Veliki broj hrvatskih građana radi i živi u inzemstvu. Budući da takav život nosi velike promjene, dobro je raspitati se o iskustvima drugih da bi se čule vrijedne informacije i izbjeglo bolno učenje metodom vlastite kože.
Prije je za to bilo potrebno osobno poznavati nekoga tko radi ili je radio u inozemstvu, a danas se to može obaviti i putem društvenih mreža ili platformi.
Tako je na Redditu jedan građanin Hrvatske postavio ovakvo pitanje:
"Mlad sam, visoko obrazovan, imam nekoliko godina iskustva u struci i, eto, razmišljam otići raditi u inozemstvo, jer zašto ne? Volio bih probati, konkretno kod mene na primjer igraju Amerika ili Kanada. E sad, ne znam ima li na Redditu Hrvata koji su trenutno u Sjevernoj Americi, ali bih volio čuti barem tuđa mišljenja koji su drugdje po svijetu."
Od toliko hrvatskih građana, radno raseljenih po čitavom planetu, na odgovore nije trebalo dugo čekati:
"Deset godina u Bavarskoj, apsolutno se preporodio, samim micanjem s Balkana 90 posto svih mojih psihičkih problema je jednostavno nestalo. Mali grad, mir, tišina, prekrasna priroda na pet minuta hoda, a sve imam tu, auto ne moram paliti. Ne plivam u lovi, ali se ni ne ubijam nešto od posla. Živim super komotno od svojih osam sati rada, još mi ostane sa strane, što mi je u Hrvatskoj bila čista fantazija. Ako poželimo obići familiju, krenemo malo prije svitanja i eto nas za ručak kod svojih. Za čas. Milina jedna. Nemam pojma što bi me moglo natjerati nazad u Hrvatsku."
"11 godina Njemačke. U Hrvatskoj sam živčan nakon 2 dana, sve me svrbi ako moram biti među ljudima. Spas nađem u prirodi da izdržim do povratka."
"Njemačka, otišao s 29 godina, žao mi što nisam otišao s 18."
"Nizozemska već 11 godina. Došao ovdje na faks, sad već skoro 7 godina radim, imam curu strankinju s kojom sam kupio stan pred godinu i nešto. Oboje zarađujemo debelo iznad prosjeka, sad već imam više frendova ovdje nego u Hrvatskoj. Sestra mi je isto tu blizu, starci igrom slučaja nekoliko sati vožnje odavde. Volim doći natrag u Hrvatsku na more, gdje sam odrastao jer imam dosta rodbine, ali ne bih se nikad mogao trajno vratiti. U nekim trenucima mi zafali, ali kad ostanem tamo malo duže, shvatim koliko je Hrvatska dosadna i sterilna, baš zbog tog domoljubnog umišljanja da je ne znam što. Sad sam i naviknut na ovo da su svi i sve uvijek na vrijeme, nema kašnjenja, nema: možda danas, možda sutra. Shvatiš da je ovo najbolji način za iskoristiti sve vrijeme produktivno. Za nekoga kome vremena nikad dosta, ovo je jako bitno.
Ima i Nizozemska svoje nedostatke (šugavo vrijeme često, nema planina, lokalci znaju biti malo autistični, ha-ha), ali stalno se nešto događa i možeš si priuštiti cca 4 ozbiljna godišnja odmora. Nekim godinama znam provesti tipa 8 tjedana u inozemstvu, uključujući rad na daljinu iz Hrvatske.
Mišljenja sam da kad se navikneš na međunarodnu okolinu kako se nemoguće vratiti u Hrvatsku. Za osobu kao što sam ja, naravno. Smatram da su ove stvari subjektivne"...
Korisnik Reddita dobio je i iskustva iz Kanade i SAD-a:
"Kanada, malo više od 10 godina. Super mi je jer dobro zarađujemo žena i ja i cijene nekretnina su bile OK kad smo uzeli.
Sad je slično kao i svugdje, visoka inflacija, visoki troškovi života, visoka nezaposlenost i plaće ne prate rast cijena. Nisu ni prije, ali sada je to još veći gap.
Za nove imigrante, pogotovo Europljane, bih preporučio Kanadu jedino ako bi našli neki posao unaprijed koji će plaćati najmanje 35-40 dolara po satu i u malo jeftijinu sredinu."
"Amerika, 10 godina, suprug i ja sami otišli, super nam je i ne planiramo se vratiti.
Za radnu dozvolu trebaš pronaći poslodavca koji će ti sponzorirati papire. Ako si izvan Amerike je teško, pogotovo zbog ovog dodatnih 100.000 dolara za nove radne vize. Vjerojatno je trenutno jednostavnije ići preko firme koja već ima američku podružnicu i onda preko intra-company transfers." Neki su to od komentara u raspravi na Redditu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....