Srbija Aleksandra Vučića ne može bez traktora. Politika koju je vodio kao tajnik Šešeljeve Radikalne stranke dovela je do "traktorijade" krajiških Srba, tragično izmanipuliranih i zloupotrijebljenih u velikosrpskom projektu. Traktorima su se ogradili Vučićevi pristaše u "Ćacilandu" za vrijeme studentskih prosvjeda. A kad je aktualni srbijanski predsjednik ovog vikenda sebi priuštio veliki skup podrške, pred Skupštinu Srbije opet je doveo kolone traktora. I to nije sve.
Da bi kontrirao studentskim prosvjedima, najvećim mirnodopskim okupljanjem Srba svih vremena, Vučić je u Pionirskom parku okupio "svoje studente". Problem je s tim studentima što nisu znali pravilno izgovoriti riječ "đaci" i tako je, iz sprdnje, nastao pojam – "ćaci", simbol antiintelektualnih snaga Srbije koje podržavaju Vučićevu vlast. I kako je Vučić reagirao na to? Ljudima koje je ovog vikenda doveo na trodnevni kontramiting dijelio je bedževe s ćiriličnim slovom "ć", kao "ćaci".
– Vučić konstantno pokušava izokrenuti momente koji imaju karikaturalan prizvuk. Na taj način želi amortizirati nelagodu svojih simpatizera i uvjeriti ih da je sve u redu jer "svi smo mi ćaci" – kaže novosadski aktivist Brajan Brković, unuk crnogorskoga književnika Jevrema Brkovića koji je zbog protivljenja agresiji na Hrvatsku svojedobno iz Podgorice pobjegao u – Zagreb.
Vučićeva paralelna stvarnost
– Vučić ne razumije razliku između državničke i stranačke, odnosno osobne politike. Studentski prosvjedi pokrenuti su zbog toga što je 16 ljudi smrtno stradalo zbog korupcijom uzrokovanog graditeljskog nemara, zabrinuti da bi se to moglo ponoviti u drugim kapitalnim projektima koji su skriveni velom tajnosti. Trodnevnim kontramitingom on, ustvari, provjerava spremnost svojih simpatizera da povjeruju u narativ kako je sve u redu – kaže Brajan Brković, ponosni vlasnik 15-ak što prekršajnih što kaznenih prijava Vučićeva režima. Vučić svoje protivnike više ne plaši samo informativnim razgovorima, nego redovitim privođenjima na 24 ili 48 sati, ponekad čak i istražnim zatvorom od 60 dana.
– Priznajem, i sâm sam iznenađen ustrajnošću prosvjeda generacije koja mi se činila apolitičnom. Vučić je vjerovao da će to prestati, najkasnije za Božić, kad studenti odu kući. To se nije dogodilo. Dok razgovaramo, oni su se na biciklima zaputili u Strasbourg kako bi ukazali Europskoj uniji na problem demokracije u Srbiji, a Vučić je ovim kontramitingom nastojao imitirati prosvjed studenata – kaže psiholog prof. Žarko Korać, bivši zamjenik premijera u Vladi ubijenog Zorana Đinđića, napominjući da državna sveučilišta ne rade ni danas, a da su se prosvjednicima na neko vrijeme pridružili čak i studenti Bogoslovnog fakulteta, iako je SPC jasno stao uz Vučića. Korać upozorava na jednu bitnu razliku između studentskih prosvjeda i Vučićeva kontramitinga – studenti su u Beograd i druga mjesta u Srbiji dolazili o vlastitom trošku i u vlastitoj organizaciji.
Čupali ih za remen
– Vučićev SNS dobio je kvote za svaki mjesni odbor, svi su bili zaduženi za to da u Beograd dovedu određeni broj ljudi, kojima su uz prijevoz davali po 30 do 50 eura, plus sendvič, na mjestu prosvjeda – kaže Korać.
Njegovu tvrdnju potvrđuju i videosnimke na internetu, gdje ljudi jasno kažu tko ih je zvao i koliko im je novca ponuđeno za dolazak. Jedna je djevojka snimila svoj razgovor u kojem je sugovornici rekla da ne podržava kriminalce (nedvosmisleno misleći na Vučića i HNS) i da neće doći jer već dva mjeseca ne radi zato što se nije odazvala ni prethodnom mitingu. Korać tvrdi da je Vučić investirao u organizaciju skupa podrške dva do tri milijuna eura, a videosnimke ukazuju na to gdje je novac utrošen. Građani su snimali postavljanje zidnih panela bočnim prilazima Bulevaru revolucije, ogroman broj paleta s bocama vode, niz mobilnih zahoda... Nigdje nema podatka o tome tko je to platio.
Korać i Brković slažu se u tome da je Vučićev skup podrške "Ne damo Srbiju" ogolio još jednu dimenziju Srbije – političku zloupotrebu osiromašenih, egzistencijalno ugroženih građana.
– Nisu ljudi došli zbog Vučića. Najtužnija mi je slika bila kad su preskakali ogradu kako bi otišli sa skupa na koji su dovedeni, a zaštitari su ih vraćali čupajući ih za remen hlača i držeći ih za majice – kaže Brković.
– Na miting su dovedeni ljudi koji rade u javnim poduzećima i socijalni slučajevi. Srce mi se stezalo dok sam gledao te ljude, od kojih mnogi nikad nisu vidjeli Beograd jer jednostavno nisu imali novca za to. Stajali su tamo, gušili se u pljeskavici, grčevito držali bocu Coca-Cole i slušali Baju Malog Knindžu – kaže Korać.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....