Belle Gunness, rođena kao Brynhild Paulsdatter Størseth 1859. godine u Norveškoj, ušla je u povijest kao jedna od najokrutnijih i najzagonetnijih serijskih ubojica Amerike. Njena priča je spoj stvarnih zločina, mitova i misterija, a njezina brutalnost i danas izaziva jezu. U razdoblju od 1884. do 1908. godine, Belle je, prema procjenama, ubila najmanje 14 osoba, a broj žrtava mogao bi dosezati i do 40 ili čak 48, čime je postala jedna od najplodnijih ženskih serijskih ubojica u povijesti.
Put iz Norveške u Ameriku
Belle je odrasla u siromašnoj norveškoj obitelji kao najmlađa od osmero djece. Već s 14 godina počela je raditi na okolnim farmama kako bi skupila novac za put u Ameriku. U New York je stigla 1881. godine, gdje je promijenila ime u Belle i ubrzo se preselila u Chicago kod sestre. Tamo je radila kao kućna pomoćnica i u mesnici, gdje je stekla vještine koje će kasnije koristiti u svojim zločinima.
Belle se 1884. udala za Mads Sorensona, s kojim je imala djecu, ali su njihova djeca misteriozno umrla u ranom djetinjstvu, navodno od upale crijeva. Smrt djece poklopila se s isplatom police životnog osiguranja, što je kasnije postao obrazac u njezinom kriminalnom djelovanju. Mads je preminuo 1900. godine, navodno od srčanog udara, ali su sumnje postojale zbog dvostrukog osiguranja koje je Belle naplatila upravo na dan njegove smrti. Belle je tvrdila da je mužu dala lijek za glavobolju, a liječnik je potvrdio smrt prirodnim putem, iako su kasnije sumnje upućivale na trovanje.
Nedugo nakon toga, Belle se preselila u La Porte, Indiana, gdje se udala za Petera Gunnessa. I ovaj brak završava tragično: Peter je poginuo nakon što mu je, prema Belle, s police pao teški mesarski alat na glavu. Iako je tvrdila da je riječ o nesreći, sumnje su ostale, osobito jer je ubrzo naplatila i njegovu policu osiguranja.
"Ubojstva iz usamljenih srca": Mamac za prosce
Nakon smrti oba muža, Belle je ostala sama na velikoj farmi s djecom. Počinje objavljivati oglase u novinama, tražeći imućne udovce i samce za brak. Oglasi su bili pažljivo sročeni: Belle je tražila ozbiljnog muškarca, spremnog na zajednički život na farmi, ali je uvijek inzistirala da prosac donese svu svoju ušteđevinu i da o planovima ne obavještava nikoga.
Na desetke muškaraca iz cijele Amerike odgovaralo je na ove oglase, dolazili su na farmu s novcem – i nestajali bez traga. Belle je bila izuzetno snažna žena, visoka oko 170 cm i teška više od 100 kilograma, što joj je omogućavalo da fizički nadvlada žrtve.
Modus operandi: Trovanje, sjekira i svinjski tor
Belle je razvila okrutan i učinkovit način likvidacije svojih žrtava. Nakon što bi muškarac stigao na farmu, Belle bi ga nahranila i napojila, često koristeći otrov. Kada bi žrtva bila omamljena, Belle bi ga ubila udarcem tupim predmetom – najčešće sjekirom ili čekićem – a potom bi tijelo raskomadala. Dijelove tijela bi zakopala ispod svinjskog tora ili ih bacila svinjama, koje su ih brzo uništavale.
Popis žrtava: Tko su bili nesretni prosci?
Iako je broj žrtava teško utvrditi, tijekom istrage nakon požara pronađeni su ostaci najmanje 11 osoba, a procjene idu do 28 ili čak 48 žrtava. Među identificiranim žrtvama bili su:
► Andrew Helgelien – njegov brat Asle pronašao je pisma koja su otkrila Belleinu prevaru i doveo policiju na farmu. Ostaci Andrewa bili su među prvima pronađenima ispod svinjskog tora.
► John Moe – pronađen je njegov sat kod Rayja Lampherea, Belleinog ljubavnika i pomoćnika.
