Pobijedili smo u svih 10 općina, poručuje predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ponovo zaboravljajući da je predsjednik svih građana i da "mi" za njega nikako ne bi smjele biti samo pristalice jedne stranke. Pobijedio jest, ali ta pobjeda je labuđa pjesma jer upregnuo je svu silu svog aparata medijskih manipulacija, prinude, zloupotrebe i nasilja da bi tek tijesno pobijedio u općinama koje su mu nekoć bile uporišta, a i unatoč svemu gubitak podrške koju uživa je očigledan, poručuju analitičari, sugovornici "Slobodne".
Krvava lica i majice, razbijeni nosovi i arkade, lik koji izlijeće iz auta i vitla pištoljem, napadi "kapuljaša" na građane, motke, šutiranja, psovke, policija koja se na sve to pravi blesava i ne reagira, a kada reagira čini to protiv građana štiteći otkrivene sumnjive lokacije na kojima se vladajuća SNS vjerojatno bavi izbornim manipulacijama – tako je, kao da je ratno stanje, izgledao izborni dan u Srbiji na, vjerovali ili ne, lokalnim izborima u devet općina i jednoj gradskoj općini.
Izvještaji ono malo profesionalnih medija više su izgledali kao javljanja ratnih reportera s prve linije fronte, nego izvješća s – ofucano to sad u Srbiji zvuči – praznika demokracije, kako se obično zove dan za glasanje, kada građani najdirektnije drže realnu moć u svojim rukama. Prebijeni su i neki novinari i studenti, neki su privedeni.
Vlast se pravi nevješta. Zgroženi su nasiljem, poručuju. S naslovnica prorežimskih tabloida sijevaju ogromni naslovi koji "blokadere" – kako režim zove studente u prosvjedu – optužuju za nasilje i teror.
Predstavnici vlasti, međutim, ne nude odgovor zašto policija nije reagirala protiv nasilnika, zašto ih nije privela i zaštitila napadnute – tko god da su nasilnici i tko god da je napadnut.
"Ja ću samo u nekoliko riječi reći da se nadam da poslije ovoga danas, poslije ovoga večeras, da će neki ljudi prekinuti hajku na sve koji drugačije misle, da smo danas jedva izbjegli ogromno zlo. Neki su pištolje potezali, maltretirali ljude, upadali u call centre ne znajući da je to sasvim normalno da pozivate ljude da izlaze na izbore… Ali valjda revolucionarne misli zamute mozak mržnjom i ne mogu razlikovati što je dobro, a što loše", izjavio je Vučić na večernjoj konferenciji u nedjelju nakon okončanja izbora, najavljujući da će pružiti ruku drugoj strani, jer "teška su vremena pred nama".
Dok je govorio nimalo nije izgledao euforično, niti kao da ikako proglašava pobjedu, ocjenjuju analitičari i komentatori. Bio je, dapače, vrlo mračan, a znao je sijati od uzbuđenja i ushićenja ranijih godina kada bi pobjeđivao.
Ovo nisu izbori
"Na prvom mjestu, ovo nisu bili izbori. To prvo svima mora biti jasno, ovo je fingirani proces nezamisliv u bilo kakvoj normalnoj demokraciji", kaže za Slobodnu Dalmaciju Igor Avžner, stručnjak za medije i komunikacije.
"Da bih mogao slobodno izraziti svoju demokratsku volju na izborima, ja moram imati mogućnost prvo biti informiran o opcijama koje mi se nude, što je u Srbiji nemoguće; trebam slobodno svoju volju izraziti, što je u velikom broju slučajeva ovdje također nemoguće zbog raznoraznih pritisaka i ostalih malverzacija koje je ova vlast usavršila skoro do perfekcije, zbog raznoraznih prijetnji, tuče, sile, do raznih veza između policije i kriminalaca, itd. Zato prvo, ovo ne bih mogao definirati kao izborni proces."
Ljudi su, međutim, ipak izišli na birališta, kaže Avžner i ocjenjuje da je predsjednik Aleksandar Vučić izišao na ove izbore, između ostalog, kako bi provjerio mogućnosti vlastite infrastrukture i snagu organizacije.
"Očigledno je da, i unatoč svemu, kada izanalizirate rezultate koje je postigao, samo na jednom od 10 mjesta, on i njegova koalicija u odnosu na prošle izbore nisu u padu. A taj pad nije mali jer ide i do 20 i nešto postotnih poena", zaključuje Avžner.
