Austrija, ljeto 2025. Dok sunce obasjava ulice Beča, u tišini učionica odvija se drama daleko od očiju javnosti — stotine izbjeglica iz Sirije već mjesecima pokušavaju položiti ispite iz njemačkog jezika, i iznova ih padaju. Tabloidi bruje: namjerno ne prolaze testove, žele izbjeći posao i nastaviti primati državnu pomoć. Barem tako tvrdi njemački Bild.
Drugi pak iz nevladinog sektora navode da Sirijac koji je došao u tu zemlju ne može njemački naučiti tek tako. A mnogi bi željeli što prije, da se oslobode ‘socijale‘ i krenu pošteno zarađivati.
Priča započinje izvješćima već spomenutog Bilda i sličnih medija: navodno, sirijski izbjeglice odbijaju preći prag jezične kompetencije kako bi ostali u zagrljaju austrijske socijale. Austrijski Integracijski fond iznosi brojke — dvije trećine novopridošlih ne zna pravilno čitati ni pisati, 44% je potpuno nepismeno. Ishod? Želi ih se opismeniti i staviti na tržište rada, međutim ne ide to baš lako...
Najčešće razlozi nisu cinične kalkulacije, već duboke ljudske prepreke: trauma, strah, sjećanja na rat, godine provedene izvan školskih klupa. U tišini malih stanova od resurnih izbjegličkih domova, žene i muškarci pred svijetlim ekranima pokušavaju razumjeti jezik zemlje u koju su došli nadajući se spasu. U stvarnosti, malo tko od njih poznaje svijet rada koji ih čeka...
Austrijski Zavod za zapošljavanje smiruje javnu raspravu: postoje izolirani incidenti, da, ali masovne sabotaže nema. Sankcije su rijetke jer dokazati namjeru nije jednostavno – češće je u pitanju klasična borba s jezičnim barijerama i nepismenošću, nego svjesna odluka da se ostane bez posla i nastavi primati socijalna pomoć.
Prolazak ispita je za mnoge trenutak slobode, prvi korak prema životu koji obećava više od socijalne pomoći...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....