Ako postavite sebi pitanje koje su to vodeće vojne sile današnjice, tko je zbog vojne moći doista superioran („jači“ i „teži“) u globalnoj geopolitici, odnosno tko su istinski teškaši s realno velikim utjecajem, uz pažljivo promišljanje doći ćete do zaključka da to nisu isključivo države poput Amerike, Kine, Rusije ili EU-a.
Stvarna snaga i moć leži u trajnom, stabilnom i samoreproducirajućem biznisu: rastućoj masi prometa i zarada američkog vojno-industrijskog kompleksa.
Nije ovo „malo pomaknuta“ teza, nego vrlo precizna dijagnoza. Američka „obrambena industrija“ više samu sebe ne opravdava internacionalnim prijetnjama Republici, nego samim svojim postojanjem. Vojni trošak postao je fiskalni automatizam, industrijska politika jest sigurnosni ritual, a van...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....