Dolazak indonezijskog predsjednika Prabowa Subianta u Izrael se u diplomatskim i medijskim krugovima označava kao povijesni događaj. Riječ je o prvom službenom posjetu jednog šefa države iz najveće muslimanske zemlje svijeta židovskoj državi, čime se otvara novo poglavlje ne samo u bilateralnim odnosima, već i u širem kontekstu muslimansko-izraelskih veza.
Indonezija - globalni div s 280 milijuna stanovnika
Indonezija je danas četvrta najmnogoljudnija zemlja na svijetu, s približno 280 milijuna stanovnika. Više od 85 posto njih izjašnjava se muslimanima, što ovu otočnu republiku čini najnaseljenijom islamskom državom. Sastavljena od više od 17 tisuća otoka koji se prostiru od Azije do Oceanije. Indonezija predstavlja i jedno od najvažnijih geopolitičkih središta jugoistočne Azije. Bogata je prirodnim resursima, ima drugu po veličini ekonomiju u regiji (nakon Indije) i stratešku poziciju na trgovačkim rutama između Indijskog i Tihog oceana.
Politički sustav Indonezije temelji se na demokratskim izborima, iako još uvijek nosi teret autoritarne prošlosti. Prabowo Subianto, bivši general i ministar obrane, izabran je za predsjednika 2024. godine, nakon nekoliko pokušaja, uz obećanja o jačanju sigurnosti, samodostatnosti i međunarodnog ugleda zemlje. Njegov posjet Jeruzalemu i Tel Avivu zamišljen je kao simbol nove vanjskopolitičke doktrine – pragmatične suradnje i diplomatskog otvaranja prema dosad tabuiziranim partnerima.
Povijest odnosa Indonezije i Izraela
Indonezija i Izrael nemaju službene diplomatske odnose od osnutka izraelske države 1948. godine. Tijekom desetljeća, Jakarta je dosljedno podržavala palestinsku državnost i osuđivala izraelsku okupaciju, što je bilo u skladu s politikom solidarnosti s arapskim i muslimanskim svijetom. Indonezijski politički diskurs dugo se temeljio na uvjerenju da priznanje Izraela ne može doći prije stvaranja neovisne palestinske države.
Unatoč službenom nepostojanju odnosa, trgovina i kontakti između dviju zemalja nikada nisu potpuno prestali. Izraelski turisti mogu relativno lako posjećivati Bali, a indonezijske kompanije koriste izraelsku tehnologiju i softver preko posrednika u Singapuru i Hong Kongu. Tijekom posljednjih deset godina, osobito nakon Abrahamovih sporazuma koje su s Izraelom potpisali Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Maroko, u Jakarti je postupno sazrijevala ideja da bi i Indonezija mogla profitirati od ograničenog otvaranja prema Izraelu.
Prabowov signal promjene
Prabowov govor na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u rujnu 2025. privukao je pažnju svjetske javnosti jer je predsjednik svoj govor završio riječju "shalom", hebrejskom pozdravnom formulom koja simbolizira mir. Gesta je izazvala burne reakcije kod kuće: nacionalni islamski vijećnici izrazili su zabrinutost, dok je liberalni dio društva pohvalio hrabrost predsjednika koji, prema njihovu mišljenju, pokušava izvući Indoneziju iz ideološke stagnacije.
Prema informacijama indonezijskih i izraelskih izvora, Prabowo je tijekom posjeta obišao izraelski parlament Knesset, sastao se s premijerom Benjaminom Netanyahuom, ali je posjetio i muslimansku zajednicu u Jeruzalemu. Sve ide k tome da se jednog dana, ako ovaj posjet bude uspješan, ponovno uspostave diplomatski odnosi. Razgovori su otvorili put gospodarskim i tehnološkim sporazumima, posebno u sektorima obnovljive energije, obrane i poljoprivredne tehnologije, u kojima Izrael dominira.
Regionalne i simbolične implikacije
Prabowov put u Izrael ne promatra se samo kroz prizmu bilateralnih odnosa. Ovaj potez ima i snažnu regionalnu dimenziju. Indonezija, kao najveća i najutjecajnija članica ASEAN-a, mogla bi svojim otvaranjem prema Izraelu potaknuti druge muslimanske zemlje jugoistočne Azije – Maleziju i Brunej – na razmišljanje o novim pristupima izraelsko-palestinskom pitanju. Washington i Bruxelles pozorno prate događaj, videći u njemu dokaz da se dinamika na Bliskom istoku nastavlja mijenjati u pravcu šire normalizacije odnosa između Izraela i muslimanskog svijeta.
Ipak, javno mnijenje u Indoneziji i dalje je snažno propalestinsko. Velike islamske organizacije, poput Nahdlatul Ulame i Muhammadiyaha, i dalje zahtijevaju da svaka normalizacija odnosa bude uvjetovana stvarnim napretkom prema palestinskoj državi. Predsjednik Prabowo, poznat po svojoj disciplini i odlučnosti, svjestan je osjetljivosti tog pitanja i tijekom posjeta planira istaknuti da Indonezija "ne napušta Palestinu, već otvara vrata miru".
