Dick Cheney, koji je u utorak, u dobi od 84 godine, preminuo od komplikacija upale pluća i kardiovaskularnih bolesti, bio je vjerojatno najmoćniji potpredsjednik u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. No to ne znači da i za njega vrijedi uzrečica – o mrtvima sve najbolje. Bio je moćan i tu je moć koristio, ponekad u dobre, često u jako zle svrhe.
Povijest ne pamti samo dobra djela velikih ljudi, pa valja spomenuti njegovu ključnu ulogu u napadu na Irak 2003. godine pod lažnom optužbom da ta zemlja posjeduje oružje za masovno uništenje te osnivanje koncentracijskog logora Guantanamo, gdje se javno zalagao za upotrebu "pojačanih tehnika ispitivanja". Takva ispitivanja podrazumijevala su „waterboarding“, okrutnu metodu gušenja mokrom krpom, mučenje nesanicom, napadima pasa, seksualnim zlostavljanjem i mnogim drugim dokumentiranim metodama. Uostalom, Cheney je taj koji je potpisao suglasnost za korištenje „waterboardinga“ kao metode dobivanja informacija koje su se, budući da su iznuđene, najčešće pokazale lažnima. Njegovim dekretom zatočenici su bili bez ikakve pravne zaštite. Zapravo, mnogi su zatočeni bez ikakva opravdanog razloga, a svi do jednog mimo bilo kakvog konvencionalnog pravnog procesa. Još gore od toga, zatvorenici Guantanama nisu imali čak ni status ratnog zarobljenika (nego "neprijateljskog borca"), pa im je SAD oduzeo i zaštitu Ženevske konvencije.
Kroz logor je prošlo 800 registriranih zatočenika, a čak su sedmorica tamo život skončala zbog samoubojstva. Kad je riječ o lažima opravdanom napadu na Irak, podaci projekta „Iraq Body Count“, poznatog po dokumentiranju civilnih žrtava, od 2003. do 2010. godine ubijeno je između 98.000 i 106.000 civila. Međutim, druge procjene, poput one objavljene u časopisu The Lancet 2006., govore o preko 650.000 „dodatnih smrtnih slučajeva“ koje je uzrokovao rat i njegovi poslijeratni efekti. Ako je kršćansko vjerovanje ispravno, a ufamo se da jest, Dick Cheney trenutno sjedi na prilično užarenom stolcu.
Nestašan partijaner
Ne može se reći da je Cheney partio u dubokim godinama, ali činjenica da je političku karijeru započeo 1969., u vrijeme predsjednika Richarda Nixona, govori o tome koliko je njegov uspon bio brz, a karijera impresivna. Bio je šef osoblja Bijele kuće pod predsjedanjem Geralda Forda 70-ih godina (po tom predsjedniku se danas zove nosač aviona koji smo nedavno vidjeli u Splitu).
Predsjednik George H. W. Bush imenovao ga je ministrom obrane tijekom Prvog zaljevskog rata i invazije SAD-a na Panamu, a to je zanimljivo zato što se Cheney nije baš proslavio kao junak u vrijeme Vijetnamskog rata – punih pet puta je zatražio i dobio odgodu služenja domovini. Novinar The Washington Posta George C. Wilson intervjuirao ga je kao budućeg ministra obrane pa je na pitanje o ovoj temi Cheney navodno rekao: „Imao sam druge prioritete u 60-ima osim vojne službe.“ Tijekom saslušanja za potvrdu ministarske dužnosti izjavio je da je odgode dobio kako bi završio fakultetsko obrazovanje koje je trajalo šest umjesto četiri godine. Cheney se na Yaleu nije proslavio kao student, ali daleko od toga da je bio glup. Nakon toga stekao je magisterij iz političkih znanosti na Sveučilištu Wyoming, ali je ostao čovjek "od kafane" i dobre zabave. U ranim 20-ima dvaput je osuđen zbog vožnje pod utjecajem alkohola.
Nakon diplome, bio je zreo za vojni poziv, ali u to vrijeme sustav selektivne službe nije pozivao oženjene muškarce. Kad se to promijenilo, uspio je "zamuljati" sustav još nekoliko puta, a posljedni put je odgodu dobio zbog „teških životnih okolnosti“. Kad je konačno navršio 26 godina, vojska mu je mogla "staviti soli na rep" i tako ništa od "Purpurnog srca", medalje za ranjavanje ili junačku smrt koju je u Vijetnamskom ratu dobilo 351.000 njegovih nesuđenih suboraca.
Kao ministar obrane vodio je Pentagon kroz Scile i Haribde Zaljevskog rata 1991., a saudijskog kralja Fahda uvjerio je da će biti dobro ako dopusti raspoređivanje američke vojske na svom teritoriju. I to se pokazalo dobrim, Saudijska Arabija nije imala nikakvu potrebu postati demokracija, a respektabilna je vojna sila i važan partner današnjem predsjedniku Trumpu, kojemu je poklonila avion da se ne mora po svijetu "vozati" u dotrajalom Air Force Oneu.
U sukobu s Trumpom
Iako je i Bill Clinton bio čovjek od dobre zabave, o čemu govori jedna "flekana" haljina i fotografije s Jeffreyem Epsteinom, notornim seksualnim predatorom zbog kojeg je britanski princ Adrew ovih dana ostao bez titule kad se doznalo za neke aktivnosti, Cheney se u vrijeme njegove administracije dao u privatnike i postao direktor tvrtke "Halliburton", jednog od najvećih dobavljača opreme za naftnu industriju.
Iz naftalina ga je 2000. godine izvukao George W. Bush i tu počinju razlozi zbog kojih se valjda i tamo gore znoji. Republikanci su ga slavili zbog čvrstih, nepokolebljivih stavova, a ljevičari ko ljevičari, zbog veza u naftnoj industiji koja je lijepo cvjetala u ta ratna vremena.
Iz nekog razloga, Dick Cheney je bio veoma kritičan prema svome stranačkom kolegi, današnjem predsjedniku Donaldu Trumpu. Nazvao ga je "najvećom prijetnjom našoj republici" u 246 godina povijesti SAD-a, te "kukavicom" zbog njegova odbijanja da prihvati rezultate predsjedničkih izbora 2020. godine. Poručio mu je tada da bi bilo dobro da nikad više ne kroči nogom u Bijelu kuću. Smatrao ga je štetočinom za američke demokratske institucije, da Trumpova politika ugrožava stabilnost savezništava SAD-a i međunarodni ugled zemlje. Zbog toga je čak podržao kampanju Kamale Harris, ali bez uspjeha. Nije se slagao s Trumpovim izolacionističkim i unilateralnim pristupom vanjskoj politici i bio je stava da SAD mora zadržati ulogu globalnog lidera
Hrvatska mu, ipak, treba biti zahvalna. U Dubrovniku se 2006. susreo s tadašnjim predsjednikom Stjepanom Mesićem i premijerom Ivom Sanaderom. Taj posjet bio je dio američko-jadranske inicijative, kojom su Sjedinjene Države izrazile ključnu potporu Hrvatskoj na putu prema članstvu u NATO-u i Europskoj uniji. Da toga nije bilo, mi bismo valjda i danas prebirali ladice u potrazi za topničkim dnevnicima kojima su nam uvjetovali ulaznicu u Europsku uniju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....