Usred bliskoistočnih mirovnih pregovora, Benjamin Netanyahu je u Libanonu pokrenuo ofenzivu koja podsjeća na najgore trenutke otvorenog rata između Izraela i šijitske milicije Hezbolah od listopada 2013. Izraelska vojska u srijedu je otpočela napade baražnim bombardiranjem južnog i istočnog Libanona, a u tim je udarima do večeri poginulo najmanje 56 ljudi. Istodobno je Izrael naredio Libanoncima evakuaciju cijeloga južnoga dijela zemlje, koji, objavili su, sad smatraju "borbenom zonom".
Ovom mjerom Netanyahu i njegovi cionistički jastrebovi zapravo pokreću prisilno raseljavanje novih stotina tisuća ljudi na sjever. Etničko čišćenje ove krhke multivjerske državice tim je apsurdnije što se sve izvodi tijekom nominalnog primirja koje je potpisano 17. travnja. Jednaku taktiku Izraelci su koristili u Libanonu i prije toga lažnog primirja koje je proglasila administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa, ali nije poduzela nikakve mjere da se istoga pridržavaju njihovi izraelski prijatelji.
"Savjetujemo svim stanovnicima južnog Libanona da se evakuiraju sjeverno od rijeke Zahrani, jer se sva područja južno od rijeke smatraju borbenim zonama", najavio je u srijedu navečer glasnogovornik izraelske vojske Avichay Adraee, objavivši svoj proglas na arapskom. Libanonska rijeka Zahrani nalazi se 40-ak kilometara od izraelsko-libanonske granice, no Izrael ju je već i prije znao spominjati kao početnu točku ratne zone ispod koje nijednome libanonskom civilu nije pametno boraviti. Ranije izbjeglo stanovništvo je nakon potpisanog primirja bilo otpočelo s postupnim povratkom u svoje tamošnje domove, no Netanyahu sad očito želi spriječiti taj povratak po svaku cijenu, plašeći se da bi dva diplomatska pregovaračka procesa (jedan između Sjedinjenih Država i Irana, a drugi između Izraela i libanonske vlade) mogla ubuduće ograničiti njegovu slobodu djelovanja protiv proiranske milicije Hezbolah u južnome Libanonu.
Nakon što je u srijedu pokrenuo više od stotinu baražnih napada na ovu malu mediteransku zemlju, ne krijući da zapravo ulaže napore za proširenje okupiranih teritorija, Izrael je u četvrtak potvrdio i da se upušta u novu veliku ofenzivu. Obznanili su i naredbu za potpunu evakuaciju područja Tira, najvećega grada u južnome Libanonu, koji zajedno s okolnim područjem ima više od 200.000 stanovnika. U Tiru su mnoge libanonske izbjegle obitelji potražile utočište tijekom dugih godina sukoba između Hezbolaha i susjedne države.
U izjavi kojom se objavljuje naredba, glasnogovornik IDF-a ustvrdio je da bi "svako kretanje južno od rijeke Zahrani moglo ugroziti živote građana". Prijetnja je proširena i na okolne općine, uključujući palestinske izbjegličke kampove, gdje žive neki od najstarijih preživjelih palestinskih prognanika još od stvaranja Države Izrael 1948. godine, kao i njihovi potomci. Netom nakon objave IDF-a započela su nova bombardiranja: najžešća su upravo ciljala grad Tir, gdje su timovi civilne zaštite koristili zvučnike kako bi upozorili stanovnike da se maknu s ulica usred raširene panike. Druga su izraelska raketiranja, javljaju stalni dopisnici iz Libanona, ciljala palestinske izbjegličke kampove poput Rashidieha, mjesta koja je Izrael napao nekoliko puta od početka sukoba 2023. godine. Područje Nabatiye, drugog grada na jugu Libanona iz kojeg je Izrael također zahtijevao evakuaciju, najteže je pogođeno jučerašnjim bombardiranjem. U jednom udaru ubijena su tri člana iste obitelji, javila je libanonska novinska agencija, izvijestivši i o velikoj šteti na kućama i poslovnim objektima.
Izraelski ratni zločinac na funkciji premijera još je u utorak dao naslutiti da je naredio eskalaciju ofenzive protiv Hezbolaha (a ustvari protiv svih libanonskih civila), i to usprkos otpočetom pregovaračkom procesu o miru na Bliskom istoku. Svoju je odluku povezao s navodnim napadima šijitske militantne skupine na izraelske trupe pomoću dronova povezanih optičkim nitima, oružja koje izraelski obrambeni sustavi ne mogu otkriti ni presresti. Optički vođeni dronovi navodno su odgovorni za smrt većine od 23 izraelska vojnika koje je Hezbolah ubio u zadnja dva mjeseca. Šijitska skupina u više je navrata, istinabog, obznanila kako u Libanonu neće položiti svoje oružje sve dok izraelske trupe nastavljaju okupaciju susjedne države.
