Tadić žestoko: ‘Vučić je razorio temelje srpskog društva!‘ I upozorenje: Balkan već preuzimaju Rusija, Kina i Iran

- Radim puno. Idem po svijetu, sjedim u upravnim odborima nekoliko think tankova u svijetu, na raznim stranama, od istoka do zapada, u nekoliko kompanija koje savjetujem, od telekomunikacijskog i satelitskog biznisa, dakle u visokim tehnologijama. Držim predavanja na jednom sveučilištu, a i pomažem srpskoj oporbi da se konsolidira, rekao je bivši predsjednik Srbije Boris Tadić u razgovoru s Hrvojem Krešićem za N1.

Pretpostavljam da pratite i da, iako ste možda malo povučeniji nego što je to bio slučaj prije desetak ili petnaest godina politički, ste i dalje aktivni, i dalje sudjelujete politički u životu Srbije.

- Ne odustajem od svoje zemlje, ali ni od regije, zato što se Srbija nikada nije razvijala ako se nije razvijala i regija. To vrijedi i za Hrvatsku i to je jedna karakteristika naših zemalja, da nemamo snagu sami se izvući iz tegoba u kojima se nalazimo. Hrvatska ovog trenutka ima snažan poticaj iz Europske unije, to je dobra okolnost. Dosta novca je došlo u Hrvatsku upravo tim putem, ali je i veliko pitanje što će biti u budućnosti.

Kad spominjete Europsku uniju, koliko je daleko u ovom trenutku Srbija od Europske unije i od neke jasne ideje, jasne opredijeljenosti da želi tamo ići? S obzirom na aktualnu vlast u Republici Srbiji.

- Stvari su se izmijenile u geostrateškom smislu. Niti Europska unija ima onu kvalitetu i ne nudi onu stabilnost i sigurnost koju je nudila prije 15 ili 20 godina, a niti Srbija pokazuje stvarnu namjeru pod vodstvom Aleksandra Vučića da uđe u Europsku uniju. Ja to nazivam asimptotskim približavanjem, to su one krivulje koje se približavaju, a nikada se ne dotaknu. Dakle, to svima odgovara. Odgovara i europskim državnicima koji su umorni od proširenja i koji imaju opravdanje u svojim zemljama da kao nešto rade u tom smislu, i obećanje zemljama kandidatima, a da zapravo nikada ne dođe do stvarne integracije. Nakon Hrvatske stanka je preduga i kada su meni europski lideri u tom vremenu rekli da će nastupiti velika stanka, ja sam rekao: nastupit će veliki problem, zato što nema praznog prostora ni u ljudskim stanicama, ni u političkom smislu. Ako ovdje nije Europska unija na Balkanu, bit će netko drugi. A ako je netko drugi ovdje, Europska unija ima strateški problem.

Onda tko bi bio taj drugi? Tko trenutno okuplja taj Balkan?

- To može biti Rusija, može biti Turska, može biti Kina. Jedna od zemalja koja je pretendirala doći ovdje je Iran, koji je ovog trenutka u ozbiljnim problemima, ali naveo sam samo neke zemlje koje su potencijalni kandidati. Rusija je dolazila na Balkan, odlazila s Balkana. Ovog trenutka ona je zaokupljena svojim strateškim interesima, to je Ukrajina iznad svega, ranije je bila Gruzija s Južnom Osetijom i Abhazijom. Kina je snažno prisutna kroz inicijativu Pojas i put, sa svojim investicijama, svojim građevinskim operacijama i  sa svojim rastućim težnjama. Turska, koja nikada nije odustala od Balkana, jer su turkofonske zemlje od Sibira do Balkana. I imamo Iran koji je pretendirao biti sila u rangu Turske i nekih drugih zemalja, i on to i jest, pogotovo zato što imaju nuklearni program, ali vidjet ćemo kakav će biti konačni epilog ovog sukoba.

‘dolazak naprednjačke stranke na vlast povezan je uz isporučivanje Kosova‘

Gdje se možda mogao vidjeti taj pokušaj Irana da uđe i bude prisutniji u regiji?

- Iran je bio prisutan u Bosni i Hercegovini tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji. Iran je ovdje bio prisutan, postojale su snažne veze. Iran je pokušao uspostaviti snažne veze i sa Srbijom, također, i to treba reći, i s Makedonijom, i toga treba biti svjestan. Drugo, Iran je Perzija, to je jedna od najvećih nacija svijeta i jedna od najvećih kultura svijeta. Četiri stoljeća prije nove ere ta je zemlja okupljala 40 posto svjetske populacije. To je zemlja koja ima dugu tradiciju i veliki ponos i Iran nikada neće biti zemlja druge klase."

