„Odbio je biti branitelj beživotne institucije, nije izdao svoje, nije osvajao tuđe. Njegova vjera je bila vjera srca, a ne gnjeva. Papa Franjo, počivaj u ljubavi”, napisao je na Facebooku Marko Vučetić, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Zadru i bivši saborski zastupnik. Prije dva mjeseca u jednom je intervjuu rekao kako se faza u koju svijet ulazi na simboličkoj razini prikazuje kroz činjenicu da Papa odlazi, a Trump dolazi.
„To je faza odlaska dobrote i dolaska proračunatosti u antireligijskom duhu koji komunicira navodne religijske vrijednosti”, rezignirano zaključuje Vučetić, a mi ga pitamo možemo li u tom smislu očekivati da će sljedeći papa nastaviti nasljeđe otvorenosti pape Frane i hoće li nam taj izbor biti znakovit u smislu anticipiranja sljedećih događaja u svijetu.
- Crkva nije ona koja predvodi povijest, već ona koja kaska za njom, pa možemo očekivati da će kardinali odabrati papu koji će se prilagoditi tendencijama u svijetu. On će crkvu svesti na ono što je današnjem svijetu potrebno, a današnji svijet je negacija istine, demokratičnosti, slobode i vjere, tako da je smrt Pape i dolazak Trumpa na vlast u Americi simbolički nagovještaj kakav će nam moral i humanitet biti u nastupajućem periodu. To je nešto zbog čega se trebamo zabrinuti - pesimističan je Vučetić. Kako je kazao, isticanje skromnosti, kao nečega što je izdvajalo papu Franu od početka njegova pontifikata kao i sada u smrti, nešto je što se promatra kao izvanredni događaj, a trebalo bi biti redovno stanje u crkvi.
- Jer crkva bi trebala biti institucija skromnosti, a Papa je kao neobično skroman čovjek ušao u takvu instituciju i iz takve institucije izlazi pa nam je to drugi pokazatelj u kakvom svijetu se nalazimo. To je svijet negacije, odnosno smrti skromnosti. Papa Ivan Pavao II. borio se s povijesnom ostavštinom komunizma, on je crkvu pretvorio u instrument borbe protiv komunizma. Papa Ratzinger nastupio je kao čista ideja bez tijela, bez prakse, on je zasigurno bio najveći intelektualac u Katoličkoj crkvi u zadnjih nekoliko stoljeća, a papa Frane je nastupio kao usamljeni propovjednik ljubavi koja se ne prima među vjernicima i to je opet nešto što proizlazi iz prošlosti. Prošlost u Wojtylinu slučaju je prošlost koja prestaje, u slučaju pontifikata Ratzingera imali smo prošlost ideje koja nije shvaćena pa je on zbog toga i odstupio s pozicije i postao papa emeritus, a sad imamo papu Franu prošle ljubavi koja od Krista na ovamo u Katoličkoj crkvi nikada nije bila prihvaćena jer ljubav je ta koja ruši ograde nacionalizma, ksenofobije, homofobije i svih negacija drugih identiteta. Papa Frane je velik upravo zbog toga što je ušao u tu bitku za koju je unaprijed znao da će je izgubiti, a svaka bitka koju vjernik vrši pouzdajući se u Krista je izgubljena u institucionalnoj crkvi. Mislim da nećemo dobiti nasljednika koji će mu biti nalik jer kardinalska funkcija je karijerna. To su ljudi koji će se prilagoditi svakom vremenu. Papa Frane se razlikovao od prethodnih papa i iluzorno je očekivati da će mu sljedeći biti sličan - smatra Vučetić.
- Njegova najveća vrijednost je to što je papa Frane propagirao otvoreni Kristov nauk, a s druge strane i otvorenost svjetovnoj državi, a to je ona država u kojoj će svi oni koji ne mogu u duhovnoj zajednici ostvariti pravo vidljivosti sa svojim pozitivnim identitetima biti rado prihvaćeni. Homoseksualci, primjerice. On nije vidio svijet kao onaj koji će Katolička crkva pokoriti, nego svijet u kojem će koegzistirati mnoge različite slobode! Bio nam je blizak i iznenađujuće je što ljudi koji ne vjeruju nemaju ništa protiv crkve jer su ga rado prihvatili, nego imaju protiv neautentične crkve... On je predstavljao autentičnu crkvu - dodao je Marko Vučetić.
U prognozama je nešto opreznija, ali također s određenim strepnjama, Anna Maria Grunfelder, austrijska katolička teologinja i povjesničarka.
- Neki najperspektivniji kandidati koji se sada spominju, prema dugogodišnjem iskustvu, nemaju šanse. Bojim se da ova struja koja se baš nije slagala s Papinim usmjerenjem prema siromašnoj crkvi neće biti poražena jer teško je odreći se privilegija. Međutim, čuda se znaju dogoditi. Imali smo iznenađenja s poljskim papom, a i papa Frane bio je iznenađenje. Vrlo je nezahvalno dati prognoze - kaže teologinja.
Komentirala je poruke njemačkih i belgijskih crkvenih krugova da bi izbor konzervativnog poglavara bio značajan izazov za njihovu crkvu. Njemački katolici, naime, smatraju da Crkvi treba vodstvo koje je sposobno odgovoriti na zahtjeve 21. stoljeća. Ideje o laičkom propovijedanju te priznavanju istospolnih parova izazvale su bijes te spekulacije o raskolu.
- Jutros sam slušala neke kardinale, pa i predsjednika njemačke biskupske konferencije, koji se, jasno, boji za sudbinu njemačkog Sinodalnog puta. Ali ni papa Frane nije bio prijatelj tom pravcu i jednom je poručio njemačkim biskupima da već imaju Protestantsku crkvu. Ipak, i u Belgiji i u Nizozemskoj se nadaju da će se nastaviti slijediti Papino zalaganje za siromašne upravo zbog velike polarizacije svijeta naročito na kapitalističkom zapadu. Čak i britanski kardinali se boje da Crkva neće znati pravedno odgovoriti kada dođe do daljnjeg urušavanja svih dosadašnjih demokratskih vrijednosti, a koje je Katolička crkva dijelila s liberalnim dijelom svijeta. Narušavanje pravne države u SAD-u odjekuje vrlo alarmantno i mislim da će se o tome morati voditi briga. A Američka biskupska konferencija, nažalost, nije dorasla svom pozivu, ona se jednostavno pokunjila. Teško su zakazali i imamo razloga za brigu -napominje Anna Maria Grunfelder.
Dodaje kako se ne može načuditi biračima Donalda Trumpa, a posjet J. D. Vancea zadnji dan Papina života i njegovo „paradiranje” po crkvama smatra skandalom.
Na primjedbu kako bi moglo biti utješno da papa ipak nikada nije bio Amerikanac, ona upozorava da nikad ne smijemo reći nikad jer tako se govorilo da neće biti ni Slaven pa se ipak dogodilo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....