Kao da se sprema veliki preokret. Šefica Europske komisije Ursula von der Leyen javno priznaje da je bojkot jeftinih ruskih energenata Europu "skupo koštao”, Europska unija razmatra obnovu uvoza ruskog plina, a Danska je dala dozvolu za obnovu uništenih plinovoda Sjeverni tok, čiji je smisao da ruski plin dopremaju u Europu.
Izgleda da su se veliki planeri grdno preračunali. Zamisao je bila da europske zemlje odbace ruski plin i time izazovu lančani niz događaja koji će dovesti do sloma Putinovih ratnih ambicija, a možda i do disolucije Rusije. No, stvarnost je još jednom potvrdila točnost legendarnog splitskog grafita: "Pretpostavka je majka svih zajeba.”
Na papiru se sve činilo idealno. Prekidom europskog uvoza ruskog plina Moskva bi ostala bez novca za financiranje rata, zbog čega bi ruski ratni stroj implodirao, a u kombinaciji s neviđenim zapadnim sankcijama životni standard u Rusiji bi se toliko urušio da bi se bijes ruskih mužika okrenuo protiv Kremlja i Vladimir Putin bi bio detroniziran, a Ukrajina spašena, i svi bi sretno živjeli do kraja života.
Kad ono – sve je ispalo drugačije od zamišljenog. Umjesto da Rusija ostane bez para, Moskva je plinske tokove preusmjerila na Kinu i Indiju, nastavivši zarađivati i financirati rat. Umjesto da se rusko gospodarstvo uruši, zbog povećanih cijena energije počela su se urušavati europska gospodarstva. Umjesto da se sroza životni standard Rusa, počeo se srozavati standard Europljana, ponajviše zbog inflacije i rasta računa za plin i struju.
"Narušavanje energetske sigurnosti Njemačke dovelo je do najvećeg pada njemačkog životnog standarda od Drugog svjetskog rata”, objavio je prošlog tjedna Reuters, dok se u nedavnoj studiji Foruma za novu ekonomiju ističe da bi neuspjeh u zaštiti njemačke industrije od skoka cijena energije mogao ovu dekadu pretvoriti u "izgubljeno desetljeće za Njemačku”.
Vlak na slijepom kolosijeku
Ukratko, umjesto da padne Putin, pao je niz europskih vlada - neke i dvaput - dok je Putinova popularnost u Rusiji s predratnih 60 posto skočila na stabilnih 80 posto. Umjesto da se raspadne Rusija, počelo se šuškati o mogućem raspadu Europske unije. Kako je to moguće? Gdje je pošlo naopako?
Razlozi su matematičke prirode. Umjesto jeftinog ruskog plina, Europa se okrenula uvozu skupljeg ukapljenog plina (LNG) iz SAD-a i Norveške, što je matematički neumoljivo dovelo do povećanja ukupnih energetskih troškova, a time i do dramatičnih posljedica ne samo po europska kućanstva, nego i po europsku industriju.
Osobito je stradalo njemačko gospodarstvo – naročito kemijska, metalurška i automobilska industrija – koje se već dvije godine nalazi u recesiji. A kako njemačka ekonomija odavno figurira kao "lokomotiva Europe”, jasno je da s tako ruiniranom lokomotivom i europski vlak mora završiti na slijepom kolosijeku.
Tako su rezultati bojkota ruskog plina ispali suprotni od željenih. Tragična je činjenica što takav rasplet uopće nije bio neočekivan. Dapače, na njega su još od početka ukrajinskog rata ukazivali vodeći njemački industrijalci, koji su upozoravali da porastom ulaznih (energetskih) troškova njemačka industrija postaje nekonkujrentna na svjetskom tržištu, što će neminovno dovesti do deindustrijalizacije zemlje.
Međutim, europskoj političkoj eliti trebalo je više od dvije godine da shvati ono što su njemački kapitalisti uočili odmah: bez jeftinog ruskog plina Europa postaje drugorazredni ekonomski, a time i politički akter u svijetu koji se ubrzano mijenja. I zato Europa sada očajnički pokušava promijeniti strategiju koja se pokazala promašenom i kontraproduktivnom.
Njemačka i Mađarska u kupe, Poljska u špade
Moguću promjenu EU politike prema energetskoj suradnji s Rusijom najavila je šefica Europske komisije Ursula von der Leyen, koja je na nedavnom skupu svjetskih moćnika u Davosu priznala da je prekid te suradnje "skupo koštao” Europsku uniju. A prošlog tjedna Financial Times (FT) je objavio da EU razmatra mogućnost ponovnog uvoza ruskog plina kao dio mirovnog sporazuma za Ukrajinu.
