Kada imate između 1456 i 2831 pokušaja atentata na Aleksandra Vučića, barem prema pisanju režimskih medija, nije ni čudno što je u ponedjeljak Viši sud u Novom Sadu za pet osoba odredio pritvor do 30 dana, a jednoj elektronički nadzor, zbog „teškog ubojstva u pokušaju u supočiniteljstvu“ nad sedmoricom pripadnika specijalne jedinice Vojne policije "Kobre", 13. kolovoza, piše Radar Nove.rs.
U tekstu piše i ovo:
Kako je moguće da golorukim ljudima na pamet padne „teško ubojstvo u pokušaju“ nad sedmoricom „vrhunskih specijalaca“, pokušat će dokazati tužitelj u Novom Sadu, policija i Vojno-sigurnosna agencija (VBA), ali unaprijed se zna da će obrana od postupka napraviti sprdnju, jer je ovaj slučaj najniža razina napredno-radikalskog amaterizma. A tek kako će VBA i BIA dokumentirati taj pokušaj „teškog ubojstva“ i objasniti što su radili njihovi ljudi?
Lažne vijesti
Podsjećanja radi, u listopadu 2016., režimski mediji objavili su alarmantnu vijest da je u blizini kuće Vučićevih roditelja u Jajincima pronađeno oružje, tvrdeći da se radilo o pokušaju atentata na tadašnjeg premijera. Oružje je pronađeno, ali ne i atentator. No za provladine medije jedna „zolja“, četiri ručne bombe, 100 metaka kalibra 7,62 milimetra, nekoliko metaka za automatsko naoružanje i 10-15 metaka nepoznatog kalibra bili su više nego dovoljni za „državni udar“. Tužiteljstvo je na kraju odustalo od progonstva iako je tadašnji ministar policije Nebojša Stefanović tvrdio da su bazne stanice mobilne telefonije u Jajincima identificirale aktivnost „94 sigurnosno interesantne osobe“, uglavnom iz Republike Srpske. U isto vrijeme kad je u Jajincima pronađeno oružje bez atentatora, u Crnoj Gori su uhvaćeni atentatori bez oružja, predvođeni bivšim zapovjednikom Žandarmerije Bratislavom Dikićem. Nakon godinu dana Dikić je oslobođen i od tada – nikom ništa.
Žandarmerija na meti...
"Kobre", inače, čuvaju Vučića još od 2012., kada je postao ministar obrane. Godinama su postajali sve bahatiji i okrutniji, jer im se može, preuzimali ulogu civilne policije, blokirali kada god su htjeli, ne obazirući se na zakone. Najbolji primjer je Povorka ponosa 2014., kada su dvojica od njih – jedan je i danas u Vučićevu osiguranju – pokušala protuzakonito probiti kordon Žandarmerije na uglu Birčaninove i Ulice Svetozara Markovića. Pripadnici niške jedinice Žandarmerije to su spriječili i na napad odgovorili napadom. Epilog, njih sedmorica dobili su otkaze, neki su i osuđeni, a pripadnici "Kobri" napredovali su u službi. Kad je, na ponovljenom suđenju, bivši zapovjednik niškog odreda Žandarmerije pukovnik Senad Koštić ekspresno umirovljen jer je stao uz svoje ljude, posvjedočio kakvo je bilo stanje i rekao da je on dao nalog da nitko ne smije proći, Politika, koja je to svjedočanstvo prenijela, dan kasnije je objavila da je došlo do „grube uređivačke pogreške“.
Tadić ih je volio...
Na tom suđenju zapravo se doznalo da "Kobre" osiguravaju razne osobe bez ikakve zakonske osnove i mimo unutarnje regulative. I nije to počelo u vrijeme Vučićeve vlasti, već dok je predsjednik bio Boris Tadić. I tada su „nesretne“ "Kobre" osiguravale razne osobe koje na to nisu imale pravo, jer je postojala Uprava za osiguranje MUP-a. No Tadić, kao bivši ministar obrane, „palio“ se na "Kobre", pa su pripadnici te jedinice osiguravali tadašnju ministricu pravde Snežanu Malović, razne državne tajnike, tužitelja za ratne zločine Vladimira Vukčevića i članove njegove obitelji. Ružno i tužno se osjećao veteran "Kobri", bivši ratnik, kad ga je autor ovog teksta sreo kako nosi pudlicu preko pješačkog prijelaza u Vasinoj ulici. "Kobre" još uvijek osiguravaju Tadića. Kao bivši predsjednik, ima pravo na jednog osobnog čuvara, ali je, umjesto MUP-a, tražio da to budu vojni specijalci. Po zakonu, bivši predsjednik države ima pravo na jednog pratitelja doživotno, ured i tajnicu. Vojislav Koštunica jedva je dočekao da se riješi osiguranja, a tog se prava odrekao i Zoran Lilić.
