"Ne dam Gazivode", izjavio je 2015. tadašnji premijer, a današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, što je postao njegov najčešće spominjani citat kada je riječ o tom jezeru. Dodao je tada: "Sutra me smijenite odavde, eto ne dam!" Tu je poruku i sam Vučić ponovio još nekoliko puta u različitim prilikama.
Međutim, posljednjih tjedana napetosti na sjeveru Kosova, većinski nastanjenom Srbima, dodatno su porasle upravo zbog Gazivoda, nakon što su kosovske vlasti pokrenule akciju uklanjanja – kako tvrde – bespravno izgrađenih objekata uz to jezero, koje je jedno od strateški najvažnijih vodnih i energetskih resursa na Kosovu.
Nakon rušenja više vikendica u vlasništvu lokalnih Srba, krajem srpnja srušen je i motel "Jezero", također uz obrazloženje da se nalazi na zemljištu kojim upravlja javno poduzeće Ibar-Lepenac i da je riječ o nezakonito izgrađenom objektu.
Priština tvrdi da provodi zakon i štiti javnu imovinu, dok Beograd i predstavnici Srba na sjeveru Kosova akciju opisuju kao politički motiviran pritisak na srpsku zajednicu.
Europska unija pozvala je vlasti u Prištini da zaustave sva daljnja rušenja na jezeru Gazivode i da surađuju s pogođenim stanovnicima i lokalnim vlastima kako bi se pronašla zakonska i održiva rješenja.
Kako je izjavila glasnogovornica Europske komisije Anita Hiper, EU žali zbog rušenja kuća, posebno zato što su imovinski zahtjevi još uvijek predmet sudskog postupka.
"Svi nepovratni koraci, uključujući rušenje, trebali bi biti obustavljeni dok nadležni sud ne donese konačnu presudu o neriješenim potraživanjima", rekla je ona na presici.
Strateški važno jezero
Jezero Gazivode umjetno je akumulacijsko jezero građeno tijekom socijalizma, između 1972. i 1977. godine. Nastalo je izgradnjom jedne od najvećih zemljanih brana u Europi, visoke 107 metara, kojom je pregrađen gornji tok rijeke Ibar.
Primarna namjena jezera trebala je biti vodoopskrba te hlađenje termoelektrana "Kosovo A" i "Kosovo B", navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta i proizvodnja električne energije u hidroelektrani "Gazivode".
Jezero se proteže u dužini od oko 24 kilometra, od čega je veći dio na teritoriju općine Zubin Potok na sjeveru Kosova, dok se manji, sjeverniji dio nalazi u središnjoj Srbiji. Na oba ta dijela gotovo je potpuno dominantno srpsko stanovništvo.
Tatjana Lazarević, glavna urednica nezavisnog srpskog portala sa sjevera Kosova KoSSev, kaže za Slobodnu Dalmaciju kako Gazivode, između ostalog upravo zbog toga, nisu priča o nekoliko vikendica ili jednom hotelu, nego o jednom od strateški najvažnijih područja na Kosovu.
Kaže da se, iako se jezero dijelom proteže i preko teritorija Srbije – što dodatno komplicira pitanje upravljanja tim resursom – stječe dojam da Beograd danas zapravo ne pokazuje velik interes za taj prostor.
S druge strane, kosovske vlasti, nastavlja, svoje postupke opravdavaju zaštitom izvorišta vode i okoliša, zaštitom državne imovine, provođenjem zakona o bespravnoj gradnji i očuvanjem strateških vodnih resursa.
"Ipak, najveći problem nije samo pitanje zakonitosti pojedinih objekata, već način na koji se cijeli postupak provodi", kaže ona, objašnjavajući da su nakon rata 1999., posebice tijekom razdoblja uprave UNMIK-a, mnogi ljudi kupovali zemljište, gradili kuće ili obnavljali obiteljska imanja, sklapajući ugovore u pravnom okruženju koje je bilo pod međunarodnim protektoratom i u kojem su paralelno funkcionirali različiti sustavi evidencije i uprave.
