Je li moguće da europski političari napokon dolaze pameti? Nakon što su tri godine rezolutno odbijali svaku mogućnost pregovora s Moskvom – djetinjasto se ufajući da će sankcije slomiti Rusiju – sada radikalno mijenjaju stav. Kako piše američki list Politico, u strahu da će Trump s Putinom sklopiti mirovni sporazum nepovoljan za Europu, Bruxelles sada traži svog čovjeka koji bi pregovarao s Putinom.
"Europske vlade vrše pritisak na EU da imenuje pregovarača koji će zastupati njihove interese u vezi s Ukrajinom, bojeći se da će Sjedinjene Države iza njihovih leđa sklopiti dogovor s Rusijom", navodi Politico, precizirajući da su idejni tvorci plana – Francuska i Italija - osigurali podršku u Europskoj komisiji i među nekoliko drugih zemalja za tu poziciju.
"Francuski predsjednik Emmanuel Macron i talijanska premijerka Giorgia Meloni udružili su snage posljednjih tjedana kako bi pozvali na otvaranje diplomatskih kanala prema ruskom vođi Vladimiru Putinu i njegovom užem krugu, čak i dok mirovni pregovori u Bijeloj kući posrću", piše Politico.
Pozivajući se na trojicu (anonimnih) diplomata i dužnosnika izravno upoznatih s pregovorima, navedeni list naglašava da je Europa shvatila da svoje "crvene linije" - poput potencijalnog budućeg članstva Ukrajine u NATO-u - može održati samo ako EU ima mjesto za pregovaračkim stolom.
"Ovaj neviđeni potez označio bi veliku promjenu u načinu na koji se Europa uključuje u niz bilateralnih razgovora koje je posredovao američki predsjednik Donald Trump, a dolazi u trenutku kada kontinent nastoji pokazati da je spreman igrati glavnu ulogu u bilo kakvom rješenju kojim bi se okončao četverogodišnji rat", ističe Politico.
Ursula ili Kaja?
Oko čitavog plana još je mnogo nejasnoća. Sugovornici Politica priznaju da ključni aspekti ove inicijative - poput toga hoće li traženi pregovarač predstavljati samo EU ili cijelu "koaliciju voljnih", uključujući Britaniju i druge zemlje - tek trebaju biti razrađeni. Također, nije određen ni diplomatski rang pregovarača, pa se ne zna hoće li se za tu poziciju formalno imenovati neki europski birokrat, ili će se uloga neformalno delegirati nekom aktualnom državnom lideru.
Jedan od sugovornika Politica je i bivši američki veleposlanik pri NATO-u Kurt Volker, koji je u prvom Trumpovu mandatu bio specijalni izaslanik SAD-a za Ukrajinu. Volker je potvrdio da Europska unija mora biti asertivnija ako želi biti uključena u pregovore, ali je istaknuo teškoće i probleme koji će pri izboru europskog pregovarača neminovno nastati između različitih europskih tijela, odnosno između vodećih europskih političara.
Konkretno, prije svega se radi o potencijalnom sukobu između predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i visoke predstavnice EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaje Kallas, koja predsjeda Vijećem za vanjske poslove uz pomoć Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS).
"Ako bi Europa imenovala posebnog izaslanika, pitanje je koga ta osoba predstavlja? Kome odgovara?" pita se Volker. "Ako bi to bila Von der Leyen, koja time stavlja Kaju Kallas i Službu za vanjsko djelovanje na marginu - većina izaslanika obično je bila unutar Službe za djelovanje, ali onda bi to bilo na tako niskoj razini kada bi trebali izravno razgovarati s Putinom, ne bi funkcioniralo. A mogu samo zamisliti rasprave u Komisiji ako bi Vijeće dalo izaslanika. To nikad ne bi prošlo", drži Volker.
Draghi ili Stubb?
Dva dužnosnika Europske unije naglasila su za Politico da ne postoji uloga posebnog izaslanika za pregovore s Rusijom i da je svaki razgovor o kandidatima preuranjen. Treći dužnosnik, pak, dao je pitijsku izjavu: "Nijedan od ovih poslova ne postoji dok ne postoji." Ipak, kako navodi Politico, nakon što su Macron i Meloni izlobirali plan za imenovanje pregovarača s Moskvom, krenule su rasprave o tome tko bi od visokih europskih političara i dužnosnika mogao doći u obzir za tu utjecajnu poziciju.
U tom kontekstu, osim Kaje Kallas, spominju se i nekadašnji talijanski premijer Mario Draghi i aktualni finski predsjednik Alexander Stubb.
"Talijanski ministar Giovanbattista Fazzolari - utjecajni saveznik premijerke Meloni, čija se ukrajinska supruga smatra zaslužnom za izgradnju podrške Kijevu unutar rimske vladajuće koalicije - rekao je tijekom vikenda da bi mjesto posebnog izaslanika trebalo ponuditi bivšem talijanskom premijeru Mariju Draghiju", piše Politico, te nastavlja:
"U međuvremenu, još četiri diplomata primijetila su da se finski predsjednik Alexander Stubb često smatra potencijalnim predstavnikom Europe u svim razgovorima s Washingtonom i Moskvom. Diplomatski veteran desnog centra uspostavio je prijateljske odnose s Trumpom dok su igrali golf, dok njegova zemlja graniči s Rusijom i bila je meta hibridnih kampanja Kremlja", piše američki list.
Tko je igrao hokej s Putinom?
Ovdje valja reći da su bar neka od ovih imena posve nerealna, odnosno nepodesna za razgovore s Rusijom, jer ih Rusija naprosto neće prihvatiti. Kaja Kallas svoju je političku poziciju stekla upravo na temelju vlastite patološke rusofobije, koju potencira kad god i gdje god može. Među ostalim, više je puta izjavljivala da bi Rusiju trebalo razbiti na desetke manjih država koje ne bi predstavljale opasnost za svijet.
Koja bi zemlja za pregovarača suprotne strane prihvatila osobu koja javno zaziva nestanak te zemlje? Na to ne bi pristao ni Lihtenštajn. U ruskim medijima Kaja Kallas je predmet sprdnje, njezin autoritet u eventualnim pregovorima s Rusijom je puno manji od nule. Sama činjenica da je osoba s takvim stavovima imenovana za šeficu europske diplomacije mnogo govori o razornoj degradaciji te diplomacije. Ta degradacija je i jedan od razloga zbog kojih ukrajinski rat traje ovoliko dugo.
Ni Stubb kod Rusa ne kotira puno bolje, jer je i on javno odašiljao uvredljive poruke Moskvi. To što igra golf s Trumpom nije garancija za uspjeh pregovora s Rusijom. U tom smislu možda bi pogodniji bio njegov prethodnik na mjestu predsjednika Finske, Sauli Niinistö, koji je igrao hokej s Putinom.
U svakom slučaju, pohvalno je što se Europa želi uključiti u pregovore s Rusijom kao samostalan akter, a ne više kao američki potrčko. No, elementarni zdravi razum nalaže da za tako delikatan pregovarački posao valja odrediti nekog ideološki neostrašćenog tehnokrata (poput Draghija ili nekog sličnog), a ne ljude čija je glavna osobina da mrze Ruse više nego drugi ljudi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....