Hajdemo se vratiti malo toj Europi koja s različitih razina šalje različite signale državama pa čak i šalje različite poruke u smislu koliko se žele neke institucije, neka tijela Europske unije angažirati oko toga. Europarlamentarci dolaze u Srbiju, kritiziraju vlast Aleksandra Vučića, a razina Europske komisije ili Europskog vijeća nešto je suzdržanija. Može li se s takvom neujednačenom politikom Europske unije očekivati nekakve pomake?

- Treba se samo vratiti malo unatrag. 2012. godine dolazi do smjene vlasti, jedna proeuropska vlada je bila zamijenjena jednom lažno proeuropskom vladom, ali dolazak naprednjačke stranke na vlast povezan je, ne s interesima Europske unije vezanima uz proširenje, nego uz isporučivanje Kosova. Budući da sam ja na svom posljednjem razgovoru s Angelom Merkel rekao: to je crvena linija kada je riječ o sjeveru Kosova i obrana naših institucija na Kosovu, ona je u vanjskopolitičkom smislu, smatrajući da su to interesi Njemačke, tragala za drugim partnerima u Srbiji. I zato ste nakon toga imali Briselski sporazum, pa Ohridski sporazum, pa Washingtonski sporazum, korak po korak u degradaciji srpskih nacionalnih institucija na sjeveru Kosova, ugrožavanju sigurnosti srpskog stanovništva na Kosovu i Metohiji, ali još uvijek nemate formalno priznanje. Tako da europska strategija, točnije strategija Njemačke koja je koordinirana s vanjskom politikom SAD-a, nažalost jednim dijelom i s Rusijom, nije dala puni rezultat koji su te administracije očekivale, a Srbija je u međuvremenu degradirala i svoju europsku politiku. Dakle, Srbija više nije zemlja koja stvarno radi na putu europskih integracija, a to sve zajedno šteti i Europskoj uniji, i Srbiji, i čitavom prostoru Zapadnog Balkana, rekao je Boris Tadić, piše N1.

Države iz regije, dakle dio BiH, Crne Gore, pa neki čak i glasovi iz Makedonije, a pogotovo iz Hrvatske, često ističu u prvi plan koncept srpskog svijeta. Vjerujete li vi da taj koncept postoji i vidi li se on u Crnoj Gori, BiH i tako dalje, i je li povezan s politikom Aleksandra Vučića?

- Dopustite da demistificiram tu stvar. Ja mislim da je koncept srpskog svijeta jedan od najštetnijih koncepata upravo za srpske nacionalne interese. Nadalje, važno je otvoreno govoriti o legitimnim nacionalnim interesima i ne negirati ih. Negacija nacionalnih interesa hrvatskog, bošnjačkog, srpskog naroda ili Crnogoraca samo nas uvodi u traumatizaciju svih tih naroda i probleme koji mogu nastati na teritorijima zemalja u kojima ti narodi žive. Dakle, ja sam se trudio uspostaviti i konsolidirati srpsku nacionalnu politiku koja uopće nije suprotstavljena konceptu građanske države, jer građanskoj državi nije suprotstavljen koncept nacionalne politike, nego vjerske politike. To ljudi moraju razumjeti. Iran nije građanska država jer je vjerska država, teokracija. A svaka građanska država ima potencijal biti i nacionalna država, ali i obvezu štititi nacionalna prava svojih građana jer je to pitanje identiteta i ljudskih prava, korpusa ljudskih prava. Kad god je na prostoru Zapadnog Balkana postojala ideja konsolidacije politike koja negira i srpske nacionalne interese, iz Srbije ste imali reakcije koje su na kraju bile vrlo štetne za srpski narod, a na kraju i štetne za okolne zemlje. To vrijedi i za sve ostale nacije. Ono što nisam želio, svojom politikom sam pokušavao izbjeći – traumatizaciju našeg stanovništva. Pogledajte Mađarsku nakon Trianonskog sporazuma. Mađarska djeluje kao traumatizirana država i zato imate Viktora Orbána koji je svako malo razvijao zastavu Velike Mađarske na nogometnim utakmicama, što je opasnost za cijelu regiju.