"Prema mojim saznanjima, Priština danas uglavnom ne priznaje tu dokumentaciju ili je smatra nedostatnom, dok istodobno ostaje vrlo netransparentno – barem meni – na temelju kojih su evidencija čestice upisane u kosovski katastar. Poznato je da izvorni katastarski zapisi nikada nisu predani Prištini, već samo njihove kopije u okviru sporazuma o katastru, dok su kosovske institucije u međuvremenu pokrenule proces uspostave vlastitog katastra, što dodatno komplicira pitanje vlasništva", kaže Tatjana Lazarević.
Dodaje i da istodobno postoje slučajevi u kojima su vlasnici već pokrenuli sudske postupke radi zaštite svoje imovine te da su primili obavijesti kako će sud odlučivati o njihovim zahtjevima, no njihovi su objekti u međuvremenu srušeni:
"Slučaj hotela ‘Jezero‘ zorno je prikazao svu složenost problema – rušenje je provedeno unatoč sudskom postupku koji je bio u tijeku, što je potaknulo ozbiljna pitanja o pravnoj sigurnosti i poštovanju sudskih procedura. Stoga mnogi pravnici smatraju da će sudovi u nadolazećem razdoblju morati odgovoriti na mnoga pitanja koja su ostala otvorena."
Dodatnu zabrinutost izaziva sam postupak, kaže dalje Tatjana Lazarević. Vlasnici najprije primaju dopise javnog poduzeća "Ibar-Lepenac" sa zahtjevom za dostavu dokumentacije ili iseljavanje, nakon čega slijedi rušenje, a tek potom neki od njih dobivaju službena rješenja inspekcije o uklanjanju objekata i novčanim kaznama.
"Pritom je sva dokumentacija na albanskom jeziku, što dodatno krši Zakon o uporabi jezika i u praksi stvara dodatni problem. Upravo taj redoslijed otvara ozbiljna pitanja pravne sigurnosti jer se u nekim slučajevima upravni akti donose tek nakon što je objekt već srušen. Pravnici ističu da se obrazloženja tih rješenja pozivaju na odluke donesene krajem 2025. godine, iako su mnogi objekti izgrađeni desetljećima ranije, te da postoje ozbiljne dvojbe oko pravne osnove na temelju koje je javno poduzeće ‘Ibar-Lepenac‘ upisano kao nositelj prava nad određenim parcelama. Dokazano je da se isti princip hitnog rušenja ne primjenjuje u drugim dijelovima Kosova, poput Nacionalnog parka Šar-planina, regije Peć, jezera Batlava itd.", zaključuje ona.
‘Zamislite da netko gradi pokraj Eiffelova tornja‘
I dr. Nexhmedin Spahiu, profesor na Prištinskom sveučilištu koji živi u Mitrovici, potvrđuje da nije uvjeren da se kosovske vlasti pridržavaju zakona, ne samo u ovom slučaju nego i inače.
Tvrdi, međutim, da ovo nije izuzetak i da su vlasti i dosad rušile ilegalne vikendice na Šari te na jezerima Badovac i Batlava nedaleko od Prištine.
"Tako da je sada došao red i na one koje su bile na Gazivodama i na prostoru koji je u vlasništvu kompanije Ibar-Lepenac. Kada su građene te vile i kuće, tamo zapravo nisu postojale kosovske vlasti i oni nisu imali gdje ishoditi dozvole za gradnju, mada se ni prema zakonima Srbije na tom prostoru nisu mogle graditi vikendice. Međutim, one su izgrađene zahvaljujući bezvlašću i sada je došlo vrijeme da se to uredi", kaže Spahiu za Slobodnu Dalmaciju.
Kaže, ipak, da se i rušenje nezakonito izgrađenih objekata mora obavljati po zakonu.
Govori nam dalje o anegdoti s jednog nedavno održanog prijema s ambasadorima zemalja EU-a u Prištini, gdje su oni o tome razgovarali s kosovskim ministrima. Jedan od ministara pitao je što bi bilo kada bi počeo graditi vikendicu u blizini Eiffelova tornja, pa kada bi vlasti došle srušiti je, pozvao ambasadore zemalja EU-a da ga zaštite. Rečeno mu je da bi policija došla čim bi podigao ciglu ili dvije, a da bi se, uspije li izgraditi kuću, primjenjivali drugi zakoni, odnosno da bi situacija bila složenija.
