Nakon desetak dana borbi, Hormuški tjesnac, morski prolaz koji odvaja iransku obalu od obale njegovih susjeda u Perzijskom zaljevu, postao je još veće žarište neprijateljstava. Brojne agencije za pomorsku sigurnost izvijestile su da su na toj lokaciji u srijedu i četvrtak barem tri broda pogođena projektilima nepoznatog podrijetla, a Iranska vojska ponovila je više puta svoje prijetnje protiv svih tankera s naftom koji plove prema SAD-u, Izraelu ili njihovim saveznicima. Iranska mornarica je, povrh svega, počela i minirati ovaj morski prolaz kojim tradicionalno prolazi čak petina ukupne svjetske nafte, na što je Donald Trump zaprijetio uništenjem svih takvih ratnih brodova.
Premda su Amerikanci objavili nekoliko snimki svojih pogodaka iranskih minopolagača oko Hormuza, čini se da ipak nije došlo do njihova uništenja u bitnijem obujmu. Iranske oružane snage objavile su jutros video svojih ratnih plovila u Hormuškom prolazu i ponovile svoju poruku da u potpunosti kontroliraju ovaj strateški važan tjesnac, te za Ameriku i njezine saveznike trajno zatvaraju jedan od najvažnijih pomorskih putova za globalni transport energenata. Ubrzo nakon toga su cijene energenata i sirove nafte na svjetskom tržištu opet počele divljati i generirati inflaciju i ekonomsku krizu. Čini se da Iran vrlo precizno gađa Trumpovu Ahilovu petu.
No i globalno energetsko tržište doživljava ekstremnu kolebljivost otkako su Sjedinjene Države napale Iran. Eskalacija sukoba na Bliskom istoku ubrizgala je time snažnu injekciju rizika na tržišta svih roba. Ono što je donedavno bio umjereni uzlazni trend cijena nafte, pretvorilo se u frenetičnu utrku za osiguranje normalne opskrbe gorivom. Utjecaj se posebno snažno osjetio kod rafiniranih naftnih derivata, pri čemu je dizel naročito teško pogođen u usporedbi s benzinom.
Zadnjeg je tjedna europska referentna cijena sirove nafte bila skočila s oko 60 na gotovo 120 dolara po barelu. No, za potrošače koji pune svoje automobilske spremnike cijena sirove nafte na tržištima samo je jedan dio ove složene slagalice. Konačna cijena na benzinskoj pumpi prvenstveno ovisi o međunarodnim cijenama rafiniranih goriva koje slijede vlastitu dinamiku ponude i potražnje. Pritom, međutim, te cijene doživljavaju i značajna iskrivljenja.
Takvo iščašenje dogodilo se i u pogledu dizela: kad je sirova nafta poskupjela za 40 posto, benzin je poskupio za samo 10 posto, a dizel je naglo skočio za čak 20 posto, udvostručujući stopu rasta cijena na benzinskim postajama. Ako se gleda međunarodne cijene rafiniranih proizvoda ugljikovodika i referentne vrijednosti za tržišta poput Mediterana i sjeverozapadne Europe, jaz u cijenama još je veći. Dizel je zabilježio porast do 55 posto, u usporedbi s 26 posto za benzin i 33 posto za Brent sirovu naftu.
Posljedice svega itekako se osjećaju na benzinskim pumpama, tamo gdje ih vlade ne uspijevaju sanirati interventnim mjerama. Cijena dizela poskupjela je s 1,383 eura po litri početkom godine na 1,789 eura u ponedjeljak, premašivši 95-oktanski benzin za više od deset centi. Zašto je manje rafinirani proizvod sirove nafte, dizel, najednom postao skuplji od onoga koji se više prerađuje i pročišćava, benzina?
Dio objašnjenja leži u strukturnim slabostima čitave europske energetske industrije. Analitičari ističu da Europa ima dovoljne rafinerijske kapacitete da bude i neto izvoznica benzina, ali kronično pati od manjka dizela. To je prisiljava da se snažno oslanja na uvoz kako bi zadovoljila domaću potražnju. A većina dizela koji Stari kontinent troši dolazi upravo s Bliskog istoka, regije koja je sada u sjeni rata i političke nestabilnosti, što europska tržišta čini vrlo ranjivima na bilo kakav poremećaj u protoku opskrbe.
