Amerika je dijete s rakom, koje je državljanin SAD-a, potjeralo u Honduras. Iako su pogriješili, ne daju mu da se vrati

U travnju 2025. godine američka javnost suočila se s potresnom pričom o četverogodišnjem dječaku, američkom državljaninu s dijagnosticiranim metastatskim rakom bubrega, koji je zajedno s dvoje braće i sestara deportiran iz Sjedinjenih Država u Honduras pod nadzorom američke imigracijske službe ICE (Immigration and Customs Enforcement). Ova priča ubrzo je dobila nacionalnu i međunarodnu pozornost, ne samo zbog drastične odluke američkih vlasti, već i zbog uznemirujućih pojedinosti o proceduralnim propustima, narušenim pravima djece, te etičkim i humanitarnim dilemama koje su proizašle iz cijelog slučaja.

No, američki mediji pišu da se Romeo još nije vratio. Njegova obitelj živi tamo u izrazito teškim uvjetima, bez pristupa specijaliziranoj medicinskoj skrbi koju je Romeo primao u SAD-u. Sudska tužba protiv ICE-a je i dalje u tijeku, a odvjetnici obitelji traže povratak djece u SAD, prvenstveno zbog nastavka hitno potrebnog liječenja. Zdravstveno stanje Romeo se izravno pogoršalo zbog prekida terapije i otežanih uvjeta života u Hondurasu

Podsjetimo se cijelog slučaja

Dječak, poznat pod pseudonimom Romeo, bio je u završnim fazama liječenja agresivnog karcinoma bubrega, kada je ICE proveo odluku o deportaciji. Uz Romea su deportirana i njegova braća i sestre, također američki državljani, te njihova majka – Hondurašanka bez važećih američkih dokumenata. Prema navodima iz tužbe koju je u ime obitelji podignula Nacionalna pravna mreža za imigraciju (NIPNLG), majka nije imala stvaran izbor o ostanku djece u SAD-u ili odlasku s njom, jer su, kako tvrde odvjetnici, zaposlenici ICE-a oblikovali procedure tako da praktički nije postojala mogućnost da djeca zadrže pravo na skrb i liječenje u zemlji u kojoj su rođeni i čiji su državljani. UN-ove i američke smjernice izričito ukazuju da se posebna pažnja mora voditi u slučajevima maloljetne djece i onih pod posebnom medicinskom njegom, no stvarnost Romeove obitelji bila je drugačija.

Prema izjavama odvjetnika, Romeo je bio u teško narušenom zdravstvenom stanju i trebao je specijaliziranu medicinsku skrb koja mu u Hondurasu nije dostupna. Obitelj je u tužbi iznijela da ICE nije dozvolio dovoljno vremena za žalbu, niti su im omogućili konzultacije s liječnicima i zastupnicima djeteta. Unutar samo nekoliko sati, donesena je odluka koja je cijelu obitelj vratila na rub siromaštva i potencijalno ugrozila život četverogodišnjeg dječaka. Izvještaji CNN-a, BBC-a i drugih velikih medijskih kuća potvrdili su da je deportacija izvedena bez prethodnog sudskog nadzora i protivno interesu djeteta, smatrajući obitelj gotovo „prisiljenom na izbor“ – ostaviti bolesno dijete bez roditeljske skrbi ili zajedno poći na put u neizvjesnost.

Reakcije američke javnosti i brojnih nevladinih organizacija bile su burne. Organizacije za zaštitu prava djece, imigracije i ljudskih prava upozorile su da ovakvi slučajevi nisu izolirani incidenti, već simptom dubljih problema unutar američkog imigracijskog sustava. Oštro su kritizirali nedostatak procesa i empatije, ističući kako je pravna zaštita djece – osobito onih s državljanstvom – trebala biti prioritet, a ne izigrana birokratskim procedurama. Podignuta tužba optužuje ICE za nezakonito i nehumano postupanje te traži povratak djece u zemlju čije državljanstvo imaju, kao i pravo na adekvatnu zdravstvenu skrb.

Dužnosnici ICE-a u nekim izjavama tvrdili su da su „poštovali želju majke da djeca budu s njom“, no zastupnici obitelji ističu da je ona bila pod emocionalnim i proceduralnim pritiskom i da joj nisu pružene nikakve stvarne alternative. U pozadini slučaja, stručnjaci su naglasili da američki zakoni nude jasnu zaštitu državljanima SAD-a – uključujući djecu – i da je ovakvo tumačenje prava na obiteljski život i medicinsku zaštitu u suprotnosti s međunarodnim i domaćim pravnim standardima.

I dok pravna bitka i dalje traje pred američkim sudovima, Romeo i dalje čeka svoj sretan kraj – povratak u zemlju u kojoj je rođen i gdje, kao američki državljanin, ima pravo na život i medicinsku skrb. Obitelj, njeni odvjetnici i brojni građani SAD-a i dalje se nadaju kako će ovaj tragični slučaj potaknuti nužne promjene u sustavu i pokazati da, unatoč greškama prošlosti, budućnost ipak može biti humanija i pravednija za sve, osobito za djecu, neovisno o podrijetlu njihovih roditelja.