Kad planiraš u jednom danu istodobno imati pregovore o dvije trenutačno najveće globalne krize, tada je jasno da: a) nisi ozbiljan; b) ne shvaćaš kako pregovori funkcioniraju; c) misliš da si svemoćan; d) nije te briga kakav će biti ishod pregovora. Čini se da su Sjedinjene Države pregovorima s Iranom, u utorak, i Ukrajinom i Rusijom u utorak i srijedu, sve u Švicarskoj, pristupile kombinirajući sva četiri navedena modela.
Trump je, znamo, uvjeren u svoju svemoć pa ne shvaća kako ga je lako uvjeriti da ishod potvrđuje njegovu veličinu iako ide protiv interesa SAD-a, Ukrajine i Europe. Ali, ne zabrinjava Trump, on je beznadan slučaj, zabrinjava državni tajnik Marco Rubio koji je do Sigurnosne konferencije u Münchenu djelovao kao odrasla osoba u administraciji. Ozbiljno je narušio taj dojam govorom koji bi pristajao sredini 19. stoljeća, ne kraju prve četvrtine 21. stoljeća: religija bi trebala biti spona SAD-a i Europe, primjerice. Ne bilo koja, razumljivo, nego kršćanstvo. Ostao je na korak do teze o bijelom kršćanstvu koje treba činiti Europu i SAD.
Prvi američki diplomat rekao je u Münchenu: “Ne znamo jesu li Rusi ozbiljni u pogledu okončanja rata.”
Samo malo, Rubio se to pita nakon što je Moskva odbila sve oblike dogovora, napadima na civilnu infrastrukturu dovela milijune Ukrajinaca da se smrzavaju na temperaturama koje se spuštaju ispod -10 stupnjeva Celzijusa? Nakon što je Putin odbio svaki prijedlog prekida vatre pa i pod Trumpovom prijetnjom sankcijama? Što bi još trebalo da uvjeri američku administraciju da je Rusija ozbiljna – ne glede prekida rata nego ostvarenja svojih ciljeva pod bilo koju cijenu.
Rubio je zatim rekao da su sporna pitanja svedena na njih nekoliko pa dodaje, u Trumpovu stilu, “to su ujedno i najteža pitanja”.
Razdvajam njegov odgovor kako bih naglasio sljedeću rečenicu: “Kažu [Rusi] da jesu [ozbiljni u pogledu okončanja rata]”. Tako pregovaraju djeca u vrtiću - ali on mi je rekao. Slijedi sporna rečenica: “Ne znamo odgovor, ali ćemo i dalje testirati postoji li ishod s kojim Ukrajina može živjeti i koji će Rusija prihvatiti.”
Stephen Holmes, profesor prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u New Yorku, tumači: “Asimetrija je poanta. Očekuje se da će Ukrajina istrpjeti; očekuje se da će Rusija biti zadovoljna. Pritisak na žrtvu, ne na napadača.” Ruska agencija Sputnik prenijela je Trumpove riječi s kraja prošlog tjedna: “Zelenski će se morati pokrenuti. Rusija želi postići sporazum. Zato se pokrenimo. Inače će propustiti sjajnu priliku.”
I zbog navedenog Europa ne smije vjerovati Rubijevim slatkim riječima koje nastoje sakriti Trumpov mračni sadržaj - pomoći Rusiji da ostvari što nije uspjela vojno, osvojiti cijeli Donbas. Zelenski je to i rekao, obazrivo: “Amerikanci se često vraćaju na pitanje ustupaka i prečesto se o tim ustupcima razgovara samo u kontekstu Ukrajine, a ne Rusije.”
Vjerojatno se i zato ona dva američka pregovarača – prije Pat&Mat iz češke serije A je to! – Steve Witkoff i Jared Kushner i ne zamaraju previše pregovorima Ukrajine i Rusije jer se od prve očekuje da popusti. Iako je upitna njihova sposobnost da pregovore s Iranom privedu nekom razumnom zaključku.
Rusija je najavom da će pregovore opet voditi Vladimir Medinski (u Abu Dhabiju ih je vodio Igor Kostjukov, šef vojne obavještajne službe, što je davalo razinu ozbiljnosti), Putinov savjetnik i zagovornik teze da Ukrajina nije država, dala do znanja da ne je napredak na kojem planu ili oko bilo kojeg “spornog, najtežeg pitanja” moguć ako Ukrajina prihvati sve njezine zahtjeve. Moskva je svjesna da Trump želi da se pregovori riješe prije ljeta jer počinje kampanja za kongresne izbore na polovici mandata i da će pritisak usmjeriti na Kijev koji je, u njegovoj vizuri, slabija točka. Kremlj je uvjeren da će, prekidom rata, Trump ojačati pritisak na EU da se spusti na razinu zajednice neovisnih država te da će s Putinom htjeti dogovoriti “stabilnu” budućnost Europe kako bi se mogao lišiti utega koji predstavlja NATO. Moskva smatra da to rješenje vodi njezinoj dominaciji razvodnjenom EU.
Istodobno američki potpredsjednik JD Vance dogovara sporazume s Armenijom i Azerbajdžanom kako bi se SAD ukotvio na Kavkazu kuda prolazi kineski Središnji koridor. Washington širi veze sa zemljama Središnje Azije (“stanovi”) koje zauzimaju poziciju svestranosti, odnosi s Rusijom, ali slabiji, pa s Kinom i SAD-om. Nudi se i EU.
Zanimljivo je da je Rusija pristala na pregovore u Švicarskoj koju je stavila na popis neprijateljskih zemalja vjerojatno zbog pregovora SAD-a i Irana kako bi imala informacije iz prve ruke o američkim planovima glede svog važnog saveznika. Moskva Iranu ne može pomoći, ali zabrinuta je da bi američki napad izazvao regionalni sukob koji bi dodatno naštetio ruskim interesima. Izrael od američkog predsjednika, koji je u regiju poslao drugi nosač zrakoplova, traži napad. Kremlj, uvjeren sam, važe u kojoj mjeri kriza oko Irana stvara ozračje u kojem će Trump nastojati što brže riješiti ukrajinsku krizu pritiskom na Kijev. Zato se i ne trudi oko pregovora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....