Uz ruske MiG-ove i francuske Rafalee, Srbija se okrenula i kineskim dronovima i sustavima za protuzračnu obranu (PZO). U posljednje dvije godine domaća namjenska industrija uvezla je iz Kine robu u vrijednosti od oko 240 milijuna eura. To pokazuju carinski podaci koje je RSE imao na uvid, a odnose se na 2024. i 2025. godinu do lipnja, piše RSE.
Ministarstvo obrane nije odgovorilo na upit RSE-a što se tada plaćalo Kini. U tom razdoblju srpski dužnosnici nisu najavljivali niti promovirali veće nabave naoružanja iz Kine, pa nije poznato je li Srbija tada kupovala novo oružje ili isplaćivala ranije naručeno.
Prema podacima Međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) iz Stockholma, tijekom 2024. nisu prijavljene nabave naoružanja iz Kine. A od 2020. do 2024., kako pokazuju podaci SIPRI-ja, Srbija je najviše oružja uvezla upravo iz Kine (57 posto), zatim iz Rusije (20 posto) i Francuske (7,4 posto).
SIPRI, kako objašnjava istraživačica tog instituta Katarina Đokić, dodjeljuje određenu vojnu vrijednost sustavima naoružanja na temelju njihovih taktičko-tehničkih karakteristika.
„I u posljednjih pet godina, zbog isporuke PZO sustava srednjeg dometa FK-3, koji nose relativno veliku vrijednost u odnosu na drugo naoružanje isporučeno u istom razdoblju, Kina izgleda kao vodeći izvoznik naoružanja, odnosno vodeća zemlja iz koje Srbija uvozi naoružanje“, navela je.
Ona, međutim, dodaje da je slika uvoza naoružanja u Srbiju složena, budući da postoji tendencija nabave s različitih strana.
„Tako da će u sljedećim godinama, ako bude isporučeno ono što je potvrđeno ili naručeno, Francuska, a vjerojatno i Izrael, preuzeti vodeću ulogu ispred Kine“, kaže Đokić.
Srbija je, naime, naručila 12 novih borbenih zrakoplova Rafale, a isporuka prvih letjelica, prema najavama, očekuje se 2028. godine. Iako je zemlja kandidat za članstvo u Europskoj uniji i deklarirana kao vojno neutralna, Srbija posljednjih godina istodobno jača „čelično prijateljstvo“ s Kinom i kroz vojnu suradnju. Prva je europska zemlja koja je nabavila kineske dronove CH-92 i CH-95 te PZO sustave FK-3 i HQ-17.
„Ne postoje pouzdani podaci jer Srbija nikada nije službeno objavila broj sustava naoružanja i vojne opreme koji su stigli iz Kine“, rekla je za RSE Katarina Đokić iz SIPRI-ja. „Možemo se osloniti na ono što je već prikazano“, dodala je.
Srbija je prema zakonu obvezna objavljivati godišnja izvješća o uvozu i izvozu oružja, ali ti su podaci posljednji put objavljeni za 2022. godinu. Uz Bjelorusiju i Rusiju, jedina je europska zemlja koja uvozi veće količine naoružanja i vojne opreme, unatoč upozorenjima iz Bruxellesa i Washingtona.
Upravo je na kineski utjecaj kroz isporuku oružja Srbiji i zajedničke vojne vježbe upozoreno na nedavnoj raspravi o zapadnom Balkanu u Odboru za vanjsku politiku Zastupničkog doma SAD-a.
Kinesko oružje u Srbiji – što se dosad zna?
Srbija je, prema podacima SIPRI-ja, veće nabave naoružanja iz Kine obavila u razdoblju od 2019. do 2023. godine. Taj institut koristi podatke iz službenih izvora svake države, ali i Registra konvencionalnog naoružanja Ujedinjenih naroda (UNROCA). Srbija je 2019. naručila šest bespilotnih letjelica CH-92, kao i 50 projektila (FT-8) kineske proizvodnje.