Kombinacija pucnjave i izraelskih naredbi za "humano preseljenje", odnosno izgon stanovništva iz svojih domova, vratila je Libanon u dane neposredno nakon 2. ožujka, kad se otvoreni rat nakon dugo vremena vratio u tu napaćenu zemlju. Prema podacima tamošnjeg Ministarstva zdravstva, od tada je u izraelskoj ofenzivi poginulo najmanje 3269 ljudi. I druge statistike u Libanonu jednako su alarmantne: telefonska linija za sprječavanje samoubojstava, koju vodi libanonska organizacija Embrace, prima oko 55 poziva dnevno, znatno više nego prije. Ljudi su zarobljeni u vječitoj ratnoj psihozi i imaju kroničan osjećaj da ne mogu kontrolirati svoje okolnosti, utjecati na situaciju ili išta promijeniti u svojim životima. Demoralizacija i opći gubitak nade sve su veći sa svakim slučajem pogibije nekog civila, a posebno čitavih obitelji. Obiteljske kuće u naseljima južnoga Libanona obnavljale su se godinama nakon prethodnih ratnih djelovanja, a sad ih iznova sustavno uništava IDF. Izrael u pravilu puca na svakoga tko uđe u zgrade koje su dugo prazne. Suočena s prijetnjom pogibelji od žičanih dronova kojima Hezbolah pilotira iz skrovišta udaljenih kilometrima od mjesta napada, izraelska vojska provodi u libanonskim naseljima taktiku iz Gaze: doktrinu sravnjenih gradova. I naredba za iseljenje čitave zone 40 kilometara daleko od izraelske granice pravda se tobožnjim pokušajem neutralizacije ovih militanata, no najčešće je to izgovor za širenje područja okupacije.
Ne treba zaboraviti da je i u Libanonu i u Gazi upravo na snazi tobožnji dogovoreni prekid vatre. Dok se u Libanonu širi ofenziva i okupacijska zona, u Gazi se nastavljaju ciljana bombardiranja i ciljani atentati na vodstvo Hamasa. IDF je prije dva dana ubio navodnog novog vođu Hamasa Mohammeda Odeha, njegovu suprugu i dvoje djece, i to 11 dana nakon što su isto učinili njegovu prethodniku, Izz al-Din al-Haddadu. Kad je u srijedu Mirovni odbor pod predsjedanjem Donalda Trumpa vršio pritisak na Hamas da se razoruža, izraelski ministar obrane Israel Katz najavio je da će uskoro u Gazi iznova provesti "plan dobrovoljne emigracije". To je jasan eufemizam za etničko čišćenje koje, na papiru, sporazum o primirju izričito zabranjuje.
U izraelskom političkom i medijskom diskursu, pojam "prekid vatre" normaliziran je odavno kao puka laž o smanjenju neprijateljstava tijekom koje Izrael nastavlja okupirati teritorij i svakodnevno bombardirati, dok istovremeno zahtijeva da suprotstavljena strana potpuno prekine svoje napade. I kad se tiče Libanona i kad se tiče Gaze, Netanyahuu i IDF-u je sve što rade omogućio Donald Trump, govoreći jedno, a dopuštajući sasvim drugo. Na palestinskom teritoriju vlastitim je riječima prije osam mjeseci službeno proglasio "kraj rata". U Libanonu, dva dana nakon prestanka neprijateljstava u travnju, napisao je na svojem računu na društvenoj mreži Truth: "Izrael više neće bombardirati Libanon. Dosta je bilo!"
Washington je službeni jamac mirovnog pakta između Izraela i Libanona, no u praksi iza zatvorenih vrata uporno se dogovara s Izraelom, svojim glavnim saveznikom na Bliskom istoku, o tome koliko će i gdje dopustiti Netanyahuu da prekrši svaki mir. Dosad su uglavili prilično jasan dogovor: puna sloboda djelovanja u južnom Libanonu i dolini Bekaa, ali bez napada na Bejrut, osim preciznijih raketiranja čelnika Hezbolaha.
Vojni fokus u Libanonu pitanje je izraelskog straha od buduće vezanosti ruku. Netanyahu je svjestan da bi ga Trump preko noći mogao iznenaditi sporazumom s Iranom koji izraelski vođa ne želi, a što bi ga moglo prisiliti na to da zaustavi operacije i u Libanonu. S vezanim rukama, izraelski vojni udari više ne mogu značajno utjecati na ravnotežu bliskoistočnih snaga. Svaka aktualna izraelska ofenziva čini se zato kao izborna kampanja, odnosno demonstracija sile pet mjeseci prije tamošnjih izbora. "Budući da ga Washington sprječava da poduzme neku masovniju akciju u Iranu ili Bejrutu, Libanon je utješna nagrada koja je Netanyahuu politički potrebna", riječi su Amosa Harela, vojnog komentatora izraelskih novina Haaretz.
No ono što je Netanyahuu i njegovim jastrebovima predizborna i ratna utjeha, nekome je životna tragedija i trajna nesreća. Posljednjih mjeseci izraelska vojska raselila je više od milijun Libanonaca iz njihovih domova; svela je tisuće sela iznova na puke ruševine (iz kojih izraelski vojnici kradu vozila i drugu imovinu) i pokrenula brutalnu kampanju bombardiranja, kako bi naglasila da je Libanon efektivno isključen iz primirja između Irana i SAD-a. Netanyahuovi koalicijski ministri i dokazani cionistički fašisti, međutim, bore se aktivno za još radikalnije poteze: ultranacionalistički ministar financija Bezalel Smotrich poziva na rušenje "barem deset zgrada u Bejrutu" za svaki Hezbolahov dron koji cilja njihove vojnike. Ministar nacionalne sigurnosti, izraelski "gestapovac" Itamar Ben Gvir, otišao je još dalje, zalažući se za "nastavak punokrvnog rata" i guranje Libanona u potpunu tamu prekidom opskrbe električnom energijom. To je doktrina koju su cionistički radikali primijenili i u Gazi nakon sedmomjesečnog primirja, ostavljajući čak i bolnice i rodilišta bez nasušnih količina struje za medicinska pomagala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....