Srpski vojnici pobili cijelu obitelj i bacili ih s mosta. Osuđeni su, ali nisu u zatvoru

Jučer su se navršile 33 godine od ubojstva troje civila, Hasana, Feride i njihove kćeri Sene Klapuh, koji su 1992. godine izbjegli u Crnu Goru iz ratom zahvaćene Foče u Bosni i Hercegovini.

Njih su svirepo ubili pripadnici Vojske Republike Srpske 6. srpnja 1992. u blizini Plužina, na mostu Obrada Cicmila na rijeci Pivi.

Akcija za ljudska prava očekuje da nadležne institucije Bosne i Hercegovine poduzmu mjere za privođenje pravdi Zorana Vukovića i Radomira Kovača, koji su za ovaj zločin još 1996. godine osuđeni u Crnoj Gori, piše Slobodna Bosna. 

Tu je i apel člana Skupštine Glavnog grada Podgorice, Aleksandra Saše Zekovića, da se posmrtni ostaci žrtava odmah po identifikaciji predaju članu njihove obitelji uz odgovarajuće državne počasti.

Zločinci slobodno žive u Foči

Hasana Klapuha, njegovu suprugu Feridu i njihovu kćer Senu ubila su četvorica pripadnika odreda "Dragan Nikolić" Vojske Republike Srpske, koji su prethodno pristali da ih za novčanu naknadu sigurno prevezu iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru.

Za ovo ubojstvo, kvalificirano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravomoćno osuđeni Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja kaznenog djela i izvršitelja. Vidoje Golubović jedini je izdržao izrečenu kaznu. Ostalima je suđeno u odsutnosti jer su bili u bijegu.

Na sudu je utvrđeno da su okrivljeni, kada su prešli granicu i stigli blizu Plužina, nadomak brane Mratinje na rijeci Pivi, izveli žrtve iz vozila, pucali u njih i gurnuli ih s mosta visokog oko 100 metara. Nalazi obdukcije pokazali su da su Ferida i Sena bile žive još neko vrijeme nakon ranjavanja.

Unatoč brzom otkrivanju ovog zvjerskog zločina, pravda nikada nije zadovoljena – četvorica osuđenih u odsutnosti nisu izdržali ni jedan dan kazne. Simović i Janjić su u međuvremenu preminuli, dok Kovač i Vuković i danas slobodno žive u Foči.

Bosna i Hercegovina bi morala poduzeti mjere za njihovo kazneno gonjenje, jer je njihovo sudjelovanje u zločinu jasno dokazano pred crnogorskim sudom i potkrijepljeno materijalnim dokazima. Ne postoje pravne prepreke za to, jer Europska konvencija o prijenosu postupka u kaznenim stvarima (čl. 8) dopušta BiH da preuzme ovaj slučaj i ponovno im sudi, budući da su njih dvojica državljani BiH.

Kovač i Vuković jedino mogu biti privedeni pravdi tako što im se ponovno sudi u BiH, jer u BiH ne mogu izdržavati kaznu izrečenu na temelju suđenja u odsutnosti u Crnoj Gori, a BiH svoje državljane osuđene za ratne zločine ne može izručiti Crnoj Gori.

Akcija za ljudska prava je ove godine objavila i tekst “Ne bis in idem u kontekstu konkurentnih međunarodnih nadležnosti”, u kojem su pravni stručnjaci Amir Čengić i Lejla Terzimehić analizirali pravne uvjete za izvršenje pravomoćne presude u ovom slučaju i predložili konkretna rješenja za ostvarivanje pravde. Tekst je objavljen u okviru projekta „Zajedno do pravde – pravna, psihološka i društvena podrška žrtvama ratnih zločina”, koji provodi Akcija za ljudska prava uz podršku Europske unije u okviru regionalnog projekta „EU podrška izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji implementira Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP).

Dostojanstven pokop

Općina Nikšić je 1992. godine privremeno pokopala posmrtne ostatke žrtava kod Trebjese, bez grobnih obilježja. Nakon višegodišnjih apela sina i brata stradalih, Ferida Klapuha, kao i inicijativa civilnog sektora Crne Gore, konačno su poduzeti prvi konkretni koraci ka ekshumaciji, identifikaciji i dostojanstvenom pokopu. Dana 4. lipnja 2025. godine, Komisija za nestale osobe Crne Gore, na zahtjev Instituta za nestale osobe BiH, izuzela je koštane uzorke s privremenog groblja u Trebjesi radi DNK analize. Uzorci su upućeni u laboratorij Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) u Haagu, a rezultati se uskoro očekuju.

Na lokaciji su pronađeni posmrtni ostaci tri osobe – dvije žene i jednog muškarca – koji su preneseni u Klinički centar Crne Gore, gdje će biti čuvani do okončanja DNK analize.

Dostojan ispraćaj posmrtnih ostataka članova obitelji Klapuh iz Crne Gore bio bi od značaja za crnogorsko društvo u cjelini. Priznanje i poštovanje žrtve obitelji Klapuh dio je procesa ostvarivanja pravde i odgovornog odnosa zajednice prema zločinima iz prošlosti.