Tek nešto više od mjesec dana nakon što je, uprkos upozorenjima iz Europske unije, prisustvovao Danu pobjede u Moskvi, rame uz rame sa autokratskim liderima iz svijeta i razgovarao sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić pojavio se u Ukrajini na Samitu Ukrajina-Jugoistočna Eurpa, gdje se, između ostalog, susreo i sa prvim čovjekom Ukrajine, predsjednikom Volodimirom Zelenskim.
Ukrajini je iskazao želju Srbije da nakon rata pomogne obnovi dva ukrajinska manja grada, ili nekoj manjoj regiji, a zahvalio se na poštivanju teritorijalnog integriteta Srbije – budući da Ukrajina nije priznala neovisnost Kosova i na tome što Kosovo nije pozvano na samit. Međutim, jedini nije potpisao završnu deklaraciju Samita i jedini nije položio cvijeće u spomen na pale ukrajinske vojnike.
Ovaj Vučićev potez dolazi u trenutku kada on još nije izglačao, čini se, posljedice odlaska u Moskvu, ali i u trenutku kada su odnosi sa Rusijom u silaznoj putanji nakon što je ruska tajna služba optužila Srbiju da Ukrajinu snabdjeva streljivom.
Vučićeva politika sjedanja na dvije ili čak četiri stolice traje od početaka njegove vladavine, iako je sličnu politiku vodio i tako je otvoreno nazivao i njegov demokratski prethodnik Boris Tadić.
Nije mogao izbjeći
“Vučić nije bio u prilici propustiti ovaj, iako on najradije ne bi išao na takve samite, imajući u vidu da većina država ovog regiona apsolutno stoji uz Ukrajinu i najoštrije kritikuje rusku agresiju”, kaže za Slobodnu Boško Jakšić, iskusni novinar specijaliziran za vanjsku politiku.
“Činjenica da je Vučić jedini koji nije stavio potpis na završnu deklaraciju i da nije položio cvijeće (u čast) palim ukrajinskim vojnicima jasno govori da se Srbija ne pridružuje europskoj Koaliciji voljnih koja na sve načine podržava vlasti u Kijevu i njezino suprotstavljanje Putinovim osvajačkim ambicijama. Vučić očigledno nije uspio ovoga puta, za razliku od prošlogodišnjeg samita u Dubrovniku, ublažiti neke formulacije o sankcijama Rusiji u toj završnoj deklaraciji, pa je zato Srbija ostala jedina suzdržana, a Vučić se mogao pohvaliti kako ‘nije izdao Rusiju‘ baš zbog te suzdržanosti”.
Međutim, Jakšić dodaje da sama činjenica da je otišao u Odesu potvrđuje da Beograd ipak ne želi otvoreno stati na listu Putinovih ratnih saveznika, uprkos bliskim odnosoma koje ima sa Moskvom:
“I njegovi akcenti se u prvom obraćanju zato tiču mnogo više nekih međunarodnih principa - a to je podrška teritorijalnom integritetu Ukrajine, koja je onda uzrokovala da se on zahvali Zelenskom što na samit nisu pozvani predstavnici Kosova”, i ponudom obnove ukrajinskih gradova čime je manifestirao “podršku I solidarnost”.
Vučić je tamo rekao da je ponosan na svoju vanjsku politiku koju vodi, no Jakšić kaže da mu se čini da on samo nastavlja svoju “lelujavu diplomaciju, koja ga čas udalji od jedne, čas od druge strane u ovom ratu u Ukrajini - čas od Rusije, čas od saveznika Ukrajine”:
“Ja mislim da je to jedna veoma rizična igra jer tako Beograd dovodi sebe u situaciju da mu istinski nitko ne vjeruje - ni u Moskvi, ni u Kijevu, ni na Istoku, ni na Zapadu”.
Boris Varga, politolog i novinar koji je više od 20 godina izvještavao iz regije za BBC na ukrajinskom jeziku, ocjenuje u razgovoru za Slobodnu da je Vučić otišao u Moskvu jer je bio siguran da za to neće snositi prevelike negativne posledice, ali je takođe procjenio da se sada treba pojaviti u Odesi kako se ne bi previše distancirao i otuđio od Zapada:
"Vučić je još kao mladi političar naučio lekcije iz uspona i pada Slobodana Miloševića, da ne treba imati Zapad za neprijatelja i da ne smije zapostavljati veze s Rusijom“.
"Vučiću je potrebna Rusija, a Putinu Srbija. I to je već uspostavljena geopolitička simbioza u kojoj su crvene linije veoma elastične. Vučićevi birači su bivši radikali, konzervativci i nacionalisti, koji su uglavnom i rusofili. Za njih je dovoljna iracionalna proruska retorika, bez obzira na djela. Zato Vučić može u jednom danu izgovoriti i napraviti potpuno kontradiktorne i različite poteze od kojih ima političku korist. I to će biti tako dok se Srbija i njena opozicija jasno i odlučno ne odrede u vezi demokratskih vrijednosti i orijentacije ka EU“, kaže Varga.
