Statistika i dinamika zaraze HIV-om u Rusiji bili su daleko od ohrabrujućih mnogo prije nego što je Rusija napala Ukrajinu 24. veljače 2022. godine. No, ruska invazija punog opsega dramatično je pogoršala situaciju. U prvoj godini rata, prema podacima ministarstva obrane, zabilježena incidencija HIV-a među vojnim osobljem porasla je više od četrdeset puta. Demografski i ekonomski gubici koje će Rusija pretrpjeti kao rezultat ove epidemije imat će posljedice desetljećima i na kraju bi mogli čak i premašiti štetu koju je zemlja pretrpjela invazijom na Ukrajinu, kako izvještava Zaklada Carnegie za međunarodni mir (CEIP).
Broj ljudi koji žive s HIV-om u Rusiji prešao je granicu od milijun još 2016. godine. To je gotovo 1 posto stanovništva, ili oko 1,5 do 2 posto radno sposobnih osoba, i ne uključuje one koji se nisu testirali.
Čak i u toj fazi, epidemija se još uvijek mogla staviti pod kontrolu. Postoji golemo akumulirano iskustvo u borbi protiv HIV-a diljem svijeta i da je postojala politička volja, bilo bi dovoljno povećati proračun ministarstva zdravstva za borbu protiv širenja HIV-a i uvesti provjerene metode prevencije umjesto oslanjanja na zastarjele i štetne ideje o obiteljskom životu i "moralnim temeljima". No, sa sveobuhvatnom invazijom na Ukrajinu, situacija u Rusiji se samo pogoršala piše Jutarnji list.
Rat kao ulje na vatru
Suvremena antiretrovirusna terapija (ART), koja se danas doživotno propisuje svakoj osobi kojoj je dijagnosticiran HIV, nije jeftina. Čak i prije rata, samo nekoliko bogatih regija moglo si je priuštiti da je u potpunosti financiraju za sve kojima je bila potrebna. Ministarstvo zdravstva pokušalo je prijeći na jeftinije, domaće generičke lijekove izrađene na temelju onih iz zapadnih zemalja kako bi smanjilo troškove, ali organizacije koje se bave problemom HIV-a prijavljivale su poremećaje u dostupnosti esencijalnih lijekova već i prije rata. Sada su ratni prioriteti još pogoršali taj problem - udio HIV pacijenata koji primaju liječenje sada je u Rusiji ispod 50 posto prvi put nakon mnogo godina.
Ratni val represije protiv civilnog društva posljednji je čavao u lijes već ionako slabog ruskog sustava pomoći osobama koje žive s HIV-om. Zaklada Eltona Johna, najveći svjetski sponzor nevladinih organizacija koje se bave problemom HIV-a, proglašena je "nepoželjnom organizacijom", što je prisililo ruske organizacije da prekinu svaku suradnju s njom. Etiketiranje LGBT osoba kao "ekstremističkog pokreta" dodatno je pojačalo stigmatiziranje homoseksualne zajednice i eskalaciju pitanja HIV-a.
Ipak, najveći utjecaj imao je sam rat. Epidemiolozi kažu da se rizici širenja HIV-a na bojištu, primjerice, povećavaju transfuzijama krvi i ponovnom upotrebom iste šprice u poljskim bolnicama.
Osobe koje svakodnevno uzimaju ART više nisu zarazni, ali kada vojnici žive u rovovima u uvjetima cjelodnevnog granatiranja, neprekinuta opskrba i primjena ART-a teško je realno moguća. k tome, neredovito liječenje je čak i gore od nikakvog liječenja jer može uzrokovati da virus postane otporan na lijekove i bude prenesen u toj novoj mutaciji.
Problem je toliko ozbiljan da su ga službeno priznali čak i liječnici ruskog ministarstva obrane. Broj novih slučajeva HIV-a otkrivenih u oružanim snagama porastao je 5 puta od prvog tromjesečja 2022. do jeseni iste godine. Do kraja 2022. porastao je 13 puta, a do početka 2023. zabilježen je vrhunac rasta od više od 40 puta. Do kraja iste godine stopa otkrivanja HIV-a među vojnim osobljem bila je oko 20 puta veća nego prije rata, navodi Jutarnji list.
Tako visoke stope širenja zaraze mogu se objasniti činjenicom da se HIV u ratu ne prenosi samo putem rana i njihova liječenja. Dva uobičajenija kanala prijenosa - spolni kontakt bez zaštite, uključujući i onaj sa seksualnim radnicama - te dijeljenje igala za injektiranje droga, nisu nestali. Naprotiv, prema neovisnim medijskim izvješćima, širenje virusa u oba ta kanala napreduje u uvjetima u kojima vojnici žive svaki dan kao da im je posljednji i zarađuju pristojan novac.
Unatoč porastu broja slučajeva HIV-a u ruskim oružanim snagama, pozitivan test na bolest i dalje je službeno razlog za proglašenje nesposobnim za vojnu službu. U fazi regrutacije ovo se pravilo općenito poštuje - bilo je izvješća o regrutima koji su kupili potvrde o pozitivnom testu na HIV i hepatitis kako bi izbjegli slanje na front.
No, na samom bojištu ta se pravila ne poštuju tako strogo. Neovisni mediji i društvene mreže puni su priča o zapovjednicima na terenu koji odbijaju pustiti vojnike da odu s fronta - bez obzira na njihovo stanje - jer ljudstva ionako već nedostaje.