Raša Nedeljkov, programski direktor CRTA-e, ugledne udruge koja je Vučiću odavno "na nišanu" i koja se primarno bavi praćenjem izbora i borbom za unaprjeđenje izbornog procesa, suglasan je da izbori "svakako nisu bili ono što bi trebali biti – dosadni".
"Izborni dan koji je okarakteriziran atmosferom nasilja, iživljavanja nekakvih kriminalnih grupacija koje su izazivale incidente, uz policiju koja svojim postupanjem nije sprječavala te incidente, a kasnije ni na koji način nije pokušavala identificirati ljude koji su činili kaznena djela u više mjesta, govori u prilog činjenici da se izborni dan, a na kraju krajeva i cijela izborna kampanja, ne mogu svrstati u slobodne, ravnopravne i fer, već u izbore koji su dramatično opterećeni dubokom neravnopravnošću aktera, medijskom neravnopravnošću, financijskom, ali, s druge strane, i čitavim nizom kaznenih djela u vezi s izborima", kaže on, precizirajući da govori o kupovini glasova i korupciji u predizbornom dijelu, ali i o "do sada nezapamćenoj zloupotrebi državnih resursa, institucija, financija u kampanji stranaka na vlasti. To je sve zajedno dovelo do atmosfere u kojoj izbori nisu bili ono što su trebali biti – jedan dosadan proces koji treba biti u dijalogu i sučeljavanju stavova, činjenica, vizija i različitih aktera, u ovom slučaju lokalnih političara, struja, snaga, organizacija kako bi ljudi na lokalu živjeli bolje".
Podsjeća i kako se tijekom kampanje, koju su vodili najviši državni dužnosnici, moglo čuti kako od njihove pobjede ovisi opstanak ljudi, a bilo je između ostalog "čak i poruka kako će ti ljudi biti silovani".
"No ključno obilježje je to nasilje kojem smo svjedočili u Bajinoj Bašti, u Aranđelovcu, u Kuli... Ako i ovo ostane potpuno nekažnjivo, to znači jedan veliki balast pred prve sljedeće izbore koji nas očekuju – a trebali bi se održati još neki lokalni izbori, a na kraju nas očekuju i parlamentarni i predsjednički izbori", kaže Nedeljkov.
Politikolog Ognjen Gogić podsjeća da se godinama unazad govori kako izborni uvjeti nisu fer, ali da se uvijek podrazumijevalo da sam izborni dan protekne mirno, "zato što se posao završio prije njega".
Međutim, to se posljednjih godina mijenja i sada se i na izborni dan vrše razni pritisci, kako na birače vlasti, tako i na oporbene aktiviste, kaže on.
"Nikada se nije desilo da dođe do ovoga, da izborni dan bude kao da reporteri šalju izvješće s fronta, a ne izvješća s biračkih mjesta. Svuda su bili incidenti, pa negdje tuča, a negdje došlo do koškanja", kaže Gogić. "Izborni dan više ne može proteći mirno i već se primjenjuje represija tijekom samog izbornog dana."
Objašnjava kako za to postoji više razloga, a jedan je to što je došlo do promjene izbornog raspoloženja građana i "potrebno je tjerati i pritiskati vlastite birače da iziđu glasovati da bi se postiglo dovoljno glasova, a s druge strane jača mreža oporbenih aktivista – čiju okosnicu čine studenti, i oni su sada mnogo teži protivnik nego što je to bila sama oporba".
Podsjeća da su studenti svuda na terenu reagirali kada bi posumnjali da se događa nešto ilegalno, bilo da je to vođenje duple evidencije, sustav kontroliranoga glasanja zvan "bugarski vlak", kupovina glasova i slično.
"Oni bi odlazili na lice mjesta da to fotografiraju ili snime, da otmu te duple biračke spiskove – dakle vrlo su se aktivno borili protiv toga. U Knjaževcu je, recimo, policija opkolila zgradu autobusne stanice i sprječavala građane da uđu nakon što su posumnjali da se tu nešto odvija, neka paralelna radnja."
"Dakle, sada se birače mora prisiljavati da glasaju, a oporba i studenti spremniji su za iznošenje na čistac svih tih zloupotreba koje se odvijaju na sam dan glasanja. Sve to zajedno je dovelo do toga da izborni dan prolazi kao bitka, kao oružani sukob", zaključuje Gogić.
Pobjeda, Pirova pobjeda ili labuđa pjesma?