On dalje ocjenjuje kako je "Putinu Srbija tijekom rata u Ukrajini pogodna za propagandu tobože pobjede nad ’trulim’ Zapadom i EU. Srbija je za Rusiju sidro utjecaja na Zapadnom Balkanu. Dok je otvorenog pitanja Kosova, Rusija je u Srbiji kao da je doma. Neuspješan koncept tranzicijske pravde i deficit povjerenja plodno su tlo za ideju ’srpskog svijeta’, obnovljenog i poraženog koncepta ’Velike Srbije’. To je ustvari ideja ’ruskog svijeta’ kojom je sve u Ukrajini i počelo još prije ankesije Krima. Putin ne mora imati drugi oružani front u Europi, na Zapadnom Balkanu, njemu je dovoljno tu u regiji držati pojedine države podalje od EU i NATO“.
Što kada se te "stolice” srbijanske vanjske politike izmaknu?
Na pitanje Slobodne dokle ovakva Vučićeva politika “sjedanja na više stolica” može trajati, što se sve više pitaju i zemlje koje vode vanjsku politiku poput "dobrog đaka" - sve češće i javnost u Hrvatskoj - Jakšić odgovara: "Može dokle god Vučić može rasprodavati Srbiju i nuditi litij Njemcima, ili kupovati za tri milijarde eura ‘Rafale’ od Francuske... On na taj način kupuje naklonost Zapada, a dio Zapada je spreman iz svojih pragmatičnih interesa ne zamjerati mu ni to što on ne uvodi sankcije Rusiji, ni što je išao na paradu u Moskvu 9. svibnja, niti će mu posebice zamjeriti što sada nije potpisao deklaraciju u Odesi”.
Na prvi pogled, ta njegova politika sjedenja na nekoliko stolaca funkcionira. Ali, na duži rok, pa ni na srednji rok, to je politika koja će Srbiju ozbiljno koštati. To što će možda koštati Vučića je njegova stvar, ali on nanosi velike štete dugoročnim i srednjoročnim interesima Srbije, zaključuje Jakšić.
Varga primećuje da, iako je na početku ruske agresije dobio upozorenja iz Bruxelessa i Washingtona da Srbija neće moći dugo sjediti "na dvije stolice“, Aleksandar Vučić je "za osobne političke potrebe maksimalno iskoristio rat u Ukrajini“.
"Prvo je 2022. godine do bizarnosti iskoristio i ekspluatirao rusofilska i velikosrpska rasploženja u društvu kako bi dobio izbore. Zatim je pažljivo pratio podjele unutar EU-a oko Ukrajine i kao uzor uzeo politiku (mađarskomg premijera Viktora) Orbana i (premijera Slovačke Roberta) Fica“.
I Varga, kao i Jakšić, smatra bitnim planove s litijem ili poslove sa avionima:
"Državama Zapada, koje sve više vode neokolonijalnu politiku, Vučić daje sve što traže – od litija, do velikih unosnih poslova i oružja. Nema više principijelnosti u EU, pa ni utiska kredibilnosti. Srpski predsjednik je omiljeni stabilokrata Brusselsa i to se više diplomatski i ne krije. Istovremeno, Putinu je Vučić potreban kako bi se mogao hvaliti da ima podršku među kandidatima za EU. Vučić može sjedeti na velikoj Putinovoj proslavi na Crvenom trgu i prodavati Ukrajini streljivo kojim Oružane snage Ukrajine svakodnevno eliminišu na stotine ruskih vojnika u besmislenim krvavim jurušima“, kaže Varga.
‘Nema nesvrstanih‘
Jakšić, međutim, ipak primećuje kako “mi živimo danas u vrijme ozbiljnog svrstavanja”, te da “nema nesvrstanih", pogotovu u Europi.
“Mi živimo u vrijeme kada su Švedska i Finska napustile svoje stoljetne pozicije neutralnosti i ušle u NATO i od jedne zemlje koja je kandidat za članstvo u EU se očekuje približavanje vanjskoj i sigurnosnoj politici Ukrajine, a ne udaljavanje. Mi se poslednjih godina udaljavamo - i onaj procenat suglasnosti s vanjskom politikom europskom se smanjuje, umjesto da raste, za razliku od Crne Gore i Albanije koje su u visokom postotku usaglasile svoje vanjske politike. Mi imamo jedan retro trend, ali njemu pomaže taj - ne mogu ne reći - ciničan pristup dijela Zapada i EU-a, koji kaže "nama je važno da osiguramo litij, nama je važno prodati avione, a hoće li će se Srbija reformirati, hoće li se demokratizirati - to nije bitno. Tu vidimo i koliko dugo se značajan deo Euproske unije nije izašnjavao po pitanju stuentskih protesta”, zaključio je Jakšić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....