Destabilizacija Irana mogla bi donijeti strašne posljedice. Svi bi mogli početi tražiti nova rješenja

Rat u Demokratskoj Republici Kongo stalna je pojava, mijenja se samo intenzitet. O njemu izvještavaju lokalni mediji, nešto malo oni bivših kolonijalnih vlasnika. Razumljivo, sukobi koji ondje traju i želja Ruande da pod svoju kontrolu stavi rudom bogati dio te velike zemlje utječu samo na odnose unutar te regije. Izvoz na Zapad i u Kinu nije doveden u pitanje jer se tim sredstvima financiraju vlada i razne milicije, pa im je u interesu da se posao odvija neometano.

Sukobi u tom dijelu svijeta ne izazivaju globalne potrese, zato su brutalni, krvavi, najveće su žrtve žene i djeca, pri čemu se ističu silovanja, a djeca budu i opaki strojevi za ubijanje. U dvije godine rata u etiopskoj pokrajini Tigraj poginulo je najmanje 600.000 ljudi, točan je broj nemoguće utvrditi. U Ukrajini je ubijeno manje ljudi u više od tri godine iako se ratuje opasnijim oružjima.

U središtu medijskog, pa i interesa međunarodne politike uvijek su sukobi u Euroaziji, koja predstavlja neuralgičnu globalnu točku. Ne samo njezin kopneni masiv. Halford Mackinder, Britanac, početkom prošlog stoljeća definirao je da kontrola nad Euroazijom donosi globalnu kontrolu. To je jedan od razloga zašto je SAD u oba velika rata poslao snage u Europu, jer je u oba slučaja Njemačka prijetila dominacijom na tom prostoru, a u hladnom ratu to je bio cilj Sovjetskog Saveza.

Nicholas Spykman, Amerikanac, naglasio je važnost oboda Euroazije (rimland) koji bismo danas mogli definirati područjem od Baltika preko Crnog i Sredozemnog mora, koje se Crvenim morem spaja s Indo-Pacifikom. Mackinder je tvrdio da se kontrola nad Euroazijom ostvaruje kopnenom dominacijom, Spykman mijenja naraciju: tko kontrolira obod, kontrolira Euroaziju; tko kontrolira Euroaziju, kontrolira sudbinu svijeta. I zato se svijet uvijek uzbuni kad na tom prostoru izbije rat.

Prijelomnim trenutkom smatra se 7. listopada 2023., kad je palestinski pokret Hamas iz Pojasa Gaze izveo strašan teroristički napad na Izrael, pokolj nad civilima i odvođenje više od 200 talaca. Rat je odavno prestao biti sukob armada, ali ubijati mlade ljude – ne samo Židove – i otimati civile – ne samo Židove – nije vođenje rata, nego emanacija čistog zla.

Trenutak je to kad su analitički odjeli počeli procjenjivati izglede izbijanja šireg rata na Bliskom istoku jer se smatralo da bi Iran mogao procijeniti da se nalazi u dobroj poziciji da oslabi Izrael. Izraelski vojni odgovor u Pojasu Gaze, koji je ubrzo izgubio karakterizaciju primjerenog i postao agresija, doveo je u posredni sraz SAD i Rusiju, jer je ona razvila strategijske odnose s Teheranom. Kina od Irana kupuje naftu koja je pod sankcijama pa je plaća manje i cilj joj je stabilnost Irana.

Ključni je pojam prelijevanje: kad je Azerbajdžan shvatio da Rusija nema snage braniti Nagorno Karabah, pokrenuo je 19. rujna 2023. munjevitu operaciju kojom je u jednom danu vratio cijeli teritorij. Taj je Blitzkrieg bio prijelomnica. Izrael je saveznik Azerbajdžana, zbog čega je Iran saveznik Armenije. Ruska agresija na Ukrajinu stvorila je preduvjete za tu operaciju, Hamas je pomislio da je pravi trenutak da nanese težak udarac Izraelu i pokrene regionalni rat. Iran se nije usudio otvoreno ući u sukob, s pravom se bojao da će se naći pod američkim udarom, Moskva i Peking sugerirali su suzdržanost.

U ovu smo godinu ušli s dva sukoba na obodu, Ukrajina i Pojas Gaze. Ozbiljnost situacije i krhkost sigurnosne arhitekture potvrdio je sukob Indije i Pakistana krajem travnja. Oružje je zašutjelo, opet su svi veliki utjecali, ali kriza ključa ispod površine.

Sad je Izrael napao Iran. Kako kažu u nogometu, ekipa koja ne iskoristi svoje šanse gubi utakmicu. Suzdržanost je i dalje riječ trenutka, ali destabilizacija Irana otvara Pandorinu kutiju; Kurdi i Azeri na sjeveru, suniti na jugu, svi bi mogli tražiti nova rješenja.

Zasad pratimo prelijevanje, stvarna je i neposredna globalna ugroza moguće spajanje ratova i nastavak širenja obodom. Kina u tom slučaju može zaključiti da je trenutak da silom prekine neovisnost Republike Kine na Tajvanu.