To smo morali izbjeći – traumatizaciju, jedan dugoročni mir i dugoročni proces pomirenja. To je, dakle, bila moja koncepcija. Moji europski i američki prijatelji to nisu razumjeli, ali nisu razumjeli da ugrožavanjem teritorijalnog integriteta Srbije na Kosovu otvaraju Pandorinu kutiju ratova u cijelom svijetu. Pa sada imamo ratove u Ukrajini s istim obrazloženjem: ako je moglo Kosovo, može i Donbas, može i Krim. Što će biti u Iranu, Bog zna, što će biti u drugim zemljama svijeta, ali mi imamo svijet koji ovog trenutka klizi prije svega u agresiju i ratove, a ne prema miru i konsolidaciji mira.

Potrebno je da se konsolidiraju svi protiv Vučića

Da se vratimo samo na situaciju u Srbiji. Rekli ste da pokušavate pomoći oporbi i da niste odustali od vlastite države, od vlastite nacije. Ono kako to, naravno, analitičari izvana vide – kažu da se čini kako nedostaje jasan lider koji bi okupio svu tu energiju i sve te snage unutar oporbe, različite i heterogene, te ih poveo zajedno. Dijelite li vi taj stav? Je li to glavni problem u ovom trenutku oporbe u Srbiji?

- To je jedan od problema. Mi smo nakon mog mandata imali degradaciju političkog života u Srbiji. Vučić je uništio politički život u Srbiji u prvom dijelu svog mandata, a u drugom je razorio temelje srpskog društva. I to je tragično. On je veoma zadovoljan gradnjom cesta, koju je, doduše, nastavio graditi nakon nas. Naslonio se na sve započete projekte i samo ih dovršavao, slavodobitno otvarao, a neke je i sam započinjao, to treba otvoreno reći, ali on misli da se na taj način rješava problem jedne nacije, zaboravljajući da je Adolf Hitler gradio i mnogo više cesta i mnogo više industrijskih postrojenja, a razorio je njemačku naciju koja se desetljećima nakon toga nije oporavila, koja se i danas oporavlja od djelovanja jedne takve štetne politike. Njemačka također više nije konsolidirana. Konsolidirala se uz pomoć američkog novca, ali kad se američki novac i podrška povlače, ovog trenutka s politikom Donalda Trumpa, gdje Amerika ide u izolaciju, Njemačka se nalazi u vrlo teškoj situaciji, s recesijom i kompliciranim odnosima.

A sada ponovno dolazimo do srpske oporbe, srpskog građanskog i političkog društva. Političke stranke u Srbiji su u krizi, to je posljedica djelovanja Aleksandra Vučića. To je i posljedica besmislene politike bijelih listića koji su mislili da podrškom Srpskoj naprednoj stranci, i mojom smjenom, mogu lako doći do nekih drugih smjena u budućnosti, ne razumijevajući da se jedva uspostavljeni temelji građanskog društva, države i neovisnih institucija moraju čuvati i nadograđivati, a ne razoriti i na vlast dovoditi ljude koji su neprijatelji neovisnih institucija demokracije. I vidimo posljedice toga ovog trenutka. 

Potrebni su lideri oporbe, ali potrebno je i da se konsolidiraju svi dijelovi društva koji su ovog trenutka protiv režima Vučića. To su i oporbene stranke, i zborovi građana koji nisu stranke, ali imaju potencijal prerasti u stranke, i studentska organizacija koja je učinila ogroman posao pobunom nakon one strašne nesreće u Novom Sadu i podizanjem nade, jer je oporba dobrim dijelom gubila nadu, dijelom svojom krivnjom, a dijelom zbog razornog djelovanja Vučićeva režima. 

‘Četnički pokret nije bio nacistički pokret‘

U tom cijelom političkom spektru koji jest suprotan Vučiću i koji se percipira kao oporba, ima zaista svega, barem na pojavnoj razini, od nekih lijevih tendencija do nekih izrazito desnih. Čine li one štetu Srbiji kada ih se gleda izvana – mislim na zastave, četnička obilježja – i mogu li oni zajedno formirati zaista neki kohezivan politički blok koji bi mogao funkcionirati u oporbi prema Vučiću?

- Ja ovog trenutka ne bih previše inzistirao na ideološkim razlikama. Ne bih previše inzistirao na tom aspektu koji u Hrvatskoj vjerojatno proizvodi jednu specifičnu osjetljivost. U Hrvatskoj, doduše, ne postoji jasna percepcija o tome što je četnički pokret i prave se paralele između ustaškog i četničkog pokreta, što je potpuna besmislica. Pandan ustaškom pokretu mogao je biti ljotićevski pokret koji je bio nacistički pokret. Četnički pokret nije bio nikakav nacistički pokret, iako ja pripadam partizanskoj političkoj tradiciji, ali bilo bi dobro da dobro razumijemo povijest jednih i drugih.

