Evo u kojoj afričkoj zemlji je najviša prosječna plaća, a u kojoj je najniža. Mogli bi se iznenaditi iznosima...

Prosječne plaće u deset afričkih država otkrivaju sliku tržišta rada razapetu između velikih potencijala i brojnih izazova. Nakon godina inflacije, političkih previranja i različitih stopa gospodarskog rasta, podaci za 2025. pokazuju značajne razlike među državama.

U najvećoj afričkoj ekonomiji, Nigeriji, prosječna mjesečna plaća iznosi oko 146€, dok se u velikim tvrtkama penje i do 412€. Južnoafrička Republika, tradicionalni ekonomski lider juga kontinenta, bilježi prosječne mjesečne neto plaće od oko 1,115 do 1,200€, s visokim razlikama među sektorima i urbanim sredinama. Egipat, svjetski poznat po bogatoj povijesti i rastućoj tehnološkoj industriji, ima prosječnu plaću između 206€ i 244€, a razlike ovise o obrazovanju i industrijskoj grani.

Maroko je snažno integriran u globalno tržište, pa su plaće nešto veće i prosječno dosežu oko 1,742€ mjesečno, ponajviše zbog outsourcinga i tehnološkog sektora, dok je medijan niži i znatan udio stanovništva zarađuje manje od prosjeka. U Keniji, privlačnoj za outsourcing iz Europe i Amerike, prosječna plaća doseže 300€, a u javnom sektoru oko 240€, dok je u velikim poduzećima znatno viša. Ghana, jedna od vodećih zapadnoafričkih država, bilježi prosječnu plaću od oko 275€, s većim prihodima u velikim tvrtkama – oko 386€ mjesečno.

Etiopija, zemlja brzog gospodarskog rasta, i dalje ima niske plaće: prosječna plaća iznosi oko 112€, a u mikro tvrtkama je tek 64€, dok se u većim poduzećima penje na 154€. U Alžiru prosječna plaća je oko 257€, a najviša u velikim tvrtkama doseže 360€ mjesečno. Angola i Tunis bilježe vrlo sličan prosjek; u Angoli su tipične neto plaće za urbanog radnika oko 343€, dok u Tunisu mjesečna zarada zaposlenika iznosi oko 326–343€.

Iako su razlike velike, najviši prosjeci bilježe se u urbanim područjima i među zaposlenima u velikim tvrtkama, dok je većina stanovništva suočena s daleko nižim prihodima koji često ne prate troškove života, stopu inflacije i svakodnevne potrebe. Unatoč rastu nekih sektora, afričko tržište rada i dalje je obilježeno nejednakošću i izazovima, no ekonomske reforme i obrazovanje otvaraju put ka boljim uvjetima za radnike diljem kontinenta.