Srbija pred kolapsom, sve bi u sljedećim tjednima moglo stati. U Kremlju se Vučiću više nitko ne javlja na pozive...

– Jesu li nam Amerikanci uveli sankcije?

– NIS-u.

Ova kratka igra riječi nepoznatog internetskog autora ovih dana može samo izvući kiseli osmijeh kod građana Srbije koji sa zebnjom odmjeravaju redove na crpkama pored kojih prolaze, usred krize oko sudbine Naftne industrije Srbije (NIS), kojoj su Sjedinjene Države – budući da je kompanija u većinskom ruskom vlasništvu – uvele sankcije.

Kraj krize se ne nazire, a zalihe zahvaljujući kojima u Srbiji još nema nestašice goriva ubrzano se prazne, dok je dotok sirove nafte u NIS‑ovu rafineriju u Pančevu obustavljen, a sama rafinerija stavljena u prazan hod, u kojem ne može dugo funkcionirati prije započinjanja dugog, skupog i kompliciranog procesa gašenja i konzerviranja postrojenja.

Srbija zapravo nema dobrih rješenja u ovom trenutku, slažu se svi. Nije ih imala ni godinama unazad, čim se energetski vezala za sve agresivniju i sve izoliraniju Rusiju, ali – govore stručnjaci – propustila je prilike da zgrabi neko od manje loših rješenja i zaustavi prilično neumitno približavanje katastrofe za privredu i građane Srbije.

Međunarodna bura

Umjesto toga, vlast predsjednika Aleksandra Vučića uporno je nastavljala politiku sjedenja na više stolica, odbijala zbog rata u Ukrajini uvesti sankcije zemlji agresoru, potom riješiti pitanje vlasništva u NIS‑u, vjerojatno kroz stečaj, sve se nadajući da će uspjeti dočekati smirivanje međunarodne bure kroz nekakvo okončanje rata. Vučić je sam izjavio da je u pitanju NIS‑a u potpunosti slušao Ruse.

I sada dobrih rješenja nema. O prodaji ruskog dijela priča se, ali očito jalovo, jer stoji pitanje bi li Amerikanci dopustili da Rusima legne novac od prodaje – jer to i jest smisao sankcija – a prodaje bez uplate nema.

Dok ovaj tekst nastaje, predsjednik Mađarske Viktor Orbán, najveći prijatelj Vučićeve Srbije u Europskoj uniji, nalazi se u Moskvi i, kako je obećao, lobira za Srbiju. Kod Donalda Trumpa prethodno je za Mađarsku osiguravao izuzeće od američkih sankcija na ruske energente, zainteresiran je da mađarski MOL kupi sporni dio NIS‑a i obećava da će pojačati isporuke goriva MOL‑ovim postajama u Srbiji, podijeliti ono što ima i da neće Srbiju ostaviti na cjedilu.

Moskva ne odgovara na pozive

No Moskva je dosad odbijala bilo kakvu suradnju i pokušaje Beograda da problem riješi, dok je s druge strane Vučić bio obećao da će iscrpiti sve opcije prije nego što eventualno posegne za nacionalizacijom ruske imovine. I tada, obvezao se, platit će cijenu iznad tržišne kako bi poslao poruku da su strane investicije u Srbiji sigurne. To obećanje da će preplatiti mnogi njegovi kritičari u srbijanskoj javnosti ocijenili su katastrofalnim, čak koristeći termin veleizdaje.

Analitičari koji su govorili za Slobodnu Dalmaciju slažu se da Moskva vjerojatno i priželjkuje nacionalizaciju NIS‑a. Za dobrovoljnu prodaju očito nije zainteresirana, ponajprije jer ne želi ispustiti iz ruku oruđe za političko prisustvo u Srbiji i regiji (NIS je veliki sponzor režimskih i proruskih medija u Srbiji, kao i nekih organizacija), ali ni dobru kompaniju.

Profesor Fakulteta za ekonomiju, financije i administraciju (FEFA) Goran Radosavljević kaže za "Slobodnu" da ne očekuje da će Amerikanci izdati licenciju za nastavak rada rafinerije, koju je Vučić prvo molio, a onda – kako je naglasio – "zahtijevao" od SAD‑a.

SAD šuti

Primjećuje međutim da je čudno što je administracija SAD‑a tako dugo šutjela.