CH-92 koristi se za prikupljanje obavještajnih podataka, nadzor i precizne udare po ciljevima na zemlji. To je oružje isporučeno 2020. godine. Iste godine, prema procjeni SIPRI-ja, naručena su tri PZO sustava HQ-22 s 300 projektila, koji su isporučeni tijekom 2022. i 2023. godine.
Sustav, čija je izvozna varijanta poznata kao FK-3, ima srednji domet od 100 kilometara, a predstavljen je u travnju 2022. na vojnom aerodromu Batajnica u blizini Beograda. Tijekom 2022. nabavljeno je 10 kineskih izviđačko-borbenih bespilotnih letjelica CH-95. One su isporučene te i sljedeće, 2023. godine. Ta je letjelica predstavljena javnosti tijekom pokazivanja nove opreme Vojske Srbije u travnju 2023.
Zatim su, prema podacima SIPRI-ja, 2023. kupljena četiri PZO sustava HQ-17A sa 100 pripadajućih projektila, što je isporučeno sljedeće godine. Taj PZO sustav uveden je u naoružanje Vojske Srbije 2024. godine, a u rujnu te godine i predstavljen na prikazu vojnih sposobnosti Vojske Srbije „Zastava 2024.“. Nije javno objavljeno koliko je Srbija platila kinesko naoružanje.
Sumnje u nabavu HQ-9
Pojedini mediji spekulirali su da je Srbija nabavila još jedan kineski PZO sustav HQ-9, navodeći slijetanja transportnih zrakoplova egipatskog ratnog zrakoplovstva u srpnju i kolovozu na vojni aerodrom Batajnica kod Beograda. Na taj je način i prije dopremano kinesko naoružanje u Srbiju. Međutim, u tim zrakoplovima moglo je biti isporučeno i ranije dogovoreno naoružanje, čije su nabave već poznate.
U svim otvorenim vojnim bazama podataka Srbiju se ne navodi kao korisnika sustava HQ-9. Zasad su taj kineski sustav dometa većeg od 200 kilometara nabavili Pakistan, Egipat, Maroko, Uzbekistan i Turkmenistan. RSE je putem servisa za praćenje letova FlightRadar potvrdio da je 24. listopada vojno-transportni zrakoplov egipatskog ratnog zrakoplovstva poletio iz Egipta, ali je prije približavanja kineskom zračnom prostoru isključio uređaj za identifikaciju letjelice.
Isti je zrakoplov četiri dana kasnije poletio iz Kine i sletio u vojnu zrakoplovnu bazu Al Minhad u blizini Dubaija, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Potom je taj transporter 29. listopada sletio na vojni aerodrom Batajnica. Ministarstvo obrane Srbije nije odgovorilo na upit RSE-a da potvrdi ili demantira navode o kupnji sustava HQ-9. Na to pitanje nije odgovorilo ni kinesko veleposlanstvo.
Zašto iz Kine i zašto dronovi i PVO sustavi?
Katarina Đokić iz SIPRI-ja kaže da, kad je riječ o PZO sustavima, „vjerojatno igra ulogu to što se oni temelje na sovjetskim i ruskim PZO sustavima“.
„Postoji ta vrsta logističke ugodnosti jer je lakše provesti obuku i integrirati ih“, dodala je.
Đokić smatra da je kod bespilotnih letjelica u početku velik motiv bila ponuda transfera tehnologije za razvoj bespilotne letjelice Pegaz Vojnotehničkog instituta Srbije. Tijekom nabave kineskih dronova CH-92, s kineskim partnerima razvijana je domaća bespilotna letjelica Pegaz, koja može djelovati laserski vođenim projektilima.
Pegaz je dio naoružanja Vojske Srbije, a prvi put je predstavljen javnosti u travnju 2022. na prikazu sposobnosti Vojske Srbije „Štit 2022.“ u Batajnici. Da će Srbija i Kina raditi i na transferu proizvodnih tehnologija te jačanju veza između obrambenih industrija, nedavno je najavio ministar obrane Srbije Bratislav Gašić. Na rast izvoza naoružanja iz Kine, kako kaže Katarina Đokić iz instituta SIPRI, utječu i povoljne cijene.