Igor Avžner dalje objašnjava kako je to što je Vučić proglasio pobjedu svojevrsna manipulacija. Podsjeća da su na ove izbore išli svi skupa sa strane režima – i vladajuća SNS, i Socijalistička partija Srbije Ivice Dačića (nekada Slobodana Miloševića), i integralni radikali Vojislava Šešelja, i krajnja desnica kroz pokret Zavetnici, i umirovljenici:
"Dakle, sve ono s one strane margine okupljeno je u jednu grupaciju koju on predstavlja kao SNS. Zbog svega toga, mislim da je ovo katastrofalan rezultat za njega i katastrofalno iskustvo za njega, a znak svjetla na kraju tunela za neke ljude s ove strane. Potrebna je malo bolja organizacija, potrebno je permanentno djelovanje na terenu", kaže Avžner.
"U svakom slučaju, mislim da je ovo katastrofalan rezultat za njega i katastrofalno iskustvo za njega, a znak svjetla na kraju tunela za neke ljude s ove antivučićevske strane na kojoj su narod, zborovi, oporba i svi ostali. Dakle, potrebna je malo bolja organizacija, potrebno je permanentno djelovanje na terenu. Kad god budu raspisani izbori, svi – i aktivisti, i studenti, i oporba – moraju naći najmanji zajednički sadržajnik da bi se ovaj režim srušio. Pretpostavljam da je to jedan neprijatelj protiv kojeg se borimo. Ako to konstantno implementiramo i u strategiju i u ponašanje do kraja godine, mislim da ćemo moći reći da polako ulazimo u demokratske vode i da idemo prema Europi", poručuje Avžner.
Na pitanje što dalje i što građanima ostaje na raspolaganju ako izbori zapravo to nisu bili, Raša Nedeljkov kaže:
"Građani imaju dvije opcije: imaju mogućnost odustati i time zacementirati ovakve izborne uvjete, izbornu atmosferu, potencijalno svojim neangažmanom i defetizmom ohrabriti ove političke snage koje ne prezaju čak ni od nasilja i činjenja kaznenih djela ne bi li ostali na vlasti… Ili da svatko pronađe način kako da se pridruži i angažira u borbi za onakvu Srbiju u kakvoj želi živjeti. Jasno je da stranke na vlasti bez pritiska prije svega svojih građana neće unaprjeđivati nikakve uvjete, ovo su uvjeti koji njima omogućavaju ostanak na vlasti", kaže on i nastavlja:
"Mislim da, s druge strane, treba pogledati rezultate izbora unatoč svim ovim problemima – ovo je rezultat koji su oporbene snage, podržane ili vođene od strane studentskog pokreta, pokazale da je unatoč svim okolnostima moguće postići dobar rezultat. Uz dobru organizaciju, uz pošten i častan rad na terenu, uz direktnu komunikaciju s ljudima i njihovu mobilizaciju moguće je napraviti fantastičan rezultat. Jer ne treba zaboraviti da su svi koji su trčali ove izbore, a nisu dio vladajuće formalne ili fantomske liste, vodili izbore protiv zarobljenih i kriminaliziranih dijelova države Srbije. Jer ako vi imate u tijeku kampanje 300 posjeta najviših dužnosnika Republike Srbije, koji su koristeći integritet i autoritet institucija dovodili ljude u zabludu da će samo oni koji ih podrže imati pravo na socijalnu pomoć, mirovinu i život dostojan čovjeka, to govori da su ovakvi rezultati koji su postignuti prosto nevjerojatni."
Igor Avžner kaže kako su ovi izbori bili pokazna vježba. "On nije ni u 10 općina uspio uraditi to što je zamislio, a kako će to uraditi tek na teritoriju cijele Srbije? Kad mu narod bude izišao braniti izbornu volju u osam sati navečer? Sigurno će preko tri milijuna ljudi biti na ulicama... I koliko on ima policajaca, koliko ima kriminalaca i raznih plaćenika?
Može on uvesti pse rata i izazvati ovdje tko zna kakve negativne stvari, ali to je u domenu znanstvene fantastike, glupo je to i spominjati... može izazvati i građanski rat, ili iscenirati napad na Kosovo – ali to su sve gluposti. Realne opcije su da on nema dovoljno potencijala prvo u ljudima koji su mu lojalni, nema dovoljno potencijala u ljudima koji su lojalni zbog novca koji primaju od njega, nema dovoljno potencijala u policiji i vojsci. Jer, na kraju krajeva, njih nema koliko ima građana – ima ih manje. Jesu li bolje naoružani i organizirani, to ostaje da se vidi", zaključuje on.