Ovu geografsku ranjivost pogoršavaju i kronično niske razine europskih zaliha dizela. Europske rezerve dizela znatno su niže od rezervi benzina, što smanjuje manevarski prostor u slučaju krize opskrbe i automatski povećava cijene kad se pojavi strah od nestašice. Situaciju dodatno komplicira i kineska trgovinska politika: kad se prošlog tjedna razbuktao sukob na Bliskom istoku, Peking je odmah naredio obustavu izvoza goriva kao odgovor na moguću krizu. Službeni izvori koje je citirao Reuters potvrdili su da je kineska vlada naložila rafinerijama da zaustave prodaju rafiniranih proizvoda kako bi osigurali vlastitu energetsku sigurnost.
Ta kineska odluka vrlo je pametna iz njihova očišta, no ima znatnu težinu na globalnome tržištu. Iako Kina uvozi velike količine sirove nafte, njezini rafinerijski kapaciteti čine ju jednim od najvećih svjetskih izvoznika dizela. Obustavom proizvodnje kako bi zaštitila domaće rezerve i riješila potencijalno smanjenje vlastite ponude, Peking s globalnoga tržišta uklanja baš onu količinu ovoga proizvoda koja je ključna za uravnotežene cijene.
Sve se to dodatno poklapa s otprije poznatom činjenicom da je dizel vrlo neelastičan proizvod s gledišta potražnje. Za razliku od benzina, čija se potrošnja može djelomično smanjiti ako građani odluče manje koristiti svoje osobne automobile ili ako kupe hibride, dizel je tradicionalna žila kucavica cestovnog teretnog prometa, ali i strateških industrijskih sektora. On zapravo nema dostojne alternative i potrošnju mu je iznimno teško smanjiti. U svakoj novoj geopolitičkoj krizi zato strateška uloga dizela dodatno raste. Ma koliko zeleni i pobornici obnovljivih izvora energije šutjeli o tome.
Svaki šok u ponudi dodatno pojačava tržišnu ranjivost dizela. Zato, kad su suočene s prijetnjom nestašice, njegove cijene obično reagiraju znatno agresivnije od cijena drugih goriva. Nagli skokovi i padovi cijene sirove nafte u kratkome razdoblju u svakom slučaju odražavaju tržište kojim dominiraju strah i geopolitičke spekulacije. A s produbljenjem krize u Hormuškom tjesnacu budući smjer tržišnih kretanja cijena energenata ostaje neizvjestan i ovisan o trajanju sukoba u Iranu.
Premda je Međunarodna agencija za energiju pristala osloboditi strateške rezerve nafte kako bi ponudom preplavila tržište i pokušala obuzdati cijene, a i zemlje OPEC-a također su spremne učiniti isto, sve dok europske rafinerije nastave raditi na granicama svojih kapaciteta i dok se ovisnost o uvozu dizela iz konfliktnih zona ne smanji, dizel će svejedno ostati najslabija karika u energetskom lancu.
Tko šiša dizelaše, nek idu pješke! – reći će na sve ovo neki domovinski mudrac koji je netom uložio u hibridni automobil. Krajnji učinak manjka dizela, međutim, nipošto nije ograničen samo na prijevoz i njegovu dostupnost na benzinskim pumpama. On također ponajviše utječe i na indeks potrošačkih cijena. Analiza pokazuje da je dizel od početka iranskog rata porastao za 25,6 posto, doprinoseći ukupnoj inflaciji s 0,5 postotnih bodova. Benzin je, u međuvremenu, u istom razdoblju postao skuplji za 13,2 posto, doprinoseći inflaciji upola manje, s 0,25 postotnih bodova. Ekonomisti su suglasni da će buduće cijene potrošačke košarice uvelike ovisiti o trajanju sukoba u Hormuškom tjesnacu, a idiot iz Bijele kuće niti zna zašto je ovaj sukob otpočeo, a niti ga umije zauzdati zbog goleme potencijalne štete.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....