„Cijena ima veliku ulogu u atraktivnosti kineskog naoružanja, a može biti i težnja za dobrim političkim odnosima s Kinom“, dodala je.
Osim toga, kaže ona, Kina nema političke uvjete koji bi određenu zemlju ili kupca učinili osjetljivima, kao što je to slučaj s praksom Sjedinjenih Američkih Država.
„Srbija ne bi mogla, čak i kad bi htjela, nabavljati ozbiljnije i veće naoružanje iz SAD-a, jer SAD takvo naoružanje prodaje samo saveznicima i partnerima“, napominje Đokić.
Kako je navela, pitanje je bi li SAD dao dozvolu za nabavu i u slučaju da se naoružanje proizvodi u drugim zemljama ako sadrži komponente koje se proizvode u SAD-u. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ranije je opravdavao nabave naoružanja iz Kine. Tako je u travnju 2022. ocijenio da je kupnja kineskog protuzračnog raketnog sustava FK-3 „legitimna, potpuno regularna i transparentna“.
Moguće nove nabave
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prisustvovao je vojnoj paradi u Pekingu 3. rujna, nakon čega je izjavio da je promatrao „što bi bilo zanimljivo nabaviti za potrebe Vojske Srbije“.
Tada je rekao da su dužnosnici Srbije razgovarali s predstavnicima više od deset kineskih vojnih kompanija, ali nije iznio više detalja. Rekao je da Srbija nije zainteresirana za kineske balističke i hipersonične rakete, ali da Kina ima vrhunske višenamjenske zrakoplove i suvremene helikoptere.
Ministarstvo obrane Srbije nije odgovorilo na upit RSE-a planiraju li se nove nabave kineskog naoružanja i što bi moglo biti predmet kupnje. Na taj upit nije odgovorilo ni Veleposlanstvo Kine u Beogradu.
Što govori jačanje vojne suradnje s Kinom?
Osim što je Kina glavni partner Srbije u području sustava protuzračne obrane i bespilotnih letjelica, dvije su zemlje vojnu suradnju „okrunile“ i zajedničkom vojnom vježbom.
Težište te desetodnevne obuke specijalnih postrojbi, održane u kineskoj pokrajini Hebei u drugoj polovini srpnja, bilo je na taktici uporabe dronova. Ta je vježba održana unatoč upozorenju Bruxellesa upućenom Srbiji.
Srbija je jedina zemlja zapadnog Balkana koja, kao kandidatkinja za članstvo u EU-u, naoružava svoju vojsku kineskim oružjem.
Katarina Đokić iz stockholmskog instituta SIPRI kaže za RSE da su druge zemlje zapadnog Balkana uglavnom članice NATO-a, ali i da nemaju tako visoke izdatke za obranu. „I imaju niže ambicije kada je riječ o nabavi naoružanja i vojne opreme“, kaže ona.
Srbija je, prema podacima SIPRI-ja, u posljednjih pet godina zemlja u regiji koja izdvaja najviše novca za vojsku.
Đokić dodaje da Albanija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora imaju vrlo jasne ciljeve u pogledu vojnih nabava te da se one uglavnom odnose na pješačko naoružanje ili helikoptere koji mogu služiti i u civilne svrhe.
„To znači da su ambicije manje, a druge zemlje imaju opcije koje Srbija nema, te također ne žele kupovati iz Kine jer je Kina strateški suparnik njihova glavnog saveznika“, navela je.
Podsjeća i na to da SAD Kinu prepoznaje kao strateškog suparnika, pa zemlje koje su saveznice SAD-a, u okviru NATO-a ili imaju dobre partnerske odnose, ne žele kupovati naoružanje iz Kine.
„Teško da bi Srbija mogla nabavljati naoružanje iz SAD-a koje članice NATO-a općenito mogu“, navela je.
Dodaje i da druge zemlje nabavljaju oružje iz Turske, koja je također članica NATO-a.
Vlasti Srbije još su prije nekoliko godina izrazile namjeru kupnje turskih Bayraktara TB-2. Međutim, nabava tih vojnih dronova do danas nije realizirana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....