Članak uzdrmao London i Varšavu: ‘Poljska je nekada bila komunistička zemlja trećeg svijeta, a sada prestiže Britaniju‘

„Poland was once a ‘communist, third-world country’. Now, it’s overtaking Britain.(Poljska je nekada bila komunistička zemlja trećeg svijeta, a danas prestiže Britaniju)”

Kada je ovaj naslov početkom siječnja osvanuo u britanskom Telegraphu, mnogima u Londonu zazvučao je kao provokacija, ali u Varšavi prije svega kao – potvrda. Zemlja koja je još prije tri desetljeća bila sinonim za redove pred trgovinama, inflaciju i masovno iseljavanje, danas se u ozbiljnim analizama opisuje kao europska supersila koja privlači rekordni broj doseljenika iz Ujedinjenog Kraljevstva, i to ne više u potrazi za jeftinom radnom snagom, nego kao magnet za obrazovane profesionalce, poduzetnike i tehnološki sektor. Poljska priča iz tranzicijskog „autsajdera“ u uzor uspješne gospodarske transformacije postala je jedan od najzanimljivijih fenomena suvremene Europe – i sve je teže ignorirati činjenicu da u ključnim pokazateljima hvata, pa čak i prestiže nekadašnju kolonijalnu i industrijsku velesilu na Zapadu.

Članak Telegrafa

Put do današnjeg statusa počeo je tihim, ali upornim reformama nakon pada komunizma. Dok su neke postsocijalističke zemlje posrnule u kaotičnu privatizaciju i nastanak oligarhija, Poljska je relativno rano krenula u čišćenje državnih poduzeća, smanjenje korupcije i stvaranje predvidljivog, proinvesticijskog okvira. Institucionalno približavanje Europskoj uniji, a potom i ulazak 2004. godine, donijeli su joj ogroman priljev kohezijskih i strukturnih fondova, ali i nešto još važnije – jasno pravilo igre, otvoren pristup jedinstvenom tržištu te priliku da postane proizvodna i logistička baza Zapada. Analize s prestižnih sveučilišta navode kako je zahvaljujući EU integraciji poljski BDP 2023. bio oko 40 posto veći nego što bi bio bez članstva, a zemlja je od 1992. gotovo triput povećala BDP po stanovniku u paritetu kupovne moći, čime se svrstala među najbrže rastuće ekonomije ne samo Europe, nego i svijeta. U isto vrijeme velik dio male korupcije i „sitnih dogovora“ karakterističnih za socijalističko razdoblje postupno je potisnut elektroničkim sustavima, transparentnim natječajima i izgradnjom učinkovitije javne administracije.

Ne, ovo nije London. Na fotografiji je moderna četvrt u Varšavi

Sergei Gapon/Afp

Poljska transformacija nije se zaustavila na cestama, mostovima i industrijskim zonama – odigrala se i u učionicama, laboratorijima i IT uredima. Ulaganje u obrazovanje, osobito u STEM područjima, stvorilo je bazen mladih stručnjaka koji danas pune redove međunarodnih kompanija i lokalnih start-upova, dok gradovi poput Varšave, Krakova, Wroclawa ili Gdanjska privlače tehnološke firme koje traže kombinaciju kvalitetnog kadra i nižih troškova poslovanja. S vremenom je nastala nova srednja klasa – generacija koja govori jezike, putuje, radi u globalnim kompanijama, a istodobno ne želi napustiti vlastitu zemlju jer standard, infrastruktura i kulturna ponuda omogućuju kvalitetan život. Upravo je taj zaokret razlog zašto se migracijski tokovi između Britanije i Poljske mijenjaju: dok se broj Poljaka u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon Brexita smanjio za trećinu, Poljska je 2025. postala sedma najpopularnija destinacija za britanske iseljenike, privučene nižim životnim troškovima, rastućim plaćama i osjećajem društvene kohezije. Britanski mediji bilježe i zanimljiv paradoks: dok su britanski političari prije desetak godina Poljsku spominjali kao izvor „jeftine radne snage“, danas njihovi analitičari upozoravaju da bi Poljaci uskoro mogli biti bogatiji od Britanaca, barem po mjeri kupovne moći.

Naravno, riječ „prestizanje“ treba čitati nijansirano – poljska ekonomija i dalje je manja u apsolutnim brojkama od britanske, a London ostaje globalno financijsko i kulturno središte. No jaz se ubrzano smanjuje: procjene govore da je poljski BDP po stanovniku već dosegnuo više od 80 posto britanske razine, dok pojedine regije poput Varšave ili Donje Šleske već nadmašuju dijelove Ujedinjenog Kraljevstva. Za mnoge Europljane Poljska je postala primjer kako kombinacija jasnog strateškog cilja, dosljednih reformi, pametnog korištenja EU fondova i snažnog osjećaja nacionalnog identiteta može u samo jednoj generaciji preokrenuti sudbinu države. U vremenu kada se Britanija bori s posljedicama Brexita, sporim rastom i unutarnjim podjelama, poljski „model“ – spoj gospodarskog pragmatizma i robustnog patriotizma koji ističu i britanski novinari – za neke izgleda kao svojevrsni podsjetnik da povijest nije zauvijek rezervirala uloge „prvog“ i „drugog“ reda. I možda je upravo zato naslov Telegraphova teksta odjeknuo tako snažno: ne zato što Poljska želi biti nova Britanija, nego zato što je odlučila biti uspješna na svoj način – i u tome, korak po korak, doista uspijeva.