"Stvar je zakonski škakljiva, ali jedno stoji: to je vlasništvo kompanije ‘Ibar-Lepenac‘. Ona je osnovana davno, 1970-ih godina, i u ime te kompanije tadašnja pokrajinska vlada kupila je sve zemljište koje je bilo predviđeno da bude potopljeno (zbog izgradnje akumulacije)."
Na pitanje o argumentaciji ljudi ondje da su gradili kuće na svojoj djedovini te na podsjećanje da se uskoro očekivala odluka suda u tim sporovima, Spahiu kaže da su svakako u pravu kada se zalažu za poštovanje sudskih odluka, bez obzira na to kako su objekti izgrađeni.
"Nisam upućen u te slučajeve, ali ne vjerujem da su pokrajinske vlasti 1970-ih dopustile da nešto oko (akumulacijskog) jezera bude u privatnom vlasništvu. Može biti da je nešto bilo nečija djedovina, ali oni su za to bili obeštećeni, a nakon što su dobili naknadu vratili su se na ono što je nekoć bilo njihovo."
Upitan zašto se nije čekala odluka suda, Spahiu kaže da je razlog to što "sudovi nisu pod kontrolom (premijera u tehničkom mandatu) Aljbina Kurtija".
"To su sudovi pod kontrolom PDK-a Hašima Tačija i oni opstruiraju sve što Kurti želi raditi. Zato je njegova želja staviti pod svoju vlast i sudove, pa je tako nastao zastoj oko izbora predsjednika Kosova", kaže Spahiu i objašnjava da bi Vlada mogla biti izabrana u parlamentu Kosova jer Kurti za to ima apsolutnu većinu, ali da nema kvalificiranu dvotrećinsku većinu potrebnu za izbor predsjednika Kosova. Predsjednik Kosova, pak, ima ovlasti u vezi s izborom sudaca.
"On želi po svaku cijenu preuzeti i mjesto predsjednika i tako je nastao taj čvor", kaže Spahiu.
"Snaga države nije u sili"
Branislav Krstić, nezavisni srpski novinar i analitičar s Kosova, koji surađuje s brojnim uglednim agencijama i međunarodnim organizacijama te je redoviti sudionik debata u Prištini tijekom posljednjih deset godina, kaže da je riječ dijelom o objektima koji potječu iz spomenute 1972. godine, kada su ljudi dobili naknadu za kuće i polja potopljena uslijed izgradnje akumulacije.
"Prema srpskom zakonu, sve je to vlasništvo tvrtke ‘Srbijašume‘ (srbijanskog javnog poduzeća koje gospodari šumama Srbije). ‘Srbijašume‘ su to ustupile građanima Kosova – naravno, posredstvom Srpske liste, no to je u ovom trenutku nebitno. Što je važno? U razdobljima kada su se ti objekti gradili – 2006., 2009., 2014., 2015. te 2018. godine, kada su izgrađeni posljednji među njima – kosovske vlasti nisu imale stvarnu vlast na sjeveru Kosova. Ljudi su gradili jer im je to omogućio onaj tko je raspolagao tom imovinom", potvrđuje Krstić.
"Sve dok se ne provede državna restitucija, imovina se ne može rušiti jednostranom odlukom, bez sudske odluke. Upravo je to razlog zašto je administracija Europske unije reagirala i zatražila od kosovskih vlasti da hitno obustave rušenje objekata. Također su službeno pozvali vlasnike – s kojima su bili u kontaktu putem dužnosnika EULEX-a – da svakako pokrenu sudske postupke; ti bi postupci najvjerojatnije omogućili isplatu odštete u nekom trenutku ili bi kosovskim vlastima omogućili dodjelu drugih parcela kao naknadu za srušene objekte."
"Njoj, tvrtki Ibar-Lepenac, vlasništvo je dodijeljeno odlukom vlade Kosova", kaže Krstić i ističe da nitko ne osporava pravo kosovske vlade da ruši bespravne objekte na svom teritoriju.
"Ali polako. Ako ti kao država tamo nisi bio prisutan, a ja sam imao pravo zauzeti taj prostor... čak i ako nemam nikakvo rješenje [o gradnji], mora postojati sudska odluka da bi mi se objekt mogao srušiti", naglašava.
"Ako ljudi imaju rješenja – što ćete s njima učiniti?"
"Ako tamo pod istim krovom živimo ja, moja supruga i djeca, ne možete mi srušiti objekt dok mi ne ponudite rješenje."