Koga su "Kobre" zaista štitile u Novom Sadu i druga pitanja bez odgovora
Ono što se dogodilo 14. kolovoza, na konferenciji za novinare direktora VBA general-potpukovnika Đure Jovanića (za to mjesto predviđen je niži čin, brigadni general ili general-major), koji je iznio detalje slučaja u Novom Sadu, vrhunac je Vučićeve privatizacije države. Jovanić je karijeru započeo kao njegov „nosač torbe“ u vrijeme dok je bio ministar obrane i imao je karijeru na mlazni pogon. VBA nema nikakve ovlasti nad "Kobrama", jedinicom koja je izravno podređena načelniku Glavnog stožera, ali za Vučića i Jovanića ta činjenica nema nikakvo značenje. Milan Mojsilović ionako ni o čemu ne odlučuje, ne zovu ga bez razloga „vješalica za uniformu“. I sad se dolazi do suštine. S Jovanićem se na konferenciji pojavio vodnik Vladimir Brkušanin, koji je pucao u zrak tijekom sukoba demonstranata i aktivista SNS-a u Novom Sadu, koji je rekao, u prisutnosti Jovanića, a ne svog zapovjednika, da je ispalio hitac kad je procijenio da je njegov i život kolega ugrožen. „Poslastica“ za odvjetnike obrane, a i medije će biti kad na budućem suđenju zatraže da objasni na kakvom je to bio „redovnom zadatku osiguranja određenog lica“ i tko je to lice bilo? Naravno, i da se to dokumentira pisanim naredbama zapovjedništva jedinice, kad su poslani na zadatak, s kojim ciljem, kako su se vratili i jesu li podnijeli pisani izvještaj nakon povratka. To je obveza koja stoji u svakoj zapovijedi.
Nesretni Brkušanin rekao je da ih je napala „skupina od gotovo sto ljudi s metalnim, drvenim palicama, zvučnim bombama, bakljama, kamenicama“.
Siloviti napad
„Napad je bio silovit. Mi smo pružili uglavnom pasivan otpor tako što smo štitili vitalne dijelove tijela i odupirali se koliko smo mogli. U trenutku kad su nas opkolili s tri strane, iza nas je bio zid, procijenio sam da je moj život i život kolega ugrožen. Upotrijebio sam vatreno oružje i ispalio metak u zrak u sigurnom smjeru. Tog trenutka su se napadači razbježali“, lagao je vodnik.
Zašto je lagao? Pa zar režimski mediji nisu objavili da je na prosvjedima bilo samo nekoliko desetaka sudionika? Uz to, na snimci se vidjelo da se "Kobre" brane stolicama iz ureda SNS-a i da im nitko od napadača nije prišao. Ni objašnjenje da su se legitimirali kao „ovlaštena službena lica“ jednostavno ne drži vodu jer su u mraku više nalikovali na batinaše SNS-a. Posebno je pitanje što radi sedam „ovlaštenih službenih lica“ na stražnjem ulazu u stranačke prostorije SNS-a u Novom Sadu. I tko je toliko važan da ga štiti najmanje sedam pripadnika "Kobri", koliko ih je bilo vani, a nije isključeno da je još netko sa „štićenom osobom“ bio u prostorijama stranke. Predsjednik SNS-a Miloš Vučević, bivši premijer i ministar obrane u tom trenutku, prema dostupnim informacijama, nije bio u stranačkim prostorijama. Jesu li tamo možda bili članovi obitelji nekog od visokih dužnosnika? Ili su "Kobre" tamo poslane protuzakonito, da čuvaju stranačke prostorije? Puno je pitanja bez odgovora.
Ako je i od "Kobri", previše je
Ali zavrjeđuje objavu citat (nenadležnog) direktora VBA Jovanića, kojeg u vojsci zbog ranije karijere upravitelja vojničkog restorana na aerodromu u Somboru zovu „kutlača“: „Napadnuti su pripadnici Vojske Srbije iz odreda vojne policije specijalne namjene Kobre, koji su izvršavali svoje redovne zadatke i obveze na osiguranju određenoga lica. Prilikom napada na pripadnike Vojske, od strane nepoznatih osoba, fizičkom snagom, palicama, raznim artiklima, bakljama i drugim pirotehničkim sredstvima, ozlijeđeno je sedam pripadnika Vojske, od kojih četvero ima teške tjelesne ozljede. Pripadnici Vojske su u tom nemilom događaju grupi nepoznatih osoba napadača u više navrata izdali upozorenje da su ovlaštena službena lica, da su pripadnici Vojske, ali napadači nisu htjeli odustati, nastavili su s napadima. Pripadnici Vojske su davali isključivo pasivan otpor balističkom zaštitom, odnosno balističkom torbom.“ Koristiti balističku torbu na uličnim demonstracijama potpuna je besmislica, osim ako se ne radi o osobi od najvišeg državnog značaja, kao što je, primjerice, Vučić. Ako je i od "Kobri", previše je!
Izlaze na površinu tu i imena pripadnika jedinice, njihove biografije, tužno i žalosno, dovoljno govori da je u natječaju prije dvije godine uvjet bio da imaju završenu osnovnu školu. A plaća početnika 2000 eura, pa raste dalje. Tako se stvara pretorijanska garda Aleksandra Vučića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....