Nakon devet mjeseci istrajnih svakodnevnih prosvjeda, uključujući i dva najveća skupa protiv vlasti u novijoj povijesti Srbije, dvojica bivših ministara u srbijanskoj vladi koji su bili zaduženi za građevinarstvo, našli su se na udaru tužilaštva u procesima koji se vode zbog urušavanja nadstrešnice na autobusnom kolodvoru u Novom Sadu i smrt 16 ljudi.
Tomislav Momirović je iza rešetaka, dok je Goran Vesić iznenada završio na operaciji dan prije planirane akcije tužilaštva protiv njega. Za njim je raspisana tjeralica, pa je za očekivati da će se i on naći u pritvoru kada napusti bolnicu.
Javnost u Srbiji je na oprezu: znači li ovo stvarni pomak, jesu li institucije počele raditi svoj posao, jesu li devetomjesečni uporni prosvjedi studenata i građana konačno počeli davati rezultata ili je riječ o samo još jednom igrokazu monolitnog Vučićevog režima?
"Uhićenja bivših ministara mogu biti samo početak i vidjet ćemo što će biti od narednih koraka", kaže za Slobodnu Vuk Z. Cvijić iz nezavisnog tjednika Radar. Cvijić je nagrađivani istraživački novinar fokusiran na teme kriminala koga predstavnici režima i tabloidi često prozivaju i napadaju, dok mu niži jurišnici režima otvoreno prijete. Bio je i meta fizičkih napada.
On kaže da se već vidi da pravosuđe i tužilaštvo nisu jedan monolit. "Toliko sudaca je istupilo kritizirajući direktno ovu vlast u zajedničkim akcijama, zajedničkim potpisima, za protuzakonita postupanja i prije svega predsjednika koji se direktno miješa u rad pravosuđa, tako da vidimo da je to daleko od monolita kakav je bio. Za razliku od vremena Slobodana Miloševića, sada je daleko više ljudi istupilo javno - u vrijeme Miloševićeve vladavine njih je bilo 17, tada je to bilo opasnije, i glave su letjele, ovo za sada nije tako".
Cvijić primjećuje, međutim, da se Vučić sada sve više oslanja na kriminalne elemente u društvu.
"Mi vidimo koga je on okupio oko sebe u takozvanom Ćacilendu kada se osjetio ugroženim zbog studentskih prosvjeda. To je kriminalni milje, tu su i kriminalci 90-ih i ratni zločinci, tako da se on očigledno oslanja na te snage. Uostalom, s njima su surađivali i tijekom cijele svoje karijere. Sa Zemunskim klanom su surađivali - i Vučić, i Šešelj - i kada su izbacivali (hrvatsku) obitelj Ivana Barbalića iz stanu u Zemunu. Ta suradnja s kriminalnim organizacijama nikada nije prekidana", kaže Cvijić za Slobodnu.
Nova faza Vučićevog rata protiv pobunjenih građana
Vučić je, čini se, posljednjih sedmica ušao u novu fazu svog djelovanja protiv onih koji ga kritiziraju, ali i protiv zadovoljenja elementarne pravde u društvu.
Predsjednik je ove godine pomilovao čak 18 ljudi, među koje posljednjih sedmica spadaju i pomilovane osobe koje su procesuirane zbog počinjenog teškog nasilja.
Demokratska, oporbena, ali i pravnička javnost u Srbiji bila je šokirana kada je Vučić - koji je prethodno samo verbalno štitio, "momke" (tako ih naziva) koji su u napadu na studente u blokadi jednoj studentkinji palicom polomili vilicu - kasnije te nasilnike i pomilovao od daljeg kaznenog gonjenja i vjerojatnog zatvora.
Ranije ovog tjedna, Vučić je pomilovao i 25-godišnju djevojku koja je autom udarila i na haubu podigla studentkinju u blokadi, koja se zatim pri padu u brzini na asfalt ozbiljno povrijedila.
Vučić je rekao da je za njega "strašno što kao predsjednik koji do prije nekoliko tjedana nije izdao nijedno pomilovanje u devet godina, sada moram ispravljati nepravdu koju nanose tužiteljstva i sudovi. Nastavit ću to raditi jer je toliko očigledna nepravda da ću morati štititi nejake, progonjene i žrtve njihovih svakodnevnih napada", naveo je tada Vučić govoreći o ljudima koji su neistomišljenicima polomili vilicu ili se u studente zaletjeli autima.
Zlorabljenje predsjedničkih ovlasti
Predsjednik po Ustavu ima pravo na pomilovanje, međutim to je do sada u Srbiji bila vrlo rijetko primjenjivana ovlast. Pravni stručnjaci misle da zbog toga moraju reagirati pravosudna tijela, ponajprije visoki savjeti pravosuđa i tužilaštva. Primjećuju da institut pomilovanja nije zamišljen da bude oružje koje se koristi protiv pravosuđa koje dela po zakonu.
