Ako postoji neka konstanta u balkanskoj političkoj geometriji, to je onda Aleksandar Vučić u svojoj beskrajnoj orbitalnoj putanji oko Moskve i Pekinga. Kao satelit koji je davno izgubio kontakt s matičnim planetom, pod uvjetom da je taj planet Europa, Vučić kruži između Kremlja i Zabranjenog grada, dodvoravajući se Vladimíru Putinu i Xi Jinpingu, dok u Bruxellesu sve češće sliježu ramenima i kolutaju očima.
I nije stvar u tome što Srbija ima kao nekakvu vanjsku politiku. Problem je što ta vanjska politika nalikuje na provincijskog kmeta koji stalno ponavlja: "Srbine, svuda pođi, svome Rusu dođi".
Parada diktatora
U Pekingu, pred očima svjetske javnosti, Aleksandar Vučić se pojavio rame uz rame s Vladimirom Putinom. Nije to bio protokolarni susret na marginama nekog biza...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....