Amerikanci vrećicu s infuzijom od dva dolara naplaćuju - 700! A ovo košta milijun dolara, ako nemaš novca - umri

U Americi obična vrećica fiziološke otopine postala je simbol apsurda zdravstvenog sustava: tekućina koja košta nekoliko dolara pacijentu se naplaćuje stotine dolara. Konkretno, neke bolnice tu uslugu od dva dolara znaju naplatiti i 700 dolara.

U istoj zemlji gdje se o medicini govori kao o tehnološkom čudu, najjednostavniji medicinski potrošni materijal pokazuje koliko je sustav zapravo – bolestan.

Na papiru, priča je jednostavna: standardna infuzijska vrećica 0,9% natrijeva klorida (sol u vodi) jedna je od najjeftinijih stvari u bolnici. Proizvodnja, pakiranje, distribucija: nekoliko dolara, ništa više.

No onog trenutka kad uđe u bolnički sustav, ta ista vrećica biva "oplemenjena" nizom dodatnih stavki: bolnički režijski troškovi, naknada za korištenje odjela, plaće osoblja, oprema, administracija, pregledi, pa onda još i sloj iznad svega – osiguravajuća društva i njihovi ugovori. Rezultat? Pacijent, osobito onaj bez dobrog osiguranja, dobiva račun koji s realnom cijenom proizvoda ima malo veze.

Apsurd postaje očit kad se usporede bolnice i regije: ista vrećica fiziološke otopine može imati potpuno različitu cijenu ovisno o tome gdje ste završili u hitnoj pomoći. Ruralna bolnica na Srednjem zapadu, privatni lanac u velikom gradu, sveučilišna klinika – svaka institucija na temelju vlastitih "cjenika" i pregovora s osiguravateljima kreira neki svoj svijet brojki. Pacijent u tom kaosu najčešće ne zna ništa dok račun ne stigne. Tek tada otkriva da nije platio samo tekućinu u vrećici nego cijeli složeni sustav financiranja koji se na nju nakačio.

U američkim bolnicama postoje računi od kojih još više zaboli glava. Transplantacija srca, koja prelazi milijun dolara, zamjena zaliska koja košta više nego stan u Zagrebu, operacija kralježnice skuplja od luksuznog automobila – dobrodošli u vrh američke medicinske "luksuzne ponude", gdje se vrhunska tehnologija i očuvanje života naplaćuju kao da je riječ o privatnom svemirskom putovanju.

Na samom vrhu liste stoje transplantacije – srce, jetra, pluća, koštana srž. Cijene se penju na 800 tisuća, 900 tisuća, pa sve do preko 1,3 milijuna dolara za transplantaciju srca, kada se u račun ubroje operacija, boravak u bolnici, intenzivna njega, lijekovi, timovi specijalista i dugotrajno praćenje. Za prosječnog Amerikanca bez vrhunskog osiguranja to nije samo medicinski, nego i financijski potres: jedan zahvat dovoljan je da cijelu obitelj gurne u dugove iz kojih se godinama ne mogu izvući. U zemlji koja voli reći da "nijedna cijena nije previsoka za život", računi pokazuju da se svaki udah vrlo precizno tarifira.

Nakon transplantacija dolaze "klasični velikani" skupih zahvata: složene operacije srca (bypass, zamjena aortnog ili mitralnog zaliska), operacije mozga i kralježnice, zahvati na jednjaku i crijevima. Pojedine od tih operacija u prosjeku prelaze 70–100 tisuća dolara – i to "sasvim običan" infarkt, tumor ili degeneracija kralježnice. U račun se ne ubraja samo rad kirurga nego i svaki sat na intenzivnoj, svaka infuzija, svaki dan u bolničkom krevetu, svaki pregled i svaka stavka koja se povrh svega prebija preko kompleksnih ugovora s osiguravajućim kućama. Zato isti zahvat može biti dvostruko ili trostruko skuplji ovisno o tome u kojoj bolnici i u kojoj saveznoj državi vam se dogodi nesreća da ga trebate.

Posebno ilustrativne su priče pacijenata koji su "dobro prošli" medicinski – operacija uspjela, život spašen – a onda mjesecima kasnije dožive drugi šok: kuverta s računima koje nije pokrilo zdravstveno osiguranje. Neki otkriju da im je rekonstrukcija dojke nakon karcinoma naplaćena 70-ak tisuća dolara, drugi da je operacija kralježnice otišla poviše 80 tisuća, treći da je hitna kraniotomija za spas mozga koštala više od 100 tisuća dolara. U svijetu u kojem se zdravstvo još naziva "uslugom", jasno je tko je VIP klijent – ne onaj tko najviše treba pomoć, nego onaj tko ima najviše novca. 

Ono što taj popis najskupljih zahvata ogoljuje nije samo visina iznosa, nego logika sustava. U SAD-u se isti skalpel, isti šav i ista vrećica fiziološke otopine nalaze u dva paralelna svemira: jednom stručnom, koji spašava živote, i drugom financijskom, koji te iste živote pretvara u niz šifri i stavki na računu. Kad se transplantacija srca naplati kao luksuzna jahta, a operacija kralježnice kao sportski automobil, postaje jasno da se u toj medicini ne plaća samo znanje i tehnologija – nego i cijeli model u kojem bolest nije samo tragedija, nego i najskuplji biznis na svijetu.