Ali bilo bi vrlo važno da i desni i lijevi spektar pronađu svoje sudjelovanje ovog trenutka kako bi se mobiliziralo građanstvo i ostvarila pobjeda protiv jednog opasnog protivnika. Vučić je tehnokrat i nije nikakav ideološki čovjek. On nije čovjek koji ima nekakvu političku filozofiju. On ima filozofiju samo očuvanja vlasti, dolaska na vlast i grčevite borbe za vlast. Nisam siguran da bi rado i mirno predao vlast u slučaju gubitka izbora. Ali sada je važno mobilizirati sve snage. Tu studenti mogu odigrati izuzetnu ulogu jer među studentima ima i jednih i drugih i trećih, što je potpuno normalno, hvala Bogu. I imamo to ideološko bujanje u Srbiji, ali nadam se da ćemo imati ozbiljnu raspravu među ljudima različitih ideoloških orijentacija kako bismo konačno konsolidirali srpsko političko društvo. To može biti korisno i za sve ostale zemlje regije. 

Kako gledate u ovom trenutku na odnos između Srbije i Hrvatske?

- Pa kako gledam? Sve što smo uspjeli napraviti, i Ivo Sanader i ja, i Ivo Josipović i ja, pa i Stjepan Mesić, razoreno je u samo nekoliko godina. I mi smo došli do onih, kako da kažem, formalnih prijateljskih odnosa s džentlmenskim poklanjanjem cvijeća Vučića Kolindi Grabar-Kitarović, ali to cvijeće možemo baciti u rijeku jer ništa fundamentalno nije promijenjeno. Ni u našem, ni u mom mandatu, ni u mandatu mojih kolega u Hrvatskoj nisu neke fundamentalne stvari promijenjene.

Ali mi smo pokrenuli proces pomirenja, proces normalizacije odnosa, pristojnosti u našim odnosima. Kada upućujete ispriku za zlo koje se dogodilo, i s jedne i s druge strane, vi barem uspostavljate neku normalnu komunikaciju.

A da ne govorimo o tome da smo pokrenuli i neke druge procese u domeni ekonomije. Razmijenili smo investitore i s jedne i s druge strane. Evo, ovdje smo danas u Savudriji, tu je MK Commerce. Ja sam veoma zadovoljan zbog toga. U mom mandatu imali smo Konzum, imali smo kompaniju gospodina Todorića, imali smo gospodina Tedeschija u Srbiji i neke druge, i to su dobre okolnosti. Bez ekonomske razmjene nema ni pomirenja, također – nije dovoljna ni gesta ni dobra namjera lidera. Potrebna je i ekonomska suradnja."

‘Memorandum SANU nije imao nikakav utjecaj na srpsku politiku‘

Jedan od najomraženijihHrvata u Srbiji, barem što se tiče javnog prostora koji je blizak Aleksandru Vučiću i njegovoj politici, jest Tonino Picula. Kako gledate na njegovo djelovanje, poruke koje šalje? Pa, uostalom, i djelovanje drugih europarlamentaraca – neki su bili na prosvjedima upravo vezano uz pad nadstrešnice u Novom Sadu, a gospodin Vučić često ne bira riječi kada govori o njima.

- Ne bira ni Vučić, ali ne bira ni Tonino Picula. Tako da Tonino Picula pomaže Vučiću, a i Vučić političkoj karijeri Tonina Picule, za kojeg smatram da više gradi svoju političku karijeru i eventualne ambicije za artikulaciju svojih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. Nemam najbolje mišljenje o tom čovjeku, a reći ću vam i zašto. Zato što stereotipi s kojima nastupa prema srpskoj politici sežu još iz sedamdesetih i osamdesetih godina. Vidite, o tome vrlo često govorim – nepoznavanje povijesti tragično je i za jednu i za drugu zemlju. Kada mi u Srbiji ne poznajemo povijest Hrvatske ili u Hrvatskoj povijest Srbije, teško možemo pronaći točke susreta ili neku zajedničku budućnost. To nas onda udaljava. Ja se slažem sa Zoranom Milanovićem da smo mi najbliži narod, što god mislili jedni o drugima ili kakva god bila povijest naših odnosa. Vrlo često najbliži narodi ratuju. Pogledajte Ukrajince i Ruse. Uostalom, narcizam malih razlika vrlo je često razlog velikih sukoba.

