Vojnu bazu od koje danas ovisi američki utjecaj na Bliskom istoku gradili su Hrvati! Važnu ulogu imala i splitska tvrtka

Američka vojna baza Harir (poznata i kao zrakoplovna baza Bašur), smještena u provinciji Erbil u iračkom Kurdistanu, koju su 1980-ih gradile tvrtke iz Bosne i Hercegovine, Srbije, ali i iz Hrvatske, danas je ključno strateško uporište SAD-a na Bliskom istoku te služi za smještaj sofisticiranih vojnih sustava poput presretača "Kojot" i jedinica Delta Force, prenosi Jabuka.tv.

Baza je izgrađena 1983. godine kako bi se poboljšala fleksibilnost raspoređivanja Iračkog ratnog zrakoplovstva. Također je bila dio nacionalnog programa tadašnjeg iračkog predsjednika Saddama Husseina po kojem je trebalo poticati izgradnju novih zračnih luka i obnovu postojećih.

Izgrađena je jedna pista dužine 2600 metara, orijentirana u smjeru sjeverozapad/jugoistok, opremljena s dvije staze i platformom. Cjelokupan projekt izgradnje ondašnje baze Bašur (danas Harir), vrijedan tadašnjih 280 milijuna dolara, realizirao je konzorcij pod vodstvom SDPR-a, a ključne uloge imale su tvrtke iz bivše SFRJ.

Dok je beogradski Energoprojekt bio zadužen za složene podzemne bunkere, sarajevska Vranica sudjelovala je u zahtjevnim građevinskim radovima, a Unioninvest iz Sarajeva projektirao je i instalirao termotehničke, elektro i strojarske sustave.

Uz njih, na pistama i objektima radili su splitski "Ivan Lavčević", skopski "Granit" te zemunski "Planum".

Objekti su građeni prema standardima koji su omogućavali otpornost na izravne pogotke teških projektila. Ironično, visoka kvaliteta radova bila je tolika da su američke snage 2003. godine, prije invazije, tražile originalne projekte ovih baza kako bi uopće mogle planirati napade na tako utvrđene ciljeve.

Tehnološka transformacija

Danas se Harir suočava s novom vrstom ugroze – jeftinim, ali preciznim dronovima iranskih milicija. Washington je stoga bazu transformirao u laboratorij za elektroničko ratovanje.

Investicije: tijekom 2024. i 2025. godine uloženi su milijuni dolara u sustave za ometanje frekvencija, a umjesto skupih Patriot raketa, bazu čuvaju "Kojoti" – dronovi samoubojice dizajnirani za sudare s neprijateljskim letjelicama.

Danas je ta baza spomenik nekadašnjem inženjerskom dosegu, ali i ključni poligon na kojem se testira izdržljivost modernog američkog prisustva na Bliskom istoku.