U javnosti je pokrenuto i pitane hoće li Vučić pomilovati i potencijalno odgovorne za smrt ljudi pod nadstrešnicom, ili možda baš dvojicu svojih bivših ministara, inače vjernih mu suradnika.
Vanja Bajović, profesorica beogradskog Pravnog fakulteta, izjavila je da bi pomilovanjem uhapšenih osoba koje su osumnjičene za korupciju “pravni sistem bio doveden do vrhunca apsurda”. “Time bi bilo ogoljeno da nemamo sistem nego mafijašku državu", rekla je Bajović za N1.
Ona je podsjetila da pomilovanja služe tome da netko bude pomilovan od odsluženja kazne ili da bi mu kazna bila ublažena. “To se tumači kao akt milosti, postoji u svim državama i ima smisla. Ali ovo oslobađanje od krivičnog gonjenja nije karakteristika mnogih demokratskih režima”.
Ocijenila je da bi pomilovanjem bivših ministara “bilo ogoljeno da nemamo sistem nego mafijašku državu”.
“Kada kažem mafijaška država, ne govorim to u pejorativnom smislu. To je jedna pravno-politička kvalifikacija. U pravnoj literaturi i u političkoj teoriji postoji sistem vladavine koji se označava kao mafijaška država”, objasnila je Vanja Bajović za N1.
Sofija Mandić iz beogradskog Centra za pravosudna istraživanja (CEPRIS), ocijenila je za Slobodnu da se tu ne radi o aktima milosti, već "najogoljenijem napadu na samostalnost tužilaštva i nezavisnost sudstva do sada...”.
“Srbija se trenutačno nalazi u situaciji u kojoj izvršna vlast, bez ikakvih granica i kontrole može spriječiti krivični progon za najteža krivična dela, uključujući tu i dijela visoke korupcije".
"Ministar pravde, koji je predložio pomilovanja i predsjednik Republike, koji je taj prijedlog usvojio, do danas sudu, oštećenima, ali ni javnosti, nisu omogućili uvid u razloge zbog kojih su pomilovanja učinjena. Unatoč traženim informacijama, izvršna vlast odbija dostaviti ove akte, čime samo potvrđuje da su ona donijeta zlouporabom položaja, iz nedopuštenih razloga i motiva", smatra Sofija Mandić, ocjenjujući da su i ministar, i predsjednik, prekršili granice svojih ovlasti, uključujući tu i međunarodne standarde u oblasti amnestije i pomilovanja.
Dodatno je otežavajuće to što u domaćem pravnom poretku Srbije oštećenima preostaje samo zaštita u parničnom postupku, u kojoj teret dokazivanja pada na njih.
Odvjetnik Vladimir Beljanski, zastupnik studentice kojoj je polomljena vilica u napadu četvorice aktivista Srpske napredne stranke u Novom Sadu koji su danas slobodni ljudi, ocijenio je kako su pomilovanja za takav čin ciljana, da bi se s vrha države poslala poruka ohrabrenja onima koji postupaju prema njihovim očekivanjima.
Vladica Ilić iz Beogradskog centra za ljudska prava, izjavio je da je Ustavom zabranjeno da šef države koristi akt pomilovanja za svoj lični bunt protiv pravosuđa i rekao da je ta organizacija podnijela zahtjev da Vučić i ministar pravde Nenad Vujić akte pomilovanja učine dostupnim javnosti.
Vučićev povratak na radikalska podešavanja
Tjednik Radar, u kojem radi Vuk Z. Cvijić, aktivno se bavio analizama dostupnih dokumenata o slučaju pogibije pod novosadskom nadstrešnicom i objavljivao tekstove o potencijalnim krivcima za tragediju, u dugom lancu korupcije, zloupotreba i kronične neodgovornosti.
"Mi iz dokumenata koja su nam dostupna, a dobru analizu dokumenata je uradila i neformalna anketna komisija, vidimo da se predsjednik države direktno miješao u sve ove projekte i insistirao da se oni završe i kada su stručnjaci govorili da to nije u redu. Na žalost, ta praksa se nastavila i nakon zločina u Novom Sadu”, rekao je Cvijić.
“On je došao u onu svoju staru fazu, vratio se na stara radikalska podešavanja kada govori to što misli, a to su, mogao bih reći i direktno pozivanje na krivična dela kao što su gaženje ljudi, gradnja bez bilo kakvih dozvola i da ne nabrajam dalje. Pomilovanja počinilaca je direktan poziv da se čine krivična dela”, zaključio je Vuk Z. Cvijić za Slobodnu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....