Tjedan dana nakon početka američko-izraelske vojne kampanje protiv Irana, europski čelnici i dalje su jedinstveni u svojim rezervama prema operaciji koju nikada nisu tražili. No stvarnost je takva da su iz dana u dan sve više uvučeni u nju, što izaziva političke i diplomatske glavobolje od Londona do Berlina.
Napetosti su vidljive u sve većem jazu između riječi europskih čelnika i naredbi koje izdaju svojim vojnim zapovjednicima da upute ratne brodove, zrakoplove i drugu vojnu opremu na Bliski istok.
"Mi nismo u ratu", napisao je francuski predsjednik Emmanuel Macron u četvrtak na društvenim mrežama. "Ne želimo ići u rat", istoga je dana poručila talijanska premijerka Giorgia Meloni u razgovoru s medijima. "Nećemo se pridružiti američko-izraelskim ofenzivnim napadima", rekao je britanski premijer Keir Starmer u ponedjeljak u parlamentu.
Europa se našla u sve dubljoj dilemi. S jedne strane, njezini čelnici moraju zaštititi svoje građane koji su ostali u regiji, poštovati obrambene sporazume s arapskim državama i, u nekim slučajevima, dopustiti Sjedinjenim Državama korištenje svojih vojnih baza kako ne bi antagonizirali predsjednika Donalda Trumpa.
S druge strane, moraju izbjeći preotvoreno iskazivanje potpore američkim akcijama kako bi spriječili vojni odgovor Irana, ali i političke posljedice kod kuće, jer je javnost u Europi sve nervoznija i ne želi još jedan dugotrajni rat na Bliskom istoku.
Macron je, primjerice, odgovarao mladoj ženi na Instagramu koja ga je zamolila da Francusku drži podalje od rata kako bi mogla živjeti u miru. "Razumijem vašu zabrinutost", napisao je, "ali želim biti vrlo jasan – vi ne idete u rat."
Ipak, Francuska je podigla borbene zrakoplove Rafale iznad Ujedinjenih Arapskih Emirata nakon što je napad dronom pogodio francusku pomorsku bazu u Abu Dhabiju. Macron je također naredio da nosač zrakoplova "Charles de Gaulle" krene prema istočnom Sredozemlju, gdje bi mogao sudjelovati u francuskim naporima da strateške pomorske rute ostanu otvorene.
U Italiji je Giorgia Meloni pristala rasporediti sustave protuzračne obrane u državama Perzijskog zaljeva kako bi ih zaštitila od iranskih projektila i dronova. Italija je također dopustila američkim zrakoplovima korištenje svojih baza, iako je Meloni naglasila da je riječ o logističkoj potpori, a ne o sudjelovanju u napadima.
Čak i takva ograničena potpora dovela je Meloni u nezgodan položaj pred talijanskim biračima. Trump, s kojim je godinama pažljivo gradila odnos, izrazito je nepopularan u Italiji. Njezin oprezan pristup sada bi mogao ugroziti vladu koja se krajem mjeseca suočava s referendumom o pravosudnoj reformi.
Ova epizoda također je otvorila pitanje koliko su zapravo bliski odnosi između Meloni i Trumpa. Američki predsjednik nije unaprijed obavijestio Italiju o napadu, a nema ni mnogo dokaza da je Meloni nakon toga imala ikakav utjecaj na njegove odluke.
U Velikoj Britaniji Keir Starmer suočava se s kritikama saveznika koji strahuju da se previše približava američkoj operaciji, ali i s podbadanjima Donalda Trumpa. Američki predsjednik rekao je da britanski premijer "nije Winston Churchill" nakon što London nije dopustio korištenje svojih baza za početni napad na Iran. Napetosti nisu splasnule ni nakon što je Starmer poslao borbene avione Typhoon, brodove i sustave za obranu od dronova.
Njemački kancelar Friedrich Merz možda je najbolje sažeo europsku dilemu nakon sastanka s Trumpom u Ovalnom uredu u utorak.
"Ne znamo hoće li ovaj plan uspjeti i hoće li vojni udari izvana dovesti do političkih promjena iznutra", rekao je Merz. "Ovaj plan nije bez rizika, a i mi bismo morali snositi njegove posljedice."
Unatoč tim sumnjama, Merz je kod kuće doživio kritike jer nije branio Starmera i španjolskog premijera Pedra Sáncheza kada ih je Trump kritizirao zbog odbijanja da američkim zrakoplovima dopuste korištenje baza.
Za europske čelnike ne postoji savršen način da istodobno smire Trumpa i ograniče negodovanje kod kuće. Tjedan dana nakon početka rata Britanija je, tiho i bez velike pompe, ipak pružila značajnu vojnu potporu Sjedinjenim Državama. No ni to nije spriječilo Trumpove kritike, dijelom zato što Starmer tu potporu nije javno isticao.
"Učinili smo puno više od Nijemaca, a Merz je ipak dobio pohvale u Ovalnom uredu", rekao je bivši britanski savjetnik za nacionalnu sigurnost Peter Ricketts. "Svi ovi čelnici hodaju po tankoj žici – a ta je žica za Starmera još i viša."
Analitičari upozoravaju da Europa ionako ima ograničen utjecaj na tijek rata. Trump ih nije konzultirao prije početka operacije, a ni sam nije bio dosljedan u objašnjavanju njezinih ciljeva. Vjerojatnije je, smatraju, da će na njegove odluke utjecati čimbenici poput cijena nafte, stanja na financijskim tržištima i raspoloženja njegove političke baze.
Budući da su po strani u glavnom ratnom sukobu, neke europske države fokusiraju se na područja u kojima imaju posebne interese. Francuska, primjerice, pokušava spriječiti da se Libanon dodatno uvuče u rat, nakon što je proiranska skupina Hezbolah odande ispalila rakete prema Izraelu, što je izazvalo snažan izraelski odgovor.
Pariz je objavio da će libanonskoj vojsci isporučiti oklopna transportna vozila kako bi pomogla u suzbijanju Hezbolaha. Macron je o Libanonu razgovarao i s Trumpom te je u razgovorima s regionalnim čelnicima, uključujući izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, zagovarao primirje.
"Treba učiniti sve kako bi se spriječilo da ova zemlja, bliska Francuskoj, ponovno bude uvučena u rat", poručio je Macron.
Analitičari kažu da je francuski utjecaj na Izrael vjerojatno tek neznatno veći od onoga na Sjedinjene Države. No to, smatraju, ne bi trebalo spriječiti Macrona i druge europske čelnike da jasno iznose svoje stavove o smjeru vojne kampanje, čak i ako to izazove napetosti s Trumpom.
"Moraju to činiti jer su izabrani političari", rekao je Mark Leonard iz Europskog vijeća za vanjske odnose. "Pretvarati se da nemate nikakvu kontrolu nad događajima neće dobro proći kod europske javnosti. Ljudi su već uznemireni i frustrirani."
Iako su na početku rata imali malo utjecaja, analitičari smatraju da bi se europski čelnici mogli osjećati odlučnije kako sukob bude trajao. Razlog je taj što bi Europa mnogo izravnije od Sjedinjenih Država osjetila posljedice destabiliziranog Irana.
"Ako bi došlo do stvarnog kolapsa, fragmentacije i velikih izbjegličkih valova iz Irana, to bi imalo ogroman utjecaj na Europu", rekao je Thomas Wright iz instituta Brookings. "Pitanje je hoće li pokušati uvjeriti Trumpovu administraciju da shvati taj scenarij i pokuša ga izbjeći."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....