Astronomi u Australiji detektirali su u sredini lipnja neobičan radio signal koji je bio toliko snažan da je nakratko zasjenio sve ostalo na nebu. Signal je zabilježen pomoću ASKAP radio teleskopa, koji se sastoji od 36 antena u Zapadnoj Australiji, piše CNN.
Isprva su znanstvenici mislili da su otkrili nešto egzotično iz dubokoga svemira - možda "brzi radio prasak" ("fast radio burst") iz udaljenih galaksija.
"Svi smo se uzbudili, mislili smo da smo otkrili nepoznat objekt u blizini Zemlje," rekao je Clancy James, docent s Curtin Sveučilišta u zapadnoj Australiji.
Međutim, analiza je pokazala da signal dolazi iz neposredne blizine Zemlje - s udaljenosti od oko 4.500 kilometara. Znanstvenici su identificirali izvor kao stari satelit Relay 2, kojeg je NASA lansirala 1964. godine za eksperimentalne komunikacije.
Satelit je prestao funkcionirati već 1967. godine i od tada kruži kao svemirski otpad oko Zemlje.
Znanstvenici predlažu dva moguća uzroka ovako snažnog signala - elekrostatičko pražnjenje i udar mikrometeorita.
"Elektrostatičko pražnjenje počinje s nakupljanjem elektrona na površini letjelice. Letjelica se počinje puniti zbog nakupljanja elektrona... To je potpuno isto kao kad trljate noge o tepih pa onda ‘šokirate‘ prijatelja prstom," objašnjava James.
Alternativna (i manje vjerojatna teorija) je udar mikrometeorita. Kako tvrde, mikrometeorit veličine do jednog milimetra mogao je udariti satelit brzinom od 20 km/s, stvarajući plazmu koja emitira radio valove.
Signal je bio 2.000 do 3.000 puta svjetliji od svih drugih radio signala koje instrument detektira i trajao je svega 30 nanosekundi (milijarditi dijelovi sekunde).
"Pokušavamo vidjeti nanosekudne bljeskove stvari koje do nas dolaze iz svemira, a ako i sateliti mogu to proizvoditi, onda ćemo stvarno morati biti vrlo oprezni," upozorava James na rastući problem svemirskog otpada koji može omesti astronomska istraživanja.
Pošto su takvi fenomeni teški za primjećivanje, James vjeruje da ovaj slučaj demonstrira mogućnost korištenja radio teleskopa za otkrivanje neočekivanih kvarova satelita - pri tome koristeći značajno ekonomičniju opremu u odnosu na velike antenskie sustave kao što je ASKAP. Također nagađa da su možda stariji sateliti poput Relay 2 proizvedeni od materijala koji su skloniji stvaranju elektrostatičnog naboja.
Međutim, sposobnost satelita da generiraju radijske signale koji ometaju astronomska istraživanja predstavlja značajan problem, što dodatno otežava već postojeći izazov svemirskog otpada. Od kada je počela era istraživanja svemira, u orbitu je poslano približno 22.000 satelita, od kojih tek nešto više od polovice i dalje radi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....