Europa se već godinama pokušava osloboditi ovisnosti o ruskom plinu. Obvezala se uvoz energije iz Rusije već do 2027. potpuno svesti na nulu, no Trumpova Amerika sad je pokušava pokolebati u takvim namjerama. Američki investitor Stephen P. Lynch, veliki republikanski donator, još je prošli mjesec pokušao uvjeriti njemačke dužnosnike u genijalnost plana svoje kupnje ruskog podmorskog plinovoda Sjeverni tok 2, iz kojega bi EU ubrzo opet mogla ‘sisati‘ jeftinu rusku energiju.
Ista namjera zasigurno je bila i jedna od tema razgovora između Donalda Trumpa i njemačkog kancelara Friedricha Merza u Bijeloj kući. Merz je ranije zauzeo prilično oštar stav protiv ideja reaktivacije Sjevernog toka, no njegova stranka nije baš unisona u tom pogledu: dani jeftine ruske energije na kojoj je snažno rasla njemačka ekonomija još joj spadaju u jako lijepe uspomene, usprkos ratu i krvoproliću.
Kakogod, biznismen Stephen P. Lynch već je uputio prijedlog za preuzimanje Sjevernog toka 2 Trumpovoj administraciji. Premda je trasa plinovoda na dnu Baltičkog mora djelomično sabotirana svojedobnom ukrajinskom diverzijom, on je uvjeren da bi se mogla osposobiti u maksimalno brzom roku. Usred frenetičnih geopolitičkih prepiranja i zbližavanja Trumpa i Putina zadnjih mjeseci, budućnost europske opskrbe energijom pojavila se tako kao još jedan izvor napetosti, i to u trenucima dok Bruxelles nastoji zacrtati neovisan put. EU je prilično svjesna da je svojedobna europska ovisnost o jeftinoj ruskoj energiji Kremlju dala snažnu prednost i mogućnost da svoj plin i naftu pretvori u ubojito oružje. Trumpa i njegove, međutim, zanima isključivo vlastiti profit: priliku da se izravno ugrade u buduću prodaju ruskog plina Europi definitivno neće propustiti.
Dok se Rusija mobilizirala za rat, bivši američki predsjednik Joe Biden prijetio je Moskvi kako "više neće biti Sjevernog toka 2" ako izvrše invaziju. Bio je nametnuo i sankcije državnoj tvrtki koja ga je posjedovala, a ni Njemačka nije dozvolila početak rada novoizgrađenog plinovoda. Nakon Putinove invazije, sve europske tvrtke i vlade naglo su smanjile svoju ovisnost o ruskom plinu, iako im je to prouzročilo znatne troškove. Amerika je, pak, znatno profitirala izvozeći svoj ukapljeni plin EU-u preko LNG terminala. Trump je, čini se, odlučio sve to ignorirati i sklopiti svoj separatni mir s Putinom. Umjesto da konkurira svom uzoru u Kremlju, odlučili su surađivati u ponovnoj prodaji ruskih fosilnih goriva Europi.
Investitor Lynch vidi svoju veliku priliku u takvoj političkoj konstelaciji. Europu sve upornije uvjerava da bi američko vlasništvo nad plinovodom jamčilo zapadni nadzor nad čitavim procesom, premda je i djetetu jasno da nitko ne može pratiti, a kamoli spriječiti, ono što Putin ubuduće kani s novcima od prodane ruske energije. Lynch je, inače, desetljećima živio u Moskvi i pitanje je li više Putinov ili Trumpov čovjek nije nešto na što bi se trebalo kladiti s velikim ulozima. Danas živi u Miamiju i predstavlja se kao ekspert za ‘derusifikaciju‘ ruske imovine po svijetu.
Prije tri godine kupio je švicarsku podružnicu ruske državne banke Sberbank koja se našla u obruču zapadnih sankcija. Svojedobno je, međutim, u ime Kremlja kupio ostatke ruske naftne tvrtke kad se njezin vlasnik, kasniji disident Mihail Hodorkovski, sukobio s gazdo Putinom. Aktualni pokušaj kupnje licence za obnovu Sjevernog toka 2 nije mu premijera: svojedobno je bezuspješno lobirao i u Bidenovoj administraciji da mu se omogući isti posao. Trumpova pobjeda na zadnjim predsjedničkim izborima dala mu je novi vjetar i velike izglede za realizaciju, jer je samo lani donirao gotovo milijun dolara Trumpovoj kampanji i drugim republikanskim budžetima. Američkim dužnosnicima uporno tvrdi kako Sjeverni tok 2 u njegovim rukama postaje „geopolitički alat za usklađivanje Rusije sa Zapadom“.
Plinovod vrijedan 11 milijardi dolara, u sadašnjem vlasništvu ruskog energetskog diva Gazproma (premda je izvorno financiran iz sredstava europskih energetskih tvrtki), prolazi kroz postupak restrukturiranja duga na švicarskom sudu. Dok neki republikanci, predvođeni senatorom Lindseyjem Grahamom iz Južne Karoline, zagovaraju pojačavanje sankcija protiv ruskog energetskog sektora, Trumpov uži interesni krug itekako je zainteresiran za povoljne energetske sporazume s Rusijom.
Europske dužnosnike i analitičare trenutno jako zbunjuje dvosmislen stav Trumpove administracije o ruskom plinu za Europu, najviše zato što bi to potkopalo cijenu skupljeg ukapljenog prirodnog plina koji se EU-u sad isporučuje iz Sjedinjenih Država. No, europskim energetičarima i industrijalcima ideja jeftinijeg plina, makar bio i ruski, nije nimalo odbojna. Čelni ljudi velikih europskih tvrtki izjavljuju ono što bi prije godinu dana bilo nezamislivo: ponovni uvoz ruskog plina mogao bi biti dobra ideja.
Kad su dobavljači u pitanju, Europa i nema previše izbora. Pregovori o povećanju isporuka s Katarom, velikim igračem na svjetskom LNG tržištu, su naglo zastali.
– Ako dođe do razumnog mira u Ukrajini, mogli bismo se uskoro vratiti na godišnje isporuke od 60 milijardi kubičnih metara, možda 70, uključujući LNG – izjavio je za Reuters Didier Holleaux, izvršni potpredsjednik francuskog Engiea.
I čelnik francuske naftne kompanije TotalEnergies, Patrick Pouyanne, upozorava Europu da nije mudro pretjerano se oslanjati na američki plin.
– Trebamo diversifikaciju, mnoštvo ruta, a ne pretjerano oslanjanje na jednu ili dvije – rekao je Pouyanne. Europa se po njemu nikada neće vratiti na uvoz 150 milijardi kubičnih metara iz Rusije kao prije rata, no 70 milijardi kubičnih metara će doseći vrlo skoro.
Kad ovako pričaju Francuzi, koji proizvode ogromne količine svoje nuklearne energije i imaju jednu od najrazvedenijih energetskih opskrba u Europi, pitanje što bi bilo razumno u njezinu ostatku postaje posve suvišno. Njemačka kemijska industrija već pet kvartala za redom smanjuje broj radnih mjesta, a sve isključivo zbog zatvaranja Sjevernog toka 2. U Zapadnoj Pomeraniji, istočnonjemačkoj regiji gdje plinovod Sjeverni tok izlazi na kopno iz Baltičkog mora, već 49 posto Nijemaca želi povratak opskrbe ruskim plinom, prema anketi koju je proveo institut Forsa. A zahtjevi njemačkih industrijalaca prava su muzika za Putinove (i Trumpove) uši.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....