"Mislim da su šanse da izdaju licenciju jako male, gotovo nikakve, ali ipak postoje. Ukoliko do toga ne dođe, NIS će stati u potpunosti, uz to pančevačka Petrohemija i još nekoliko kompanija. Perspektiva je da će (mađarski) MOL staviti dodatne derivate na tržište. Bit će derivata još nekoliko mjeseci, ima nekih rezervi, vojnih rezervi i slično što bi se moglo koristiti. Pitanje je kako će se to dopremiti do potrošača, jer NIS je najveći vlasnik benzinskih postaja – njih 350 – i to ne samo po broju nego i po geografskoj raspodjeli. Imate mjesta po Srbiji gdje postoji samo NIS‑ova postaja, tako da će biti problematično dopremanje do krajnjih kupaca. A čim netko uslika gužvu na postaji i napiše ‘nema goriva’, krenut će panika i stvaranje zaliha, a na stvaranje zaliha ne možete odgovoriti ni u normalnim situacijama", kaže on.

Slobodan Stupar, iskusni novinar i analitičar koji je među ostalim dugo radio za britanski BBC, ocjenjuje za "Slobodnu" da je Vučić "učinio sve da se nađe u situaciji u kojoj je sada, nizom pogrešaka, propuštanja i odgađanja".

Moskva i Washington

"U siječnju je bio dobro obaviješten kako će se stvari odvijati ukoliko na vrijeme ne završi ono što je trebao učiniti – uvođenje sankcija Rusiji i prodaju, odnosno preuzimanje NIS‑a. Ovo što se sada događa panični je pokušaj preživljavanja – jer on sve radi da bi preživio – ukliješten između Moskve i Washingtona. Veliki ističu svoje interese i zahtjeve, a on pokušava opstati u svemu tome. Mislim da će se neki izlaz pronaći, ali zbog interesa velikih sila, a ne zbog Vučića. On se ovime legitimizira – i u Moskvi i u Washingtonu – kao čovjek kojem je istekao rok i koji nije netko s kim se mogu igrati ozbiljne stvari. To je ono čega se plaši. Sa 14 godina vladavine svakome, pa bio tko bio, vrijeme istekne", kaže Stupar.

Profesor Radosavljević dalje kaže da je bilo boljih rješenja i da je NIS mogao biti odveden u stečaj prije tri mjeseca, te da je to bio adut u rukama Srbije koji je propustila iskoristiti. "Firma duguje 540 milijuna eura bankama; duguje mjesečno oko 200 milijuna eura državi kroz akcize, PDV i tako dalje – za tri mjeseca to se skupi na 600 milijuna. Ne postoji firma koja ima milijardu u kešu da to isplati odmah. Dakle, mogao im se postaviti stečajni upravitelj, a država bi onda kupila rafineriju za 500 milijuna, skladišta također, stečajni upravitelj bi prodao pumpe – i problem bi bio riješen! Država bi mogla dugoročno sebi napraviti štetu – upropastila bi dobru firmu – ali bi riješila veći problem. To je kao kad čovjek ima gangrenu pa mora odrezati nogu, ali preživi", objašnjava Radosavljević.

On dalje kaže da sada vidi samo dva loša scenarija: prvi je da Srbija ostane potpuno bez goriva, "što je katastrofalno u svakom smislu i mislim da to vlast sebi ne smije dopustiti jer bi je moglo koštati".

Drugi scenarij jest nacionalizacija NIS‑a: "Mislim da ćemo to na kraju mnogo platiti, ali mi se čini da ruska strana tu nacionalizaciju priželjkuje i da će to iskoristiti kako bi poboljšala svoju poziciju ovdje iako će izgubiti kompaniju", kaže profesor i podsjeća na to da Srbija i plin nabavlja preko Rusije, a Rusi su ugovor produžili samo do kraja godine – Vučić je to objasnio upravo čekanjem Moskve da vidi što će biti s NIS‑om.

Zašto ne kao u BiH i Crnoj Gori?

Profesora Radosavljevića pitali smo što sprječava Srbiju da pitanje opskrbe gorivom riješi kao što je to riješeno u Bosni i Hercegovini ili Crnoj Gori, koje nemaju svoje rafinerije, a gorivo im je pritom jeftinije nego u Srbiji.