► Henry Gurholt – također identificiran putem osobnih predmeta.
► Olaf Svenherud, Ole Budsberg, Thomas Lindboe – svi su došli na farmu s novcem i nestali.
► Djeca – Belle nije štedjela ni vlastitu djecu; tijela troje djece pronađena su u zgarištu kuće nakon požara.
Mnogi drugi ostali su neidentificirani, a tijela su bila raskomadana, spaljena ili uništena svinjama.
Otkrivanje zločina: Požar, istraga i šok
Dana 28. travnja 1908. godine, farmu Belle Gunness zahvatio je požar. U zgarištu su pronađena tijela troje djece i odrasle žene bez glave, za koju se vjerovalo da je Belle. No, tijelo je bilo znatno manje od Belleinih stvarnih proporcija, što je odmah izazvalo sumnje.
Nakon požara, policija je, potaknuta dolaskom Aslea Helgeliena, počela kopati po imanju. Pronašli su brojne "meke udubine" u zemlji – svaka je skrivala stravične ostatke: dijelove tijela, torza, odrubljene glave, ruke i noge, često umotane u vreće. Svi su bili ubijeni na isti način: dekapitacija, odsijecanje udova, teške ozljede lubanje.
Ray Lamphere: Ljubavnik, pomagač ili žrtveno janje?
Ray Lamphere bio je Bellein povremeni ljubavnik i radnik na farmi. Uhićen je i optužen za podmetanje požara, ali ne i za ubojstva. U zatvoru je priznao da je Belle objavljivala oglase, mamila muškarce, a zatim ih ubijala i pljačkala. Lamphere je tvrdio da ga je Belle nagovorila da zapali kuću i ubije djecu, dok je ona pobjegla, zamijenivši svoje tijelo tijelom druge žene kako bi lažirala vlastitu smrt.
Lamphere je umro u zatvoru, ali je prije smrti dvaput ispovjedio detalje o Belleinim zločinima, što je dodatno potaknulo sumnje da je Belle pobjegla i preživjela.
Misterij smrti: Je li Belle Gunness pobjegla?
Identitet žene pronađene u zgarištu nikada nije službeno potvrđen. Tijelo je bilo znatno manje, a glava nikada nije pronađena. Teorije su brojne: neki vjeruju da je Belle ubila drugu ženu, odrubila joj glavu i postavila tijelo kao svoje, a zatim pobjegla s novcem žrtava. Godinama kasnije, pojavile su se glasine o njezinom viđenju u raznim dijelovima Amerike, pa čak i o uhićenju žene koja je navodno bila Belle Gunness, no nikada nije dokazano da je preživjela požar.
Belle Gunness je ubijala iz pohlepe – svi njezini muževi, djeca i prosci bili su osigurani ili su sa sobom donosili velike svote novca. Nakon ubojstava, Belle bi podizala police osiguranja, prodavala imovinu žrtava i nastavila tražiti nove žrtve. Njezina hladnokrvnost i sposobnost manipulacije šokirali su javnost: bila je tiha, povučena, ali izuzetno proračunata i nemilosrdna.
Belle Gunness je postala legenda. Nadimci poput "Paklena Belle" i "Lady Bluebeard" (aluzija na bajku o plavobradom ubojici žena) ušli su u američki folklor. Njezina priča inspirirala je knjige, filmove i televizijske emisije. Farma u La Porteu postala je mjesto morbidnog hodočašća, a slučaj Belle Gunness i danas fascinira povjesničare, forenzičare i ljubitelje istinitih zločina.
Krvava ostavština bez odgovora
Priča o Belle Gunness ostaje jedna od najmračnijih i najzagonetnijih u povijesti serijskih ubojstava. Njezin stvarni broj žrtava vjerojatno nikada neće biti poznat, a misterij njezine smrti i dalje potiče nagađanja. Bila je ubojica iz pohlepe, hladnokrvna manipulatorica i žena čija je brutalnost nadmašila sve dotadašnje predodžbe o ženskim zločinima. Belle Gunness je, bez sumnje, ostavila krvavi trag u američkoj povijesti – trag koji ni danas nije izblijedio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....