Danska ‘lijeva‘ premijerka: Ako migranti čine zločine, izbacit ćemo ih, nema više popuštanja. Poštujte nas ili odlazite!

Danska premijerka Mette Frederiksen već godinama stoji iza jedne od najtvrđih migracijskih politika u Europi – i to ne dolazi samo iz “desnog kuta”, nego iz središta danskog socijaldemokratskog establišmenta. Njezine poruke migrantima, posebno onima koji čine kaznena djela ili žive u tzv. paralelnim društvima, sve su oštrije, što dodatno polarizira javnost, ali i vrlo dobro odražava političku klimu na sjeveru Europe.

Tko je Mette Frederiksen?

Mette Frederiksen (rođ. 1977.) odrasla je u Aalborgu, a na čelo danskih socijaldemokrata došla je 2015., da bi 2019. postala najmlađa premijerka u povijesti zemlje. Iako vodi stranku koja se smatra lijevim centrom, upravo je pod njezinim vodstvom Danska skrenula prema izrazito restriktivnoj useljeničkoj politici, što je dio komentatora nazvao “danski model tvrde ljevice”. Frederiksen nastupa s naglaskom na radničkoj klasi, socijalnoj državi i sigurnosti, ali to uvjetuje vrlo strogom kontrolom granica i useljavanja. U političkom stilu kombinira socijalno‑državni ekonomizam s retorikom koja je godinama bila zaštitni znak desnog populizma, posebno kada govori o islamu, getima i kriminalu.

Retorika o migrantima, strancima i “paralelnim društvima”

Frederiksen kontinuirano ponavlja da Danska treba “strogu, ali pravednu” migracijsku politiku, a cilj je godinama formulirala kao “viziju nula azilanata” – što znači da bi tražitelji azila u pravilu bili obrađivani izvan Danske, u trećim državama. U svojim govorima ističe da masovna migracija “predstavlja izazov za europska društva, javne službe i koheziju”, te da se migracija ne smije dopustiti ako “razara povjerenje i solidarnost koje drže dansko društvo na okupu”.

Najkontroverznije su njezine poruke usmjerene prema strancima koji čine kaznena djela. U više navrata ponovila je da “strani kriminalci ne bi trebali imati normalan život u Danskoj” i da “ne bi trebali uopće biti ovdje” – rečenice koje se u viralnim objavama često iskrivljuju u opće napade na sve muslimane. U novijoj, najavljenoj reformi deportacija naglasila je da vlada želi “daleko šira ovlaštenja za protjerivanje stranih državljana koji zloupotrebljavaju dansko gostoprimstvo i čine kaznena djela”. Njezina poruka je jasna: tko dođe u Dansku, a potom završi u kriminalu, “izgubio je pravo” da ostane i treba ga deportirati čim je to pravno moguće. Ne želi protjerati useljenike koji su se uklopili u društvo i poštuju zakone, nego one koji su došli iz trećih zemalja i žele mijenati Dansku. 

Posebno mjesto u njezinoj retorici zauzimaju tzv. paralelna društva. Frederiksen govori o četvrtima u kojima, prema njezinu opisu, “vrijede neka druga pravila, gdje je danski zakon slab, a negativna socijalna kontrola jaka”. U tim se raspravama ne spominju uvijek muslimani imenom, ali je očito da se većina tih “ghetta” sastoji od ne‑zapadnih useljenika, često muslimanske vjere. Danska je otišla toliko daleko da je uvela tzv. anti‑ghetto zakone: u područjima gdje je više od polovice stanovnika “ne‑zapadnog podrijetla” i bilježi se visoka stopa kriminala i nezaposlenosti, država može rušiti socijalne stanove, preseljavati stanovnike i postrožiti kazne za određena djela.

