U Beogradu je održan 47. Međunarodni sajam turizma, na kojem je svoju ponudu predstavio i bosanskohercegovački entitet Republika Srpska.
Predstavnici su isticali seoski turizam i ljekovite izvore termalne vode, a među promotivnim sadržajima posebno je naglašen hotel Vilina Vlas u blizini Višegrada – objekt koji je tijekom rata služio kao logor za silovanje žena i djevojčica.
„Uz rijeke Drinu i Rzav, Višegradsku banju, Andrićgrad, ćupriju, Ivu Andrića i sve ljepote koje predstavljaju našu općinu, moram posebno istaknuti i dobre ljude“, izjavio je načelnik općine Višegrad Mladen Đurević za Radio Televiziju Republike Srpske (RTRS), a prenosi portal Princip.
Iako je hotel smješten uz izvore termalne vode, u borovoj šumi i okružen čistim zrakom, njegova novija povijest iznimno je teška. „Vilina Vlas“ bio je logor za silovanje koji je djelovao tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Osnovao ga je Užički korpus krajem travnja 1992. godine. Bošnjačke žene i djevojčice, među kojima su mnoge imale manje od 14 godina, u logor su dovodili policajci i pripadnici paravojne skupine Beli orlovi, kao i osobe povezane s Željkom Ražnatovićem Arkanom i Vojislavom Šešeljem.
U tom su objektu sustavno zlostavljani, silovani i ubijani žene, muškarci i djeca iz Višegrada, piše Radio Sarajevo.
Dopisnik i analitičar Zoran Kusovac na platformi X objavio je fotografiju sa sajma uz poruku: „Etnički očišćeni entitet bosanskih Srba s ponosom promovira hotel Vilina Vlas kao turističku destinaciju – zloglasni ratni zatvor i logor iz razdoblja 1992.–1995., gdje su bošnjačke žene mučene, grupno silovane i ubijane od strane četničkih paravojnih postrojbi. Možete li uopće zamisliti hotel Auschwitz?“
Podsjetimo, 2020. godine Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja „Žena – žrtva rata“, ocijenila je sramotnima pozive građanima BiH da turističke vaučere iskoriste za boravak u tom hotelu.
„Očito mnogi građani Bosne i Hercegovine i regije, osim onih koji se informiraju i čitaju, ne znaju što se događalo u mom Višegradu i hotelu ‘Vilina Vlas’ tijekom agresije. Može li se itko kupati u tom bazenu i spavati u tim sobama? To je mjesto stravičnih zločina. U hotelu nema sobe u kojoj netko nije ubijen ili u kojoj žene nisu silovane. Prema svjedočanstvima preživjelih, bazen je bio pun krvi, a krv se slijevala niz stepenice hotela. To je istina o objektu koji smo gradili vlastitim doprinosima“, izjavila je tada Hasečić.
Na, kako navodi, šokantno prikrivanje povijesti reagirao je i kolumnist Dragan Bursać.
„U ‘Vilinoj vlasi’ braća Milan i Sredoje Lukić organizirali su ono što su nazivali ‘hranjenjem ptica’. Ženama i djeci vezali bi ruke, bacali komade kruha na pod, a gladne žrtve morale su ustima skupljati mrvice. Prije toga noževima bi im razrezali usne. Kruh bi se lijepio za krv i meso. Nakon te ‘igre’ slijedila bi silovanja. I ta ‘Vilina vlas’ danas je turistička atrakcija?“ napisao je Bursać.
Dodaje kako su načelnik Đurević i direktor Turističke organizacije Višegrad Jadranko Janjić najavili nastup na sajmu turizma u Beogradu, ističući „kulturne, povijesne i turističke potencijale“ grada – među kojima je navedena i Višegradska banja „Vilina vlas“.
„Nema tu omaške. Sve je uredno pobrojano. ‘Vilina vlas’ stoji uz ćupriju na Drini, kao da je riječ o spa-centru s aromaterapijom, a ne o jednoj od najmračnijih kuća zla u Europi nakon Drugoga svjetskog rata“, upozorava Bursać.
Podsjeća i da to nije prvi put da se hotel predstavlja bez spomena zločina. Godine 1998. ondje je boravio austrijski pisac Peter Handke, kasniji nobelovac, čiji je prevoditelj Scott Abbott hotel opisao kao „kavernozni dom za muškarce koji se oporavljaju od rata“. „Oporavljaju od čega?“ pita se Bursać.
Komentar je dao i Emir Suljagić, ravnatelj Memorijalnog centra Srebrenica.
„Ne postoji adekvatna povijesna analogija za ovaj slučaj. Ovo je bio logor u kojem su djevojke i žene držane i višekratno silovane dok ne bi ostale trudne, a potom puštane da rode ‘male Srbe’. Riječ je o nezapamćenom napadu na biološki kontinuitet jednog naroda“, poručio je Suljagić.
Prema navodima britanskog lista Daily Mail, oko 200 žena i djevojčica silovano je u tom hotelu. Neke su imale svega 14 godina. Mnoge su na ulici uhićivali pripadnici „Belih orlova“ i odvodili ih u hotel, gdje su kroz tanke zidove slušale plač drugih zatočenica. Zatvarane su u sobe, a pripadnici paravojnih postrojbi dolazili bi i birali koju će djevojčicu, djevojku ili ženu silovati. Nekima je dopušten povratak obitelji, no mnoge su nestale bez traga.
Nakon rata hotel je obnovljen i ponovno otvoren za goste. Rasprave o njegovoj mračnoj prošlosti redovito se potiskuju naglašavanjem njegovih zdravstvenih i turističkih potencijala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....