Nepredvidiva moć studenata
"Ja sam ovo nazvao (Vučićevom) labuđom pjesmom. To mi djeluje kao posljednji veliki napor i posljednji veliki trzaj koji daje nekakve rezultate", kaže Ognjen Gogić, objašnjavajući kako je pad režima evidentan, i u broju glasova koje su dobili, i kroz uspon oporbe i studenata, unatoč svim naporima koji su uloženi u ove izbore.
Ovo su sve bila njihova uporišta, podsjeća Gogić, to su mjesta sa starom populacijom, ljudi koji su baš Vučićeva primarna skupina, žive skromno od svog dohotka, tu su imali po 70 ili 80 posto sve vladajuće stranke zajedno, a sad su došli na 50 posto.
"To je jednostavno pad. Jest pobjeda, ali jasno se pokazuje pad podrške."
"Da Vučić stoji dobro, raspisao bi parlamentarne izbore – kraj, točka! Da može pobijediti, prošle godine bi već raspisao izbore i prekinuo sve", kaže Gogić.
Kaže i kako ga je iznenadio dobar rezultat studenata, jer su na prethodnim, također lokalnim izborima, zabilježili pad u odnosu na nešto ranije održane lokalne izbore u drugim sredinama.
"To sad samo pokazuje da kada se studenti razlete po Srbiji i kada idu među ljude, mogu mobilizirati ljude iznad razine koja se može predvidjeti. I Vučić to jako dobro zna, bolje nego svi. On vidi istraživanja javnog mnijenja i vidi koliko ga ljudi podržava, koliko podržava studente. Ali on zna da studenti imaju organizacijski potencijal kad se pojave. Svako voli imati oko sebe mladu, pametnu i lijepu osobu. Svako to želi, nema te bake koja to ne voli. To se vidjelo ranije kada su imali svoje akcije i prosvjede i kada su izvukli ljude iz kuća. I to je taj mobilizacijski potencijal koji oni imaju i čiji se efekt ne može predvidjeti. Nitko ne zna što sve oni mogu izvući kada krene kampanja, i mislim da on to od svih najbolje razumije i to je za njega nešto s čim se ne može kockati."
Vučić, pak, po njegovu mišljenju nema zašto biti optimist. Odatle možda i taj komorni ton pobjedničke konferencije za tisak nakon izbora.
"Pad podrške koju imaju, povjerenja... ne postoji ni jedan trend koji ide u prilog vlasti. Nema nijednog mladog čovjeka koji se učlanjuje u SNS i kaže da će sad nečemu doprinijeti. Ne postoji takav čovjek. Oni se bore da svoje aktiviste, svoje klijente i svoje glasače sačuvaju. I ne mogu se s time izboriti, ne uspijevaju sačuvati ljude, a nitko novi im ne dolazi. I to je jednostavno neumoljivo, trend je takav da to ide prema padu. Pitanje je koliko će to trajati, točno, ali trend je jasan", zaključuje Gogić.
Kako Europa može pomoći?
Rašu Nedeljkova, kao predstavnika organizacije CRTA koja ima dobar ugled kod europskih dužnosnika, pitali smo što može učiniti Europa da bi pomogla demokratizaciji Srbije i spriječila dalje propadanje:
"Očekujemo podršku građana koji žele živjeti u demokratskom društvu, očekujem da se po zasluzi, rezultatima ili izostanku rezultata cijeni progres Srbije u procesu pristupanja EU. Tražimo mnogo veću budnost i mnogo veći angažman europskih institucija u Srbiji i na čitavom zapadnom Balkanu, da ne dopustimo da postanemo kao Gruzija ili neka slična zemlja koja vrtoglavo ide prema diktaturi. Jer ako ovako osjetljivi politički procesi ostanu bez ikakve osude, bez ikakve reakcije međunarodne zajednice – ona ne mora biti javna i vidljiva svima, ali mora biti efektna na mjestima i kroz mehanizme koji su dostupni europskim institucijama – a to zasigurno ne znači beskompromisnu podršku nedemokratskim strukturama, nego prije svega podršku građanima", kaže Nedeljkov.
"Tu najviše očekujem zaokret u komunikaciji prema građanima, a ne prema institucijama koje sve vrijeme zapravo rade upravo protiv građana koji jesu za pristupanje Europskoj uniji. Jer vidimo da ukoliko stranke na vlasti ovako percipiraju demokraciju i ovako percipiraju slobodne i fer izbore, to u najmanju ruku nije u skladu sa standardima Europske unije, najblaže govoreći", zaključio je Nedeljkov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....