"Tržište u BiH postavljeno je tako da sve ide ili preko luke Ploče ili dolazi iz Srbije. Kad imate tako postavljeno tržište, nije problem ako stane jedan od tih kanala. Kod nas je sve uređeno tako da 80 posto svih derivata dolazi iz NIS‑ove rafinerije u Pančevu. Mi smo 2001. godine, kako bismo spriječili velik šverc, uveli stroge regulative. Primjerice, ne smijete jednostavno sjesti u kamion i uvesti gorivo – morate imati licencu – dok u Crnoj Gori ili BiH sjednete u kamion, odete do najbliže rafinerije, dovezete gorivo i prodajete ga. To u Srbiji ne možete i to bi se moralo mijenjati", objašnjava Radosavljević.

Dalje kaže da je problem i logističke prirode jer Srbija nema dovoljno kamiona da bi mogla provoditi takvu vrstu nabave goriva.

Rizici koje nosi preuzimanje

Priča oko Srbije, Rusije i NIS‑a odvija se u sjeni mnogo bitnijih zbivanja – rastu tenzije između Rusije i Zapada kakve nisu viđene još od Hladnoga rata. Incidenata s neidentificiranim dronovima u zapadnim državama sve je više, a pokazuje se da je riječ o izazovu na koji je teško odgovoriti i opasnosti koju je gotovo nemoguće otkloniti. Sve su češće crne prognoze da Rusija i Zapad ulaze u rat niskog intenziteta, čija će odlika biti upravo teror dronovima, dok će od otvorenog rata obje strane zazirati zbog nuklearnih kapaciteta.

U takvoj atmosferi Srbija srlja prema jedinom mogućem rješenju – preuzimanju NIS‑a, i to upravo od razljućenih Rusa.

Pitanje – što će sprječavati Ruse da, ako im bude oduzeta imovina, istu spale "neidentificiranim" dronovima – nameće se samo od sebe.

"Mislim da ih sprječava to što i dalje ovdje imaju jedinu državu u kojoj ih značajan dio populacije i vlasti podržava. Nemaju oni luksuz da ih mrze svi u svijetu, iako ih već mrzi značajan dio. S druge strane, imajte na umu da će Rusija na kraju biti veliki gubitnik ovog rata – postat će izrazito ovisna o Kini, u svakom smislu, i to je jasno. Ovaj rat dugoročno je njihova pogreška, a mir koji im Trump sada nudi tek je slamka spasa, koliko god to Trump ne čini zbog njih, nego zbog sebe. Ne vjerujem da idemo prema scenariju da nas Rusi kazne na taj način, ali sigurno će nas nekako kazniti", kaže on.

Nacionalizacija NIS-a

Obrazlaže dalje da je nacionalizacija NIS‑a najbolji scenarij za Ruse: "Jer bi sutra kroz arbitražu – a mi imamo dugu povijest gubljenja arbitraža – naplatili šest milijardi kad se sve ovo završi. Drugo, tražit će da im jednog dana vratimo taj NIS. Treće, ucjenjivat će vlast na različite načine, morat će se dati druge koncesije. Dakle, oni će nas sigurno kazniti, ali ne tako – njihov narativ je da je ‘zli Zapad’ kriv za sve što se ovdje dogodilo."

Stupar na pitanje o mogućem scenariju ruske odmazde dronovima odgovara: "Koliko ja znam, Moskva Vučića tretira kao čovjeka koji ih je mnogo puta izdao, ali im treba Srbija jer pravoslavljem i KGB‑om mogu uvijek stvarati probleme u regiji, i sa te strane im je bitna Srbija.

"E sad što je Vučić – to je drugo pitanje i oni zasad nemaju rješenje tko bi bio umjesto njega. Mislim da je to problem i za Amerikance i za Ruse. Da postoji čovjek koji je rješenje, igrač broj dva, Vučića odavno više ne bi bilo. Ali on je učinio sve da broj dva ne postoji. I zato je još uvijek tu, ali ovo nije ni desetina Vučića kakav je bio prije pet godina. Uplašen je, sustav mu se raspada...

"On je nemoćan i radi gadne stvari. Radi ih jer je nemoćan, a ne moćan. Preumoran je, preplašen, nema više nijedan jak adut, o svemu odlučuju veliki – oni odlučuju i hoće li on politički ‘preživjeti’. Njegov se sustav raspada, ljudi u njemu gledaju kako da prežive. Razmišljaju: ‘Nakrali smo se, dobro nam je bilo, ali neću ja ginuti za njega.’ Gledam što se događa i siguran sam da ovo propada. Kako će propasti – s pjesmom ili pucnjavom – ne znam. Čak i ako bude nafte i plina – on je politički potrošen. Gotovo je", zaključuje Slobodan Stupar.