Ali to ne znači da ne trebamo regulirati naše odnose i barem poznavati jedni druge. Tonino Picula uvjeren je da je srpski nacionalizam na mjestima gdje ga nema. On slijedi stereotipiju o takozvanom Memorandumu Srpske akademije znanosti. Jednom je čak rekao da sam ja nasljednik memorandumske politike. To je takva besmislica da dugo nisam čuo nešto slično, misleći pritom zato što je moj otac bio član SANU. On valjda misli da svatko tko je bio član SANU slijedi Memorandum.

A s druge strane, evo sad moj mali komentar za vas u Hrvatskoj na temu Memoranduma koji je čak i u međunarodnoj javnosti ocijenjen kao nekakav ideološki aspekt Miloševićeve takozvane velikosrpske politike. Memorandum nije imao nikakav utjecaj na srpsku politiku. Ako je Memorandum pročitalo 50 ljudi u Srbiji, možda 100 ljudi – nitko ga nije poznavao. Uostalom, Memorandum je nedovršen dokument, pa ni oni koji su ga pisali nisu znali kako bi na kraju mogao izgledati.

i Hrvati će dolaziti raditi u Srbiju

 Ali u Hrvatskoj se stvara stereotip da je Dobrica Ćosić bio iza Memoranduma, a moj je otac bio dobar prijatelj Dobrice Ćosića, pa mora da je i on bio iza Memoranduma. A ni Dobrica Ćosić nije pisao Memorandum, nego sasvim drugi ljudi. Tako da bi barem bilo dobro znati, kada neki političari ili izvjestitelji za Srbiju govore o tome, što je Memorandum, tko ga je pisao i tko je što zastupao. Dakle, ti stereotipi su tragikomični, a najčešće tragični, jer nas vode u velike nesporazume i nerazumijevanje tko je što namjeravao i kakve su bile doktrine određene politike u Srbiji.

Ja bih vas vjerojatno veoma iznenadio u Hrvatskoj kada bih vam rekao kakve su bile doktrine Ćosićeve politike, što je mislio o Kosovu, što je mislio o bivšoj Jugoslaviji, jer sam neposredni svjedok svega toga. Ali to stereotipi su na kraju tragikomični. Imamo mi u Srbiji mnoštvo stereotipa kada je Hrvatska u pitanju, strašnih stereotipa. U Srbiji mnogi ljudi misle da su svi Hrvati ustaše, što je potpuna besmislica, naravno, i vi to vrlo dobro znate. Ali što da radimo? Trošni smo ljudi, nismo baš savršeni.

S obzirom na ovo što ste upravo rekli, jako velik broj građana Republike Srbije dolazi u Hrvatsku raditi i u principu već godinama nema nikakvih značajnijih incidenata, dapače, rado su dobrodošli ovdje kao dobri radnici, pogotovo u sektoru turizma, ima ih jako puno po obali. Je li to možda neka nada, nešto što može dati vjeru u to da se odnos između Hrvatske i Srbije može zaista graditi na bolje?

- Kada sam započeo proces pomirenja sa Sanaderom i naš zajednički dogovor, a onda je on dao ostavku, moja je rečenica bila: bez umrežavanja kompanija, bez suradnje, bez razmjene radnika i investicija, nema pomirenja. On se potpuno složio i napravili smo određeni plan. Nažalost, nismo ga uspjeli realizirati do kraja, ali bila je to izvanredna ideja i on je napravio nekoliko prvih fantastičnih koraka. Njegova sudbina na kraju nije bila dobra.

Ali zadovoljan sam, evo sada sam ovdje i vidim da su mnogi radnici iz Crne Gore ovdje veoma sretni u ovom hotelu. To mi je veoma drago. Dolazim iz Crne Gore gdje je jučer obilježena 20. godišnjica uspostave neovisnosti Crne Gore, u procesu u kojem sam sudjelovao barem priznanjem te neovisnosti i smirivanjem situacije.

Velika je stvar kada radnici iz Srbije dolaze ovdje, ali mi čak kažu turistički djelatnici da je premija kada dođu radnici iz Srbije, da je to kao visokokvalitetan radnik. Ja sam odmah radostan zbog toga, ali volio bih također da bude i kada Hrvati dolaze u Srbiju raditi, a bit će toga u budućnosti, samo treba razmjenjivati iskustva.

Moja sugestija mojim hrvatskim prijateljima jest da ne računaju previše na turizam kao osnovnu gospodarsku granu jer je ona vrlo ranjiva. Možda nas čeka novo krizno vrijeme, usluge će prve biti pogođene i vrlo je važno da pronađemo ekonomske grane, visokotehnološke grane, u kojima ćemo i jedni i drugi razvijati naše ekonomije, što je mnogo sigurnije nego turizam, piše N1.