"Snaga države ne mjeri se njezinom silom, već njezinom pravednošću", zaključuje Krstić.
Navodi da se unutar Nacionalnog parka Šara nalazi 2400 objekata. Ističe da je Bratislav Nikolić, tadašnji predsjednik općine Štrpce, proveo dvije godine u zatvoru.
"Međutim, postupak rušenja tih nezakonito izgrađenih objekata nije nastavljen i ondje nitko nije ništa srušio, iako je načelnik bio osuđen na dvije godine zatvora. Također, postoji 400 objekata kod jezera Radonjić u Đakovici, tik uz samo jezero. To je najveći izvor pitke vode u cijeloj Metohiji. Znači, tamo nema problema? Zašto je onda sjever Kosova problem?" pita Krstić.
Sigurnosna situacija: međunacionalni odnosi na najnižoj razini od 1999.
"Srbi danas više nisu sigurnosni niti ključni politički čimbenik. Beograd ih je prethodno povukao iz kosovskih institucija, a zatim im je, preko vlastitog sustava političke i financijske kontrole, praktički oduzeo mogućnost samostalnog političkog djelovanja. Institucionalni vakuum koji je time nastao Priština je vrlo brzo i učinkovito popunila. Zbog toga danas gotovo da i nema organiziranog institucionalnog otpora njezinim potezima", nastavlja Tatjana Lazarević iz KoSSeva.
"Albin Kurti vrlo je odlučno iskoristio taj prostor. Na terenu je vidljiva sve izraženija instrumentalizacija policije te regulatornih, inspekcijskih i drugih državnih institucija u svrhu centralizacije vlasti i uspostave potpune institucionalne kontrole nad sjeverom. Takva se politika međunarodnoj zajednici predstavlja kao uspostava reda, vladavine prava i jednakosti pred zakonom, dok je većina Srba doživljava kao etnocentričnu i selektivnu, uz uvjerenje da se isti zakoni na njih primjenjuju mnogo strože nego na Albance te uz primjenu dvostrukih mjerila."
Kaže dalje da se u međuvremenu promijenio i međunarodni kontekst – Sjedinjene Države danas vode politiku koja se više temelji na konkretnim interesima i transakcijama nego na vrijednostima, a Balkan više nije među njihovim vanjskopolitičkim prioritetima, osim u mjeri u kojoj je važan za energetsku i sigurnosnu stabilnost.
"S druge strane, Europska unija nema političke snage ni jedinstva da odlučnije upravlja procesima čak ni u vlastitom susjedstvu, a kamoli odnosima između Beograda i Prištine.
U takvim okolnostima Priština vrlo odlučno koristi politički prostor koji joj se otvorio. Stoga, iako kratkoročno ne očekujem ozbiljnu sigurnosnu eskalaciju, političke napetosti i dalje rastu. Prema mome mišljenju, međunacionalni odnosi na najnižoj su razini još od 1999. godine, a povjerenje između dviju zajednica gotovo da i ne postoji – štoviše, situacija je upravo suprotna. Na Kosovu se njeguje populizam kao poželjan narativ, što se prvenstveno očituje u krutom stavu prema Srbiji i njezinu prikazivanju kao dežurnog krivca za sve; istodobno je Vučićeva politika već više od desetljeća toliko poznata da se o njoj nema što novo dodati, a upravo zato dugoročno raste potencijal za znatno ozbiljniju krizu nego što se to danas možda čini", zaključuje Tatjana Lazarević.
Nexhmedin Spahiu, pak, kaže da nakon sukoba u Banjskoj, kada su kosovske vlasti iznenada otkrile naoružane srpske formacije predvođene – pokazalo se – Zvonkom Veselinovićem, kako se to obično kaže "kontroverznim biznismenom”, te ih nakon razmjene vatre protjerale s Kosova, "više nema tko stvarati probleme na sjeveru Kosova".
"Ljudi mogu biti nezadovoljni, ali ne preostaje im ništa osim da prosvjeduju i plaču. Jedina mogućnost za nemire jest napad Vojske Srbije na Kosovo. Nakon Banjske ne može se dogoditi ništa drugo jer su te paralelne strukture koje su držale vlast na sjeveru Kosova pobjegle u Srbiju. Ponovno uspostaviti takve strukture sada je teško", kaže Spahiu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....