Prabowo Subianto, rođen 17. listopada 1951. u Jakarti, aktualni je predsjednik Indonezije od listopada 2024. godine. Prije ulaska u politiku izgradio je karijeru u vojnom vrhu: bio je general i zapovjednik elitnih specijalnih snaga Kopassus, a kasnije i zapovjednik strateških rezervi Kostrad. Njegov vojni uspon obilježen je i kontroverzama – smijenjen je 1998. zbog povezanosti s nestancima i zlostavljanjima aktivista za demokraciju tijekom pada režima Suharta, nakon čega je nakratko živio u egzilu u Jordanu.
Nakon povratka u Indoneziju, Prabowo je iskoristio utjecaj i kapital svoje obitelji za izgradnju snažnog poslovnog carstva. U politiku ulazi 2004., najprije preko Golkar stranke, no ubrzo osniva vlastitu – Gerindra. U tri izborna ciklusa kandidirao se za predsjedničke i potpredsjedničke funkcije, a do pobjede je stigao tek 2024., kad ga je u tandemu podržao i popularni bivši predsjednik Joko Widodo. Prabowo je poznat kao karizmatičan, ali i polarizirajući vođa – u mladosti oštar nacionalist, kasnije pragmatični politički igrač koji se približava liberalnim i umjerenim biračima, često koristeći viralne i humoristične elemente u kampanji te gradeći imidž "simpatičnog djeda".
Za vrijeme ministra obrane (2019. – 2024.) intenzivno je jačao vojne kapacitete zemlje i otvorio vrata industrijskoj suradnji s velikim partnerima, od SAD-a i Francuske do Ujedinjenih Arapskih Emirata. Kao predsjednik, najavio je borbu protiv korupcije, ekonomske reforme i održivu modernizaciju. Skupio je najveću koaliciju u novijoj povijesti predsjedničkih kabineta i pokušava Indoneziju pozicionirati kao snažnog igrača među vodećim silama Jugoistočne Azije, koristeći populistički narativ, ali i pozivajući na jedinstvo nacije.
Prabowova životna priča impresivna je i kontradiktorna: od vojnih i obiteljskih privilegija, preko političkih okršaja s prosvjednicima, do starijeg državnika koji naglašava pomirbu i stabilnost. Iako ga i dalje prate optužbe za kršenja ljudskih prava, međunarodna scena ga vidi kao lidera odlučnog pomiriti tradicionalne vrijednosti i potrebe suvremene Indonezije, dok kod kuće balansira između rastućih društvenih očekivanja i složenih regionalnih izazova.
Četvrta najmnogoljudnija zemlja
Indonezija, smještena na strateškom raskrižju između Indijskog i Tihog oceana, danas je četvrta najmnogoljudnija zemlja svijeta s procijenjenih 280 milijuna stanovnika. Više od 85 posto populacije ispovijeda islam, što ovu otočnu republiku svrstava među najutjecajnije muslimanske države. Glavni grad Jakarta, užurbana metropola na otoku Javi, političko je i gospodarsko središte zemlje.
Sastavljena od oko 17 tisuća otoka, Indonezija je geografski i kulturno raznolika. Od prašuma Bornea i Papue, preko rižinih polja na Baliju, do modernih industrijskih zona Surabaye – zemlja pruža spoj tradicije i ubrzane modernizacije. Ekonomija počiva na izvozu prirodnih resursa poput nafte, ugljena i palmina ulja, uz rastući sektor proizvodnje, turizma i digitalnih tehnologija. Članica je skupine G20 i vodeća ekonomija jugoistočne Azije, s ambicijom da svoju globalnu prisutnost ojača održivim razvojem i tehnološkim inovacijama.
Politički sustav Indonezije temelji se na demokraciji, iako je povijest zemlje obilježena razdobljima autoritarne vladavine. Današnja vanjska politika balansira između tradicionalne potpore palestinskom pitanju i pragmatičnih gospodarskih interesa, nastojeći održati stabilnost u multikonfesionalnom društvu. U međunarodnim odnosima Indonezija koristi svoju demografsku i ekonomsku težinu kako bi jačala utjecaj u ASEAN-u i promovirala strategiju "mosta između Istoka i Zapada".
Inače, ASEAN (Association of Southeast Asian Nations) međunarodna je organizacija koja okuplja 10 zemalja jugoistočne Azije: Brunej, Kambodža, Indonezija, Laos, Malezija, Mjanmar, Filipini, Singapur, Tajland i Vijetnam. Osnovana je 1967. godine s ciljem jačanja ekonomske, političke i sigurnosne suradnje među državama članicama te promoviranja mira, stabilnosti i razvoja u regiji.
Ukupna populacija članica ASEAN-a danas iznosi oko 690 milijuna ljudi, dok zajednički BDP premašuje četiri bilijuna američkih dolara. ASEAN slovi kao jedan od najuspješnijih modela regionalne ekonomske suradnje u zemljama u razvoju, a njegovi napori uključuju stvaranje jedinstvenog tržišta, poticanje slobodne trgovine i privlačenje stranih ulaganja te sklapanje velikih regionalnih i globalnih trgovinskih sporazuma – primjerice RCEP-a, najvećeg trgovinskog sporazuma na svijetu.
Iako članice surađuju na brojnim razinama, izazovi ostaju u obliku političkih razlika, unutarnjih sukoba (primjer Mjanmara) i vanjskopolitičkih trzavica, osobito oko Kineskog mora. Unatoč tome, ASEAN je postao centralni forum za diplomaciju i razvoj u jugoistočnoj Aziji, otvarajući vrata širem dijalogu s EU-om, SAD-om, Kinom i Rusijom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....