Mornarička baza američke vojske u zaljevu Guantánamo na Kubi još uvijek je itekako živ sinonim za masovne brutalnosti, samovolju i horor. Tamošnja kaznionica bila je poprište brojnih ekscesa, svirepih mučenja i eksperimentalnih zlostavljanja sumnjivaca nakon tzv. američkog rata protiv terorizma i napada 11. rujna 2001. godine.
Kroz kazamate Guantanama prošli su mnogi suradnici Al-Qaide, članovi njihovih obitelji, ali i posve nevini ljudi. U istoj se bazi, međutim, nalazi i znatno manje poznati centar za držanje migranata uhićenih u moru - većinom bjegunaca s Kube ili Haitija. Uvjete u kojima su smješteni ti nesretnici višekratno su također žestoko kritizirale humanitarne organizacije.
Američki predsjednik Donald Trump potpisao je ovaj tjedan memorandum kojim je naredio Pentagonu i Ministarstvu domovinske sigurnosti da prošire objekte za smještaj nelegalnih migranata u Guantanamu "za zadržavanje najgorih kriminalnih ilegalnih stranaca koji prijete američkom narodu". "Migrant Operations Center" - službeni naziv ovih objekata – trebao bi se proširiti za čak 30.000 kreveta, čime bi ta markacija postala pravi novodobni logor.
Trump je još i tijekom svog prvog predsjedničkog mandata koketirao s idejom slanja ilegalnih imigranata u bazu Guantánamo, enklavu na istoku Kube koju je SAD tobože svojedobno iznajmio od službene Havane, iako im od tamo sustavno vraćaju uplate. Bez obzira na sve, više od stotinu godina na tom kubanskom teritoriju živi više od 6000 Amerikanaca, vojnog osoblja i civila. Iz Trumpova očišta lokacija je očito izvanredna za provedbu dijela njegove obećane operacije masovnih deportacija ilegalaca s američkog državnog teritorija: daleko je od očiju američke javnosti, a također je i formalno izvan američkog imigracijskog sustava.
Prema Trumpovim izjavama u srijedu, on vidi tamo i dugoročnu mogućnost udvostručenja postojećih smještajnih kapaciteta za migrante u Guantanamu. Prvotni broj mjesta dostupnih američkoj imigracijskoj i carinskoj službi za zadržavanje uhićenih migranata kretao bi se oko ukupno 40.000 kreveta, s perspektivom proširenja. Ti nesretni ljudi okupljali bi se na posve izoliranom mjestu koje već mnogima ulijeva strah zbog svojih zlokobnih konotacija i iz kojega je, kako je istaknuo Trump, "jako teško izići".
Izvješće nevladine organizacije International Refugee Assistance Project (IRAP) postojeće objekte ovoga centra, u kojemu je zadnjih godina bilo smješteno tek 40-ak migranata s Kube i Haitija, opisuje kao mjesto koje nije puno bolje od susjedne vojne kaznionice. Imigranti koji se ondje drže na neodređeno vrijeme "posve su i trajno zarobljeni bez pristupa vanjskom svijetu u kaznenome sustavu kojim upravljaju američka ministarstva domovinske sigurnosti, Međunarodna organizacija za migracije i privatni poduzetnici, s malo ili nimalo transparentnosti ili javne odgovornosti."
U izvješću objavljenom prošle godine opisuje se i tamošnju "trošnu zgradu s izraženim problemima s vlagom i kanalizacijom, a u kojoj su obitelji s malom djecom smještene zajedno s odraslim samcima". Uskraćuju im se povjerljivi telefonski razgovori, odbijaju kontakti s odvjetnicima i brutalno se kažnjavaju ako se usude ikome ispričati priče o svom zlostavljanju – navodi se u dokumentima. Izbjeglice ostaju tamo sve dok ih neka treća zemlja ne pristane primiti na preseljenje, a što je proces koji može potrajati godinama ako se ne "odluče" vratiti u zemlju svog porijekla, napominje međunarodna nevladina organizacija.
Centar za migrante nalazi se u zoni odvojenoj od vojne kaznionice koja i dalje uredno radi, unatoč pokušajima demokratskih administracija Baracka Obame i Joea Bidena da je zatvore. Petnaest tamošnjih zatvorenika, među kojima su i neki odgovorni za najgore terorističke napade zadnjih desetljeća, i dalje je u vojnim samicama, usprkos brojnim fizičkim i psihičkim problemima uzrokovanim starošću, dugim zatočeništvom i traumama mučenja, prema iskazima njihovih odvjetnika. Samo dvojica od tih 15 ljudi su, međutim, suđena i osuđena u legitimnoj pravosudnoj proceduri.
Trojica čekaju treće zemlje da ih prihvate, sedmorici još sude vojni sudovi kreirani posebno za potrebe Guantánama, a trojica su prozvani "vječnim zatvorenicima": SAD im ne želi suditi, ali ih ne želi ni osloboditi. Guantanamo je eksteritorijalna točka izvan njezina državnog i pravnog sustava koja Americi očito omogućuje da s nepoželjnim ljudima postupa bez ikakvih zakonskih, ljudskih i humanitarnih obzira.
Vijest o proširenju objekta za smještaj migranata u Guantanamu naišla je na brzu osudu kubanske vlade koja taj svoj zaljev smatra "okupiranim" još otkako je Fidel Castro 1959. godine došao na vlast.
"Plan masovnog smještanja prisilno protjeranih ljudi u mornaričku bazu na okupiranom kubanskom teritoriju, u zoni već poznatih zatvorskih mučionica i ilegalnih pritvora, pokazuje potpuni prijezir prema ljudskim životima i prema međunarodnom pravu", poručio je Washingtonu kubanski ministar vanjskih poslova Bruno Rodriguez.
U manje od prvih deset dana drugog mandata republikanskog predsjednika Trumpa počele su prve deportacije ilegalnih doseljenika, koje su već izazvale i osjetne diplomatske napetosti. Na granici s Meksikom raspoređeno je oko 1500 američkih vojnika koji nadziru progonstva pohvatanih ilegalaca. Nekoliko vojnih transportnih aviona krcatih u američkim racijama pohvatanim ljudima poslano je i u Kolumbiju, gdje su vlasti odbile prihvatiti daljnje takve transporte nakon što su utvrdili da gotovo polovica deportiranih uopće nisu njihovi državljani. Trumpu naprosto hitno treba veliki sabirni logor za žurno protjerivanje svih nesretnika čije prisustvo na američkom tlu smeta njegovoj ideologiji isključivosti: Guantanamo se, sa svim svojim fašističkim konotacijama, ispostavlja kao idealno rješenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....