Izjave o islamu i muslimanima

Još kao oporbena političarka, Frederiksen je više puta tvrdila da je islam “zapreka integraciji” u Danskoj i da dio muslimanske populacije “ne poštuje danski pravni poredak”. Kritizirala je i “masovnu društvenu kontrolu nad muslimanskim djevojkama” koju vrše zatvorene muslimanske zajednice i podržala ideju zatvaranja svih muslimanskih privatnih škola.  Istovremeno, u nekim govorima nastoji balansirati tvrde poruke: naglašava da “velika većina stranaca poštuje zakon i doprinosi društvu”, ali da postoji “manjina” koja “čini nesrazmjerno mnogo problema”. Upravo ta manjina služi kao opravdanje za široke, sistemske mjere koje obuhvaćaju cijele četvrti i kategorije stanovništva, a ne samo pojedinačne počinitelje.

Politika deportacija i statistika kriminala

Danska je već godinama pri vrhu EU po restriktivnosti migracijskih politika, a Frederiksen je tu tradiciju dodatno zaoštrila. Uveden je model privremenog azila – status se redovno preispituje i može se ukinuti ako se procijeni da je zemlja porijekla dovoljno sigurna, što se već dogodilo dijelu sirijskih izbjeglica. Postrožena su i pravila za spajanje obitelji, a azilanti se nastoje preusmjeriti u treće zemlje izvan Europe, dok se u samoj Danskoj naglasak stavlja na “povratne ugovore” i deportacije.

Kada je riječ o kriminalu, Danska generalno ostaje relativno sigurna zemlja s nižom stopom nasilnih kaznenih djela od europskog prosjeka, ali politička rasprava fokusira se na određene pokazatelje: veći udio osoba ne‑zapadnog podrijetla među osumnjičenima za nasilne zločine i banditske obračune, te slučajeve seksualnih napada povezanih s tražiteljima azila. Upravo ti podaci koriste se kao argument da “model integracije nije uspio svugdje”, pa Frederiksen u zadnjim govorima otvoreno poručuje da će “još više stranih kriminalaca biti deportirano, čak i kada to izaziva sukob s europskim pravilima”.

Nova reforma deportacija koju je najavila početkom 2026. predviđa proširenje razloga za protjerivanje, kraće rokove i veću mogućnost slanja stranaca u treće zemlje, čak i uz kritikе pravnika i organizacija za ljudska prava da se radi o modelu “iznad uobičajenih europskih normi”. Za dio danskih birača to je poželjna zaštita sigurnosti i socijalnog sustava, dok kritičari upozoravaju da se cijele zajednice – posebno muslimani – stigmatiziraju kroz generalizirajuću retoriku o kriminalu i “uništavanju danskog načina života”.

Između sigurnosti i stigmatizacije

Mette Frederiksen tako danas simbolizira paradoks europske politike: socijaldemokratska premijerka koja rječnikom i mjerama podsjeća na tvrdu desnicu, dok istovremeno brani danski model socijalne države kao “nagradu” onima koji se integriraju i poštuju pravila. Njezine rečenice o migrantima – posebno ona da “tko šteti zemlji koja ga ugošćuje, ne bi trebao biti ovdje” – lako se pretvaraju u viralne memeove, često izmijenjene i prenapuhane, ali izvornu političku poruku teško je ignorirati. Danska pod njezinim vodstvom jasno poručuje da će cijena za one koji ne poštuju zakon biti visoka: od gubitka boravka i deportacije do razbijanja čitavih kvartova u ime borbe protiv “paralelnih društava”. Upravo ta kombinacija sigurnosne politike i identitetske retorike čini Frederiksen jednom od najutjecajnijih, ali i najkontroverznijih liderica u europskoj raspravi o migracijama.

Njena poruka bi, ako spojimo sve gore navedeno, mogla sažeti u ovu rečenicu: "Iseljenici su, ako poštuju zakone, dobrodošli i važan su dio Danske. Ali ako muslimanski useljenici čine zločine u Danskoj, izbacit ćemo ih, nema više popuštanja. Poštujte nas ili odlazite odavde."