Prema pisanju britanskog lista, ovu ideju snažno podržavaju Njemačka i Mađarska, čiji dužnosnici argumentiraju da bi nastavak uvoza ruskog plina mogao značajno smanjiti troškove energije u EU, ali i potaknuti Moskvu da uđe u pregovore oko Ukrajine.
"Postoji pritisak nekih velikih država članica na cijene energije, i ovo je jedan od načina da se one smanje. Na kraju, svi žele niže troškove energije”, rekao je visoki EU dužnosnik za FT.
No, ta ideja nailazi na snažan otpor u Poljskoj i baltičkim zemljama, koje drže da se nikakve veze s Rusima ne smiju obnavljati. Tako je poljski predsjednik Andrzej Duda poručio da Njemačka "ne bi trebala biti u iskušenju” da obnovi ruske plinske isporuke samo zato što joj se gospodarstvo bori s recesijom.
Iz toga možemo zaključiti da je toliko zazivano europsko jedinstvo donekle potkopano zbog energetskog problema. Možemo naslutiti i da će se te interne nesuglasice između EU članica samo intenzivirati uslijed najavljene obnove oštećenih plinovoda Sjeverni tok. Danska je, naime, prošlog tjedna dala dopuštenje tvrtki Nord Stream 2 AG, koja je operater plinovoda, da počne s radovima na obnovi plinovoda kako bi se oni mogli staviti u pogon.
Podsjetimo, kako bi se podcrtalo europsko jedinstvo na antiruskoj osnovi – i spriječilo da neki slabiji europski karakteri ukažu da bojkot ruskog plina neće ubiti Rusiju, nego Europu - Nepoznat Netko je u rujnu 2022. ciljanim eksplozijama oštetio plinovode Sjeverni tok 1 i 2, izgrađene kako bi plin iz Rusije, preko Baltičkog mora, stizao direktno u Njemačku.
Nije pogrešno reći da su plinovodi Sjeverni tok 1 i 2 zamišljeni kao energetski krvotok Europe. Također, nije pretjerano reći da je onaj tko je sabotirao plinovode zapravo sabotirao europsku ekonomsku budućnost.
Nazovi Moskvu radi plina
Dvadeset osam mjeseci kasnije, baš prošlog tjedna, Danska je naložila operateru plinovoda Sjeverni tok da zaštiti i poklopi odsječene krajeve triju uništenih cijevi. Kako piše Reuters, to bi omogućilo da ce cijevi podignu na površinu radi krpanja rupa nastalih eksplozijama.
"Danska energetska agencija izdala je 28. siječnja 2025. dozvolu tvrtki Nord Stream 2 AG za obavljanje određenih aktivnosti na postrojenju plinovoda Sjeverni tok 2 u Baltičkom moru. Radnici namjeravaju sačuvati oštećeni cjevovod, postavljajući posebne čepove na svaki otvor kraja cijevi kako bi se spriječilo daljnje ispuštanje plina i ulazak morske vode zasićene kisikom”, objavila je i ruska državna agencija TASS.
Ideja o ponovnim isporukama ruskog plina ima osobitu podršku na njemačkoj krajnjoj desnici, gdje visoki dužnosnici stranke Alternativa za Njemačku (AfD) već dugo traže obnovu odnosa s Rusijom.
"Sjeverni tok ponovno ćemo staviti u pogon, možete računati na to!” poručila je prošlog tjedna na stranačkoj konferenciji čelnica ove partije Alice Weidel.
Paralelno s time, sve više se piše da je inicijativu za vraćanje ruskog plina pokrenuo odlazeći njemački kancelar Olaf Scholz, koji je u studenome telefonski nazvao Putina u Moskvu: bio je to njihov prvi razgovor nakon dvije godine, nakon kojeg je Putin rekao da je spreman ponovno pokrenuti isporuke plina Njemačkoj, ako postoje odgovarajući uvjeti.
"Pristajanje Njemačke na takav potez ostavilo bi loš imidž na navodnu nepokolebljivost potpore Ukrajini, ali bi imalo ekonomskog smisla”, piše njemačka agencija Bne IntelliNews.
Ukratko, diplomatski poraz, ali ekonomski logičan potez. Inače će onaj vlak teško mrdnuti s onog slijepog kolosijeka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....