‘Bore, loš ten, razrogačene oči. Kako je to uopće prošlo?‘: ovo su fotografije koje je Vanity Fair snimio u Bijeloj kući

Razrogačene oči, neujednačen ten, punije usne i snažan make-up – ekstremni ‘close-up‘ portreti najbližeg kruga suradnika predsjednika Trumpa – uključujući Karoline Leavitt, Susie Wiles, JD Vancea i Marca Rubija – izazvali su buru na internetu nakon što su prvi put objavljeni u sklopu razotkrivajućeg članka Vanity Faira o Bijeloj kući, piše Jutarnji list.

Nije teško razumjeti zašto. Nimalo laskavi prikazi nekih od najmoćnijih ljudi u zemlji u zadnje su vrijeme prava rijetkost. Na primjer, Leavitt, glasnogovornica Bijele kuće, najčešće stoji izravno ispred kamere, na sigurnoj udaljenosti, daleko od američke javnosti.

Fotografije je snimio fotograf Christopher Anderson, kao pratnja tekstu novinara Chrisa Whipplea, temeljenog na godini iskrenih intervjua s Wiles, šeficom osoblja Bijele kuće. Andersonovi portreti ključnih članova Trumpove druge administracije kretali su se od formalnih i povučenih do nespretnih i uznemirujućih. U doba ogromnih PR timova i pažljivo ispeglanih slika, kako je ovo uopće prošlo?

Možda zvuči neuobičajeno, ali Anderson se time bavi više od dvadeset godina, koristeći svoju kameru za prikazivanje fasade i teatra politike u nekoliko administracija.

Anderson je započeo kao ratni fotograf u agenciji Magnum Photos, no njegove fotografije postale su poznate krajem 2000-ih, kada su se njegovi sirovi, klaustrofobični crno-bijeli portreti političara, sa svim njihovim nesavršenostima, pojavili na stranicama New York Times Magazina tijekom izborne kampanje. Njegova knjiga ‘Stump‘, objavljena 2014., ponovno je obradila te slike u neutralnijem kontekstu, prikazujući slike Mitta Romneyja, Baracka Obame, Chrisa Christieja, Joea Bidena i Condoleezze Rice, među ostalima, bez novinarskog teksta ili dodatnih pojašnjenja. Prema Magnumu, nazvao ih je ‘rendgenskim ikonama‘ jer otkrivaju što se skriva ispod površine američke politike. Bez obzira na to jesu li u crno-bijeloj ili u boji, ta je ideja nastavila oblikovati njegovu fotografsku karijeru.

Andersonov stil fotonovinarstva postao je popularan kod foto urednika 2010-ih, koji su tražili slike koje odgovaraju političkom krajoliku koji je postajao sve dramatičniji. Veliki časopisi, uključujući New York Times, New York Magazine i TIME, tražili su Andersonove neprikrivene portrete političkih figura, kao i radove njegovih kolega: Marka Petersona, koji je snimio zastrašujuće portrete Sarah Palin, ili Dine Litovskog, koji je snimao intenzivne studije političkih skupova. Taj stil nije bio ograničen samo na političke izvještaje, nego se proširio na teme poput mode, pa čak i pasa.

Anderson tvrdi da kameru usmjerava na sve na isti način, bez obzira na političku pripadnost. Iako se može reći da podjednako pristupa i jednoj i drugoj političkoj stranci, neki likovi u širem političkom okruženju nisu prošli kroz njegov objektiv neokrznuti.

Andersonov cilj nije stvaranje nelaskavih portreta, a njegov se stil može mijenjati čak i unutar istog snimanja. Tradicionalni portreti Wiles i njezinih suradnika u izvještaju Vanity Fair prošli su nezapaženo, jer su takve stvari obično neupadljive. Kao fotonovinar, on nije odgovoran za to kako se njegovi subjekti predstavljaju, tko su im vizažisti ili kada planiraju estetske zahvate. Za razliku od komercijalnog fotografa, koji bi izgladio svaku nesavršenost, njegov je zadatak otkriti, a ne sakriti.

Priča u Vanity Fairu snažno je odjeknula u Washingtonu – od komentara Wiles da predsjednik ima ‘alkoholičarsku osobnost‘ do njezine tvrdnje da je Trump nastojao promijeniti režim u Venezueli. I intervju i Andersonove fotografije čine se nespojivima s administracijom koja favorizira prijateljske medije i ograničava pristup Bijeloj kući i Pentagonu nekim tradicionalnim mainstream novinama. Ipak, Trump i njegova administracija poznati su po stalnoj igri s medijima koji ih, s jedne strane, kritiziraju, ali s druge strane donose toliko žuđeni legitimitet.

Predsjednik Trump također je kritizirao nedavnu naslovnicu Time magazina, koja je prikazivala zrake sunca kako prolaze kroz njegove rijetke vlasi, te slikara koji ga nije naslikao onako kako je on želio na portretu u zgradi Colorado State Capitola. Tjedan dana kasnije Time je objavio novu naslovnicu, a Trump je bio zadovoljan novom slikom. Međutim, ovo postavlja opasan presedan da predsjednička administracija utječe na fotografije koje smatra uvredljivima. Naime, javnost ne bi smjela vidjeti samo masku političara.