Štoviše, kako prenosi Kyiv Independent, neovisni ruski mediji izvještavaju da HIV-pozitivne osobe također i dalje primaju pozive za regrutaciju, bilo zato što vojni dužnosnici nisu svjesni njihovog zdravstvenog stanja ili zato što ih za to nije briga. Kako bi popunila vojne redove, Rusija također regrutira zatvorenike sa zaraznim bolestima, kao i stanovnike ukrajinskih okupiranih teritorija, koji nemaju mogućnost izbjeći regrutaciju, prenosi ukrajinski list.
Što je najgore od svega, nijedan epidemiolog nije spreman reći da je eksplozija novih slučajeva HIV-a ograničena na vojsku i da je uzrokovana čimbenicima specifičnim za vojsku. Dinamika među ostatkom stanovništva, doduše, možda je jednako loša, no vojno osoblje, zajedno s trudnicama, migrantima i predstavnicima određenih profesija, poput pilota i kuhara, podliježe obveznom testiranju na HIV.
U mnogim zemlja HIV uskoro neće biti problem - u Rusiji je gorući
Jedna ruska publikacija izvijestila je da u 14 ruskih regija udio trudnica pozitivnih na HIV sada redovito veći od 1 posto. To je, prema standardima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), još jedan simptom prijelaza na generaliziranu epidemiju HIV-a, kada više nema smisla govoriti o "rizičnim skupinama" u određenoj zemlji.
Prema UN-ovu programu za HIV/AIDS (UNAIDS), od 2022. godine Rusija se nalazi među 5 vodećih zemalja po broju novih slučajeva HIV-a sa 3,9 posto od 1,5 milijuna novih infekcija u svijetu. Samo Južnoafrička Republika (14 posto svih novih slučajeva), Mozambik (6,5 posto), Nigerija (4,9 posto) i Indija (4,2 posto) imaju više novih slučajeva, a potonje dvije imaju znatno veću populaciju od Rusije.
Još nema znakova, kako navodi CEIP, da će se ova dinamika uskoro početi mijenjati, a rusko ministarstvo zdravstva očekivano je odbacilo podatke UNAIDS-a kao propagandu.
Rusija pati od epidemije u vrijeme kada zaraza HIV-om već dulje vrijeme opada u cijelom svijetu. Prema UNAIDS-u, broj novootkrivenih slučajeva dosegnuo je vrhunac sredinom 90-ih i od tada se više nego prepolovio zahvaljujući prevenciji i širokoj primjeni ART-a koji, kada se stalno uzima, omogućuje HIV pozitivnim osobama da žive normalnim životom i ne budu zarazne. U međuvremenu, Rusija i dalje bilježi 50.000 do 100.000 novih slučajeva HIV-a svake godine.
U Sjedinjenim Državama, cjepivo koje omogućava više od 90 posto zaštite od prijenosa HIV-a tijekom šest mjeseci, nedavno je prošlo završnu fazu kliničkih ispitivanja, a osobama koje žive s HIV-om sada se nudi četvrta generacija ART-a - umjesto da uzimaju jednu tabletu dnevno, dobivaju injekciju svakih nekoliko mjeseci.
Čak i bez velikih medicinskih otkrića, HIV će relativno skoro, već za života starijih sadašnjih generacija, prestati biti značajan medicinski problem u mnogim zemljama. WHO je davno razvio strategiju "90-90-90" za borbu protiv epidemije čak i bez cjepiva i učinkovitih lijekova. Ako je barem 90 posto ljudi koji žive s HIV-om bude svjesno svoje dijagnoze i 90 posto njih se dosljedno liječi te ako to liječenje djeluje na 90 posto pacijenata koji se liječe, širenje virusa će se gotovo potpuno zaustaviti.
Očekivano trajanje života HIV pozitivnih osoba koje sada primaju terapiju čak je neznatno veće od životnog vijeka ljudi bez HIV-a, zahvaljujući intenzivnijem medicinskom promatranju. To znači da će do druge polovice ovog stoljeća, kada će većina današnjih HIV pozitivnih osoba umrijeti prirodnom smrću, bolest efektivno nestati. Čak i u subsaharskoj Africi, broj novih slučajeva pao je za više od 20 posto u 2010-ima, a broj smrtnih slučajeva za gotovo 40 posto.
Situacija s HIV-om, prema WHO-u, poboljšava se svugdje u svijetu, osim u jednoj regiji - srednjoj i Istočnoj Europi. Rusija je na prvom mjestu u Europi po udjelu stanovništva koje živi s HIV-om, s 1,5 posto ljudi, a slijedi Ukrajina s 1,1 posto.
Ne postoji objektivan razlog zašto bi HIV trebao opadati diljem svijeta, osim u Rusiji. Čimbenici koji stoje iza toga su, navode u CEIP-u, isključivo politički. Rusija je posljednja velika zemlja na svijetu koja i dalje inzistira na potpunoj zabrani supstitucijske terapije - poput metadona - za korisnike droga pod liječničkim nadzorom. Klinička istraživanja i preporuke WHO-a jasno pokazuju da supstitucijska terapija može barem smanjiti štetu povezanu s drogama, uključujući širenje HIV-a. Ništa manje štetna nije zabrana spolnog odgoja u školama, gdje bi mladi ljudi mogli biti educirani o važnosti kontracepcije i testiranja na spolno prenosive bolesti, piše Jutarnji.
Oni koji su se zarazili HIV-om tijekom ruskog rata protiv Ukrajine trebat će skupo doživotno liječenje, ne samo radi sebe, već i radi smanjenja rizika od daljnjeg širenja epidemije. To će biti teret za ruski proračun i zdravstveni sustav te težak udarac za tržište rada i demografiju tijekom druge i treće četvrtine stoljeća, odnosno dugo nakon završetka rata u Ukrajini i vladavine Vladimira Putina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....