Nikad u povijesti spašavanja svojih vojnika američka vojska u jednom danu nije pretrpjela veći materijalni gubitak nego u Iranu ovog mjeseca pri spašavanju posade aviona F-15 StrikeEagle oborenog 3. travnja.
Svaki od dva uništena transportna aviona CM-130J Commando-II vrijedi oko 100 milijuna dolara, uništeni MH-6M Little Bird vrijedi 7,5 milijuna eura, a oštećeni A-10 Warthog iz kojeg se pilot prije slijetanja u Kuvajt morao katapultirati vrijedi oko 18 milijuna dolara.
Istina, u spašavanju pilota-časnika za naoružanje Bat 21 Bravo 1972. u Vijetnamu izgubljeno je desetak letjelica, ali u rasponu od 11 dana koliko je akcija trajala. U neuspješnom spašavanju američkih talaca iz Irana 1980. uništen je jedan C-130 i jedan helikopter (poginulo je 8 članova posade), ali u materijalnom smislu – gubitak nikad nije bio veći.
Ako im izvedba ponekad i zapinje, SAD doista mogu biti ponosne na tradiciju da svoje vojnike nikad ne ostavljaju, koliko god to koštalo. Primjerice, u spašavanju pilota oborenog F-15, pozivnog znaka Dude 44 Alpha, sudjelovala je 21 letjelica.
Načelnik Glavnog stožera John Daniel "Raizin" Caine potvrdio je su u traganju i spašavanju uključeni avioni A-10 Warthog, HC-130 Combat King II, spasilački helikopteri HH-60W Jolly Green II i borbeni dronovi. Par dana kasnije, akcija spašavanja njegova kopilota, časnika za naoružanje Dude 44 Bravo, bila je daleko masovnija – sudjelovalo je 155 letjelica među kojima četiri bombardera, 64 lovca, 48 aviotankera i 13 spasilačkih zrakoplova.
Dok iranska vojska tvrdi da je ona uništila američke zrakoplove, vojska SAD-a kaže da ih je uništila sama jer zbog kvara nisu ponovno mogli poletjeti. Kvarovi se događaju, naročito u uvjetima ekstremnog borbenog letenja, čak i kad se radi o CM-130J koji je posebno konstruiran baš za ovakve misije spašavanja.
U standardnim uvjetima, šansa da dođe do kvara zbog kojeg bi ovakav avion bio prizemljen je oko 0,01 do 0,1 posto prema sadašnjim statistikama. U borbenim uvjetima rizik je 5 do 10 puta veći, ali rizik da neovisni kvarovi dovedu do istovremenog gubitka dvaju zrakoplova u istoj operaciji negdje je oko 1 prema milijardu.
Da je uistinu riječ o simultanom kvaru, u ovom slučaju bi valjalo ozbiljno razmotriti nije li riječ o sabotaži. Drugim riječima, američki časnici nešto skrivaju, a činjenica da su navodni kvarovi na više sati prizemljili i tako u pogibelj doveli stotinjak vrhunski obučenih specijalaca, među kojima navodno i operativce CIA-e i jedan tim 6 NAVY SEAL-a teoretičarima zavjere dalo je razlog vjerovati da ova dva zrakoplova i Little Bird helikopter nisu tu bili radi spašavanja, nego radi preuzimanja obogaćenog urana zbog kojeg je ovaj rat navodno i pokrenut.
Teorija zavjere
Rješenje zagonetke krije se možda u činjenici da su "Herculesi" sletjeli na neuređeni teren, priručnu pistu. Za takve su zadatke i konstruirani, pa se na njih mogu montirati i pogonske rakete koje im pomažu pri polijetanju s ekstremno kratkih uzletnih staza.
Utoliko ni visina mjesta na kojem se sve dogodilo, 2100 metara nadmorske visine, ne bi smjela biti problematična. Stručni mediji kažu da su dva aviona nakon slijetanja "zapela" u pijesku. Ako je do toga došlo, avioni se doista nisu mogli izvući bez posebne mehanizacije. Otvorenim ostaje pitanje kako se stotinjak spasilaca spasilo iz neugodne situacije u kojoj su se zbog ove nezgode našli.
Dok su se spasioci spašavali, Dude 44 Bravo nastojao je izbjeći iranskim progoniteljima. Nesretna okolnost je što je u padu svog StrikeEaglea američki pilot bio ranjen pa je obilato krvario. Piloti su visokovrijedno vojno osoblje – za Amerikance u ovom slučaju zato što obuka borbenog pilota stoji milijune dolara, za Irance i bilo kakvog drugog protivnika zbog enormnog propagandnog efekta takvog zarobljavanja.
Stoga američki piloti prolaze 19-dnevnu obuku koja se, u hrvatskom kontekstu pomalo nezgodno, zove SERE (Survival, Evasion, Resistance and Escape, odnosno preživljavanje, izbjegavanje, otpor i bijeg). Obuka se sastoji i od preživljavanja na terenu, u uvjetima brutalne gladi i pospanosti, ali i od psihofizičke pripreme za slučaj zarobljavanja i torture kakvu su zarobljeni američki piloti prolazili za vrijeme Vijetnamskog i Korejskog rata.
U toj fazi obuke instruktori će pilote izložiti torturama koje sasvim sigurno krše Ženevsku konvenciju u dijelu koji se odnosi na ratne zarobljenike, ali naravno ne do mjere koja bi ostavila posljedice na zdravlje čovjeka u čiju su obuku uloženi milijuni. Naučit će ih kako izbjegavati precizne odgovore, kako komunicirati s drugim zarobljenicima kroz tajni kod i kako isplanirati bijeg.
Napuštanje aviona u letu za svakog je pilota traumatično iskustvo, sasvim suprotno njegovoj intuiciji. Katapultiranje je trauma sama po sebi i za to se pilot može pripremiti samo teoretski. Opterećenja su enormna i mogu dovesti do kritičnih ozljeda.
F-15 Eagle koristi napredno izbacivo sjedalo Martin-Baker US16E (16. generacije), dizajnirano za nulte visine i brzine do 900 km/h. Anti G odijelo koje pilot nosi tijekom leta konstruirano je za opterećenja 9 puta veća od gravitacije, odnosno od mase samog pilota. To je ujedno i maksimalno opterećenje koje borbeni piloti iskuse tijekom treninga.
Koliko god vam iskustvo bilo grozno, u putničkom zrakoplovu nikad nećete doživjeti opterećenje iznad 1,5 g, a da to ne ne završi u središnjem TV dnevniku. Bolji rolerkosteri omogućit će vam kratkotrajna opterećenja od 3 do 5 g, što je opterećenje koje vrhunski vozači F1 osjete u brzim zavojima. Sve iznad toga rezervirano je samo za borbene pilote. Čak ni astronauti danas ne idu na opterećenje veće od 5 g.
Ništa slično niste doživjeli
U prvoj fazi katapultiranja, ovisno o visini i brzini, opterećenje koje će pilot doživjeti iznosi 12 do 18, pri malim brzinama i do 20 g. Iako je ono kratkotrajno i mjeri se u desetinama sekunde, grozno je. Nekoliko sekundi u najboljem ćete slučaju svijet oko sebe vidjeti kao kroz vodovodnu cijev. Dijafragma vam je paralizirana, pa nakratko ne možete udahnuti, a pluća su stisnuta. Oči će se utisnuti u duplje, što može dovesti do oštećenja retine.
Srce, jetra i svi unutarnji organi stisnut će se pa može doći i do ruptura, a bilo bi jako korisno da su vam crijeva i mjehur prazni u trenucima kad njihov sadržaj 18 puta dobije na težini. Recimo to ovako, jedno jaje obično teži 60 grama, a na 18 g bi bilo nešto teže od kilograma, pa se vi sad mislite...
Od trenutka kada se katapultirao, za pilota počinje utrka s vremenom. U njegov prsluk integriran je "Combat Survivor Evader Locator‘"(CSEL), uređaj koji se tom prigodom automatski uključi i od tog trenutka šalje kodirane GPS lokacije i podatke o fizičkom stanju pilota.
Koristeći frekvencijske skokove i ultrakratke impulse kako bi izbjegao otkrivanje neprijatelja pilot može slati kratke tekstualne poruke, primjerice, da je spreman za izvlačenje ili da je neprijatelj u blizini. Takav signal koji vodi ravno do satelita, pa istim putem nazad do zapovjedništva i tima za spašavanje neprijatelj ne može triangulirati kako bi kroz dva ili tri azimuta locirao pošiljatelja.
Iz sjedala s kojim je katapultiran, pilot može izvući paket za preživljavanje s vodom, tabletama za pročišćavanje vode, priborom za prvu pomoć, signalnim ogledalom, kompasom, kresivom, energetskim pločicama i termalnom dekom. U prsluku nosi i poseban multifunkcionalni nož (ASEK – Aircrew Survival Ejection Knife), a za pojasom i pištolj kalibra 9 mm, najčešće SIG Sauer M18 ili Berettu M9 kao posljednje sredstvo obrane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....