijanske medije, posebno one iz Telekomove mreže TV kanala, naziva "medijskom trovačnicom".
"Nevjerojatno... Mislim da ni to nije postojalo, koliko god da su režimi bili ovakvi ili onakvi, ovakav način huškanja, trovanja, vrijeđanja profesora, studenata, građana... Nezabilježeno, ne samo u Europi, nego i u čitavom svijetu. Bit će zanimljivo nekim istraživačima, s neke distancije, opisivati ovo vrijeme, no nama nije nimalo zanimljivo. Mi se krećemo tim gradom, to stvara jednu jezivu atmosferu neprekidne napetosti, neprekidnog tinjajućega građanskog rata koji se dešava pred našim očima... Vidjeli smo da njima ni policija ne može ništa, jednostavno se Interventna brigada boji tih likova koji su se tu skupili. To je slika grada u kojemu živimo", kaže Baljak.
I Marko Dražić veli da se suviše olako prelazi preko postojanja "Ćacilenda". "Taj pojam zvuči komično, čak pomalo i simpatično, a zapravo je u pitanju uzurpiranje centra grada. Bilo bi bizarno i da je riječ isključivo o nekim pravim studentima koji su protiv studentskih blokada, ali uz njih tamo imamo i mnoge krimogene osobe koje tobože imaju nekakve zahtjeve iako je svima jasno da ti zahtjevi ne postoje."
"Da je cijeli taj koncept netko osmislio i zabilježio u knjizi ili filmu, vjerojatno bi publika držala to neuvredljivim i da se tako nešto nikada ne bi moglo dogoditi. Jedan od razloga za postojanje ‘Ćacilenda‘ vjerojatno je potreba da se građani slude, da se zatrpaju brojnim besmislenim vijestima koje će skrenuti pažnju s ostalih događaja, studentskih prosvjeda i pada Vučićeva rejtinga", kaže on i zaključuje:
"Sve što studenti, aktivisti i opozicija urade posljednjih godina vlast mora ponoviti u svojoj izvedbi, koja uvijek djeluje kao tragikomično kopiranje. Vjerojatno žele i kod svojih glasača sebe prikazati kao žrtve, ali mi se čini da je čak i njihovu biračkom tijelu teško objasniti koja je svrha